Na pola puta ka Kninu ipak skrećem s magistrale; nikad nisam bio ni na izvoru Zrmanje. Spuštam se strmom nizbrdicom serpentinama i zatim uskom cesticom nastavljam prema izvoru. Kojih par stotina metara pred izvorom cesta prestaje kod posljednjih kućica pa odlazim visokom, nekošenom livadom ka izvoru koji leži podno visokih stijena. Voda je još jedna od onih naših rijeka koje bez razmišljanja piješ kad si žedan, čista i svježa...
Post je objavljen 29.07.2010. u 16:31 sati.