Prolazim dalje kroz Srb; bacam oko hoću li negdje vidjeti onaj spomenik oko čijeg su se ponovnog podizanja - na kome je bio i naš Predsjednik - lomila koplja, ali ga ne primjećujem.
Uspinjem se iz doline Une serpentinama koje vode preko visokog prijevoja zvanog Srbski klanac - i mislim si na kometare mojih frendova koji su me zezali što idem, vjerno prateći granicu, i u ove krajeve. I tada a i sada mislim; sve ovo je moja domovina, i svakim njenim dijelom osjećam da mogu ponosno pronositi boje mog MK Veterani i moje nacionalne boje. Neću dozvoliti da me neka auto-cenzura odvrati od mirne i bezbrižne vožnje niti jednim djelićem moje slobodne Hrvatske. Ja sam ovdje doma. Ovdje neka se loše osjećaju tuđinci, i to samo oni loših namjera.
Post je objavljen 29.07.2010. u 15:58 sati.