Odlazim do same Prevlake; vidim da rade i novu cestu prema tamo, na dionici koja se sad vrlo strmo spušta do obale. Odlazim i do tog turističkog parka, zastajem na rampi i ljubazno pitam za dozvolu da odem motorom do tvrđave, jer vidim da je ta dionica zatvorena za promet. Ja jako volim biti ljubazan - ljudi se tada ne osjećaju kao da vršim pritisak na njih, a primjetio sam da pritisak krupnih, dugokosih, samouvjerenih bajkera zna biti neugodan. Objasnim tipu moje putovanje, a on veli - "Ne može." Osmjehnem mu se kao "Ma nemoj?" i tipu je jasno da ću svejedno otići tamo. Da bi sačuvao obraz, mijenja odgovor u "Ne može - dok se ne vrati vlakić, polazi za deset minuta." Zašto ne ostati pristojan? Pijem kavicu u lokalu na ulazu, malo odmaram, i uskoro sretno odlazim do najjužnije točke hrvatskog kopna; rt Oštro.
Post je objavljen 31.07.2010. u 18:06 sati.