Odlazim do Dubravke i još jednog malog prijelaza, pa se vraćam dijelom istim putem i potom nastavljam za Vodovađu. Tu negdje nalazim ovu zadivljujuću šumu čempresa - jednom mi je već rekao netko, mislim s Korčule, da što se mi kontinentalci toliko palimo na čemprese; sve njih oni samo podsjećaju na groblje! Sto ljudi - sto ćudi, reče vrag i sjede u koprive...
Kod samog graničnog prijelaza prema Crnoj Gori izlazim na magistralu i nakon što se malo vraćam njome prema Dubrovniku, ponovo skrećem naljevo, sad prema Pločicama, do Đurinića i Vitaljine; tih najjužnijih hrvatskih sela.
Post je objavljen 31.07.2010. u 16:08 sati.