Brzo dolazim i do Iloka, najistočnijeg Hrvatskog grada, koji zapravo leži na obroncima Fruške Gore. Malo se motam po gradiću, razgledam crkvu i ostatke tvrđave, razmatram što i kako sada; kampirati u nekom skrovitom ćošku ili tražiti smještaj. Odlazim i do graničnog prijelaza na sjeveru, što vodi preko Dunava, ka susjednoj Bačkoj Pananki, i na istok do malograničnog prijelaza ka Neštinu, no kad se vraćam od južnog prijelaza, koji vodi ka Šidu počinje me opet prati malo žešća kiša - i to odnosi prevagu; vraćam se u Ilok i tražim smještaj; ne biram mnogo i unatoč cijeni uzimam sobu u pansionu Masarini. Ajde; bar mogu smjestiti motor preko noći na sigurno, neće ostati na cesti, a i povremen komfor na putovanju nije loš - bar ću sve osušiti i spavati na udobnom krevetu.
Šteta samo što je pogled s vrha brijega od Iločkog dvorca zastrt kišom; odavde se inače pruža prekrasan pogled na Dunav.
Post je objavljen 25.07.2010. u 18:57 sati.