Eh, ako sam Dubicu i Kostajnicu nazvao "pasivnim" - što tek da kažem o Dvoru! Većina zgrada izgleda kao i poslije Oluje, svi prozori na srednjoj školi i danas stoje razbijeni - noćna šetnja ovakvim mjestašcem je recept za jezu.
Nije baš čudno da sve zjapi prazno; prije rata manje od 10% stanovništva su bili Hrvati.
Pričao mi frend kako su za Oluje pokušali držati most preko Une protiv 30-tak tenkova koji su ih tukli sa Zrinske gore - i nacrtao se neki heroj, diverzant i u svoj onoj paljbi dok ovi rezervisti nisu dizali glave iz zaklona minirao most prema Bosanskom Novom i prisilio cijelu tenkovski brigadu na predaju! Zvuči kao predložak za film o herojstvu Domovinskog rata - ali da, zaboravio sam, takvi se filmovi ovdje ne snimaju...
|