Nakon dugog noćnog odmora, budim se nešto poslje sedam, i prije nego li sam i pomislio na polazak, nebo se zatvara i počinje prava oluja! Ona kiša koju su prognozirali i od koje sam bježao dan-za-dan napokon me stigla! Nije baš da se žalim što ne mogu dalje; olovni umor tijela i tupost u glavi mi govore kako bi još sna dobro došlo. Vraćam se u krpe i, tek s povremenim prekidima, spavam i odmaram do ranog popodneva...
Post je objavljen 31.07.2010. u 08:01 sati.