Nakratko nastavljam magistralom - čudim se gužvi, odvikao sam se od prometa na cestama, toliko vozim malim i skrovitim pravcima - ali već pred Mokošicom se odvajam i ne idem na most koji premoštava Rijeku Dubrovačku. Odlazim uz strmi brijeg, prema Osojniku. U prvi mah nisam siguran da idem dobrom cestom - toliko je široka i dobro postavljena - a sjećam se da smo imali velikih problema dok smo vukli haubice njome - no shvaćam kako je to ipak bilo pred mnogo godina! Cesta prema Osojniku nije više uska i oštrih zavoja, već suvremena i široka!
Zastajem uz moj stari položaj, iza prijevoja - stara skloništa su i dalje ovdje; nikom se ne da razvaljivati ih, a i čemu!
|