U Dubrovniku niti ne zastajem; pogled na cruisere i rijeke turista stvarno nije ono što mi sad treba. Prolazim uz grad i polako se spuštam u Župu Dubrovačku.
U Kuparima umorno stajem pred vrata kluba MK Nomadi. Nisam dolazio k sebi ni petnaest minuta, niti počeo razmišljati koga da nazovem, kad evo ti Jakova. Otvara mi vrata i želi mi dobrodošlicu kao da sam se najavio! Navraća i Grgo - stvarno su dečki za pet...
Prije noći se uspijevam još i okupati, dok na plažu duge valove donosi Oštro (ili Ostro, kako ga ovdje zovu).
Post je objavljen 30.07.2010. u 18:33 sati.