Nastavljam dalje Tikveškom šumom, odlazim do Zlatne Grede (lijepi broj skupih auta na ovom mjestu priča priču o bogatim lovcima), i još malo dublje u sam Kopački rit makadamskom cestom koja se polako pretvara u blatni put. Pri jednom paljenju motora, u svoj onoj kiši i blatu odjednom vidim da Tena više - ne vergla! Jednostavno, anlaser se ne vrti, iako motor i dalje pali "na trzaj" već i pri najmanjoj nizbrdici. O, fuck! Pa, zar po ovoj kiši! Ništa; lijek je jednostavan; kad stanem da bi nešto pogledao ili fotkao, ne gasim motor...
Odjednom, kraj zavoja pored kojeg je bara u rupi dubokoj par metara, vidim preokrenuti auto - neka mečka - krov i stakla su mu u vodi, ostatak viri van. Zaustavljam i skačem, razgledam i već si mislim da se bacim u tu muljevitu vodu - kad primjetim kapi kiše kako padaju na auspuh, i ne puše se. Opa, ovaj je tu već neko vrijeme - već je hladan. Ako je netko u kabini, sigurno je hladan i on... Uskoro dolazi i neki tip, lovac, veli da su ga vidjeli, lupali po autu, a kako se nitko nije javljao jednostavno su nazvali muriju - ista logika; ako je netko unutra ionako mu više pomoći nema. Namjerno nisam fotnuo ružnu scenu; to me naučila jedna frendica (zavrčući mi ruku ;-) - ako je scena nečija katastrofa, onda tome nije mjesto u javnim medijima.
Post je objavljen 25.07.2010. u 13:38 sati.