semper contra

srijeda, 18.07.2018.

Post festum 2

Počelo, je počelo!
Prošlo je tek nekoliko dana od veličanstvenog dočeka „Vatrenih“ u Zagrebu i ostalim gradovima, a 'žutilo' je već krenulo pljuvati po Zlatku Daliću. Povod, njegovo nesuprotstavljanje da se u njegovoj blizini tijekom proslava nalaze dvije, kako se to zgodno kaže, 'kontroverzne' osobe: MP Thomson i Velimir Bujanec.
I, onako usput, ponovo dijeliti puk na 'pro et contra'!

Da ne bi bilo zabune, odmah ću reći što mislim o njima.

Thomsonove mi se pjesme uglavnom sviđaju, imaju svoj, kako bi se reklo 'domoljubni' naboj, iako je u ponekim pjesmama taj 'naboj', po mom ukusu, prenaglašen. Međutim, ikonografija njegovih nastupa mi se ne sviđa, iako je u posljednje vrijeme malo reterirao. To je moj stav, no koliko mi je poznato Thomson je slobodan građanin Hrvatske i ne vidim razloga da se s njime ostali građani ne druže ako u njegovom ponašanju ne vide ništa sporno.

Situacija s drugim Dalićevim 'gostom' je ipak malo drugačija. Notorna je činjenica da je on ortodoksni desničar (od gimnazijskih dana) koji u svojim nastupima ne preže ni od najgorih insinuacija na sve one koji ne misle kao on. Osobno mi se ne sviđa, ne gledam ga na TV-u jer mi se od njegovih 'misli' povraća, no koliko je meni poznato, on ugošćuje u svojim emisijama razne goste čiji svjetonazori se baš ne bi mogli nazvati 'demokratskim' ili 'uljuđenim', pa mu ipak nitko iz vlasti ne zabranjuje emisiju kao što se to radilo u 'mračnim' vremenima.
To je demokracija.

I sad bi, kao, trebao Dalić određivati što je ispravno, a što nije. Dalić bi trebao, umjesto onih kojima je to posao, određivati tko mu smije a tko ne smije čestitati uspjeh reprezentacije. Ne zaboravimo, Dalić je samo izbornik reprezentacije koja je postala vice-prvak svijeta i to je učinio na način za koji mu treba odati priznanje. Njegov posao nije da rješava pitanje bujanaca i thomsona. O njima bi se trebali pobrinuti drugi, a Dalić im je samo pokazao način kako to treba raditi.

Jer, ne zaboravimo, i on je u reprezentaciji imao osobu koja se po njegovom sudu nije uklapala u koncepciju vođenja ekipe, pa ju je poslao kući.

Mislim da je njegov rezon bio: oboje spomenutih kontroverznih osoba su hrvatski građani, obojica vole nogomet, jedan je rođen u gradu koji mu je pružio gostoprimstvo onda kad mnogi veći to nisu mogli ili nisu željeli učiniti, drugi je rođen u kraju gdje je rođen i Dalić i, po mom sudu, sasvim je normalno, rekao bih uljuđeno, da ih ne odbije ako oni žele da mu osobno čestitaju.

Zamjeraju mu što se s njima grlio. Grlio se Zlatko s mnogima ovih dana ali ne vjerujem da je u tim zagrljajima bilo ičega više osim njegovog 'poniznog' prihvaćanja čestitanja za uspjeh.
Osim, naravno, zagrljaja voljene supruge.

I onda se na takvog čovjeka obruše 'lešinari' i počinju ga čerečiti ne pomislivši ni u jednom trenutku što bi oni učinili da su bili na njegovom mjestu.

I da završim ovaj, za mnoge koji me znaju, možebitno pomalo čudan post.

Moj sud o tom događaju je sasvim drugačiji: da su spomenute osobe karakterne i da zaista vole Hrvatsku, obzirom na svoju 'reputaciju, ne bi dovodili Dalića u situaciju da ih mora odbiti. To, naime, nije u Dalićevom habitusa.

No za takav potez ipak treba biti malo veća osobnost, nego što su V.B. i M.P.T.

P.S.

Možda se kroz neko vrijeme pokaže da sam opet, po tko zna koji puta, bio 'hlebinac' i povjerovao da se i u nas može dogoditi da se pojavi Čovjek koji zna kako treba raditi i to radi srcem. No dok se to ne dogodi želim vjerovati da je Dalić ipak takav Čovjek.

18.07.2018. u 20:14 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 17.07.2018.

Post festum

Piše bloger @ Deseta umjetnost…u komentaru na moj prethodni post: „Sigurno si bio u Varaždinu na Dalićevu dočeku.“

Odgovorih mu:

@deseta, nažalost nisam, gledao sam sa suprugom gotovo cijeli prijenos na Varaždinskoj TV. Takvi skupovi više nisu ni za moje godine, ni za moje zdravlje, ni za moje živce. Da sam i išao, vjerojatno bih veći dio predstave gledao iz kola hitne pomoći ili varaždinske bolnice :-).

Što reći o varaždinskom dočeku? Za jedan grad te veličine, doček je bio, po mom sudu, čak i iznad zagrebačkog. Možda sam subjektivan, nema veze. Kako je bilo moglo se vidjeti u današnjim večernjim vijestima – iako ne toliko kao primjerice iz Zadra; ali dobro tamo su bila četvorica nogometaša – a sigurno će te vidjeti još mnogo puta na TV i u tiskovinama.

Mene u svemu tome najviše zanima, hoće li koji izvjestitelji objaviti ovu fotku koju sam snimio s mog starog TV-a i to dok sam pregledavao snimku sa DVD-a, također metuzalema.

Na koga vas, možebitno, asocira ova fotka? Da li će i ona postati brend u Hrvatskoj (a možda i šire) kao što je svojevremeno postala brend fotka jednog revolucionara u francuskoj kapi, rođenog u Argentini.

Jer, za nas, za Hrvatsku, Zlatko Dalić je neupitni revolucionar, sviđalo li se to kome ili ne!

17.07.2018. u 23:50 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.07.2018.

Srebrni stigli kući

Hrvatska, a posebice glavni grad, su dostojanstveno i veselo, bolje rečeno euforično, dočekali srebrne „Vatrene“. Bez i jednog jedinog incidenta. Putovanje od zračne luke Pleso do trga bana Jelačića trajalo je gotovo pet sati. Kako je autobus s „Vatrenima“ vozila vozačica odmah je osvanuo vic: „Nije ni čudo da su tako dugo putovali kad je vozila žena!“

No nije važno, važno je da su na trg stigli svi živi i zdravi. Možda zahvaljujući i brizi koju je o nogometašima, naročito o Vidi, vodio izbornik Dalić držeći ga za majicu ili opasač, da ne bi slučajno pao s krova autobusa. Srećom nije bilo suca pa da dosudi faul a Daliću dodjeli žuti karton zbog držanja igrača za majicu.

Dok su „Vatreni“ putovali od Moskve do trga bana Jelačića, ljudi u majicama s kvadratićima slijevali su se na ulice i trgove glavnog grada. I nije im bilo teško čekati satima da bi pozdravili vice-prvake svijeta.

Na kraju, na trgu je održana priredba po mom ukusu jer su u njoj sudjelovali samo kreatori uspjeha reprezentacije bez i jednog političara.

I kad se slavlje polako bližilo kraju, dobih poruku iz Vukovara s ovom fotkom.
Mislim kako slika pokazuje da se znamo šaliti i na vlastiti račun.

16.07.2018. u 23:15 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.07.2018.

Vice-prvaci!



Bravo srebrni „VATRENI“!!!

15.07.2018. u 18:54 • 10 KomentaraPrint#

subota, 14.07.2018.

„Laka konjica“ u Čakovcu

Kad smo danas izašli u uobičajenu šetnju na Trgu Republike ugledali smo postrojenu automobilsku „Laku konjicu“ koja vuče svoje korijene iz daleke 1955. godine kad su prvi primjerci 'uzgojeni' u tvornici „Zastava“ u Kragujevcu.

Postrojavanje na desnoj…

…i na lijevoj strani trga.

Nisam bio lijen popeti se dizalom na drugi kat robne kuće i učiniti 'milenijsku' fotku postrojene 'Lake konjice'.





Obavivši 'generalno' slikanje, krenuh u obilazak interesantnijih primjeraka iz 'ergele'.

Otprilike na ovakvom primjerku sam početkom 70. godina prošlog stoljeća učio voziti i položio ispit iz prve.

Kažu da se u Fići mogla voditi i ljubav. Nisam probao, ali ovaj primjerak nagoni na pomisao da se to moglo.

Poznato je bilo da je prtljažnik Fiće smješten u prednjem njegovom dijelu bio skučen pa su se vlasnici dovijali na razne načine kako da ga povećaju. Evo jedne od mogućnosti.

Ako netko misli da postoje samo ljubitelji Fiće u državama bivše ex-Juge, evo dokaza da tome nije tako.

A sad malo uživajte u ondašnjim 'zvijerima', modificiranim fićekima. Nosili su naziv 'abarth', ali po snazi u odnosu na današnje to sigurno nisu bili.








…i na kraju jedan s 'kvadratićima' koji su stalno na njemu.

Nekako u to vrijeme svijetom je harala još jedna „Laka konjica“ – mađarska nogometna reprezentacija, na čelu sa najjačim 'konjem' - Ferenc Puskas-om. Najveći uspjeh zlatne generacija mađarskog nogometa bio je zlato na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju pobjedom nad tadašnjom Jugoslavijom s 2:0 golovima Puskasa i Czibora. Danas je 'laka konjica' na svjetskom 'nogometnom dnu', a njezinog protivnika više niti nema.

Ferenc Puskas



Došlo je, međutim, neko drugo vrijeme u kojem nekim automobilima tepamo da su 'zvijeri' poput ovog na donjoj slici.



A jednako tako i vrijeme 'Vatrene konjice', na čelu sa glavnim 'vatrenim' Lukom Modrićem





Nadajmo se da će, kao mađarska 'Laka konjica' 1952. godine, ova ekipa 'Vatrenih' u 2018. postići najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa, osvajanjem zlata na svjetskom prvenstvu u toj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

14.07.2018. u 17:10 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.07.2018.

Čovjek s biciklom

Nedjelja. Dan kad znamo prije podne otići u Varaždin. Naš susjed, zvan Apaurin, govori da to supruga, inače Varaždinka, svoja 'barokna' pluća ide napuniti 'baroknim' zrakom baroknog grada. Ponekad, kao što je bio i ove nedjelje slučaj, ipak kod nje prevlada 'šoping crv', pa smo se uputili u šoping centar „Super Nova“.

Nemam tu 'neodoljivu' potrebu da hodam po dućanima (u kojima od živih bića obično budu samo prodavači) pa, dok supruga 'smiruje' crva, sjednem u kafić, stavim u uho slušalicu i s mobitela slušam na HR2 emisiju u retro stilu, Hulahop, pijuckajući usput Schweppes Bitter Lemon s ledom.


Tako učinih i ovaj put.

Cestom, neposredno pokraj mog stola prođe čovjek, pedesetak godina malo pogrbljen, gura neki prastari bicikl. S obje strane volana dvije poveće plastične vreće sa sadržajem koji neupitno govori da je njegovo porijeklo neka kanta ili kontejner za smeće.

Čovjek je hodao polako, umornim korakom. Na bosim nogama imao je neke stare sandale, kratke hlače do koljena kojima je on, vjerojatno, treći vlasnik. Na glavi kapa velikog šilta čiji izgled asocira da njegova glava nije jedina koju je dosad pokrivala. Najvrednije za njega, siguran sam, bila je majica bez rukava. Bijela (ne baš blještave bjeline) sa crvenim kockicama na prsima i leđima.

Sporim se korakom udaljavao od mog stola, i kad je već bio tako daleko da ga nisam mogao fotkati (sjetih se @NF-a), padne mi na um jedna druga osoba, koju sam vidio na TV-u za vrijeme prijenosa nogometne utakmice Rusija-Hrvatska.

Nije bila muškog, već ženskog roda (neki bi rekli spola) i nije bila u društvu četiri tisuće naših navijača na tribinama, već u društvu Predsjednika FIFA-e i Premijera zemlje domaćina u ViP loži. Bila je obučena u crvene duge hlače, a na gornjem dijelu nosila je blještavo bijelu majicu s crvenim kockicama, dok su gospoda bila u tradicionalnim odijelima.

Kad su Vatreni uspjeli izjednačiti, a pogotovo nakon što su poveli 2:1, gospođa u kockastom je pred dvojicom svjetskih uglednika, u nastupu domoljubnog zanosa, otplesala ples vlastite koreografije. Njihovi pomalo zbunjeni i začuđeni pogledi rječito su govorili da su iznenađeni tom gestom 'dame u kockastom'. Ugodno ili neugodno, ne mogu prosuditi.
* * *
Čovjek s biciklom je nestao iz mog vidokruga, bilo mi je žao što ga nisam snimio, jer da jesam mogao sam uz ovaj tekst objaviti slike oba rodoljuba u 'kockicama'. Ovako, ostalo je samo pitanje cinika: čije je domoljublje veće i iskrenije.
Za cinika nema dileme, čovjeka s biciklom.

09.07.2018. u 18:34 • 76 KomentaraPrint#

subota, 07.07.2018.

U polufinalu!

ZAŠTO BI MI JEDNOSTAVNO KAD MOŽEMO KOMPLICIRANO! (reče Lovren)
ČESTITKE DALIĆU I NJEGOVIM HAJDUCIMA.
O jednoj jedinoj tamnoj točci neću u ovom slavlju.

07.07.2018. u 23:05 • 19 KomentaraPrint#

125. godina


Danas je 125. godina kako se rodio Miroslav Krleža, za neke možda najveći intelektualac u Hrvata, za druge…ah neću ni spominjati. Možebitno da je ovom drugom razlog jedna od njegovih poznatih misli u kojoj kaže:

„Ja bih umro od stida prije nego što bih se pozvao na nekoga svog mrtvog kralja, a vi, oprostite, od tih istih utvara stvarate patetično božanstvo nacionalne tradicije i poslanstva... tipično seljački... i ja ne znam kakvo je to prokletstvo, da se ne možete oteti opanku? Zar vi zaista nikada niste pomislili od čega je sastavljen vaš nacionalni mitos: od opanaka, od poderanih opanaka, od crkvenih zvona, od rakije, od kolača, od kobasica, od tamburica o Božiću, od naivnog klečanja nad grobovima mrtvih feudalnih kriminalaca i baraba, od groblja i zvonika..."

Cinik Semper contra – a možebitno bi to napisao i M.K.da je danas živ – pobrojanom bi nizu dodao još kako je naš nacionalni mitos sastavljen i od pretjerane euforije kad je u pitanju nogometna reprezentacija.

* * *

P.S. To ne znači da M.K., kao ni S.C. ne bi želio pobjedu naše reprezentacije, no od toga praviti toliki cirkus za njega, kao i za mene, ipak je nešto što prelazi sve mjere.
Naprijed naši, Rusija se plaši party!
I to je dosta!!!

07.07.2018. u 13:29 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.07.2018.

Kadulja i desni

(dugi naglasak na 'e')

Već sam nekoliko puta pisao kako proizvođači ubacuju proizvode u ambalažu čija veličina premašuje veličinu sadržaja barem za četvrtinu. Ljutio sam se; s jedne strane što na taj način proizvode više smeća nego što je potrebno, a druge jer sam do sada smatrao da je to obmana, prevara kupaca. No iz priče koja slijede vidjet će te da neki to rade zbog velike brige za nas potrošače.

Dok sam bio mlad imao sam dosta problema sa zubima. Neću detaljno o tome, za temu nije važno, već ću samo reći da sam često sebi znao u bradu govoriti: „Jedva čekam da povadim sve te kljove, stavim gebis i da se riješim muke“, a ponekad dodao: „tada ću barem moći, dok perem zube, zviždati!“

Godine su prolazile i meni se ostvarila želja. Ostao mi je samo jedan jedini zub, umnjak. Mogao sam, doduše, dati izvaditi i njega ali, mislio sam, u tom ću slučaju ostati bez trunka pameti (čitaj uma) pa sam ga poštedio. I danas služi svrsi i često zamjenjuje donji gebis (a ostalo mi je i nešto pameti, zar ne?)

Taman sam odahnuo glede a u svezi posjeta zubaru, kad su uskoro počele nove muke. Stvar se svodi, uglavnom, na upalu desni. A za liječenje toga, kaže naš narod, najbolje je ispiranje desni čajem od kadulje (upravo uzeh jedan srk). I tako sam postao stalan kupac i korisnik spomenutog narodnog lijeka.

Kako sam po prirodi lijen koristiti čajeve u rinfuzi – mnogi tvrde da su oni efikasniji od onih u vrećicama; vjerujem im – priklonio sam se korištenju čajeva u filter vrećicama.

Kupujem tako novu kutiju…

…otvorim je i naravno…
…svaki puta je dobra četvrtina kutije prazna. Pogled na tu prazninu u meni izaziva bijes, bujicu izraza tipa: kreteni, prevaranti, uništavači prirode i još po koji izraz koji, međutim, nije za javni prostor. To se događalo prilikom svakog otvaranja nove kutije, sve do jučer.

Kupih, dakle jučer, novu kutiju (vidi prvu sliku), u staroj je ostalo tek nekoliko vrećica. Kako u ormariću ima sijaset čajeva za suprugu i mene, gotovo da nije bilo mjesta za još jednu kutiju, i…upali mi se žaruljica!!!

Otvorim kutiju i u njezin prazan dio prebacim onih nekoliko vrećica iz stare kutije! Zar nije genijalno!!!
Odmah se u mislima ispričah proizvođaču i njegovoj navici da vrećice pakuje u veće kutije nego što je potrebno. Shvatih da to ne čini da bi me obmanuo kod kupnje, već da mi omogući da nekoliko vrećica iz stare prebacim u novu kutiju i tako oslobodim prostor u ormariću. Tim genijalnim izumom učinio me neizmjerno zadovoljnim, bez obzira što time opterećuje eko sustav Planeta više nego što bi to bilo nužno.

Što mislite, bili mu trebao poslati pismo Zahvale?

05.07.2018. u 20:35 • 15 KomentaraPrint#

utorak, 03.07.2018.

Seks na švedski način

Sreli su se na nekom tulumu. Dobra mjuza, fino piće, i hormoni proradili.

„Kako bi bilo da se malo poigramo?“,upita momak prikladnog izgleda, mišićave strukture, u ljetnoj lanenoj odjeći, preplanulog tijela, frizura 'na jež'.
„A što bi se ti to igrao?“, kao čudeći se pita atraktivna djevojka, a u očima se joj vidi da vrlo dobro zna o kakvoj se igri radi.
„Pa znaš, ono hupa-cupa“, odgovori momak, „zaštita mi je u džepu, ne moraš brinuti!“
„Dragi moj pastuhe, danas to nije dovoljno!!!“
„Kako nije dovoljno?!“
„Zar ne pratiš vijesti, švedska je vlada uvela 'zakon po kojem je sve osim eksplicitnog pristanka na seks silovanje'!“
„Šališ se, zar ne?“ upita u čudu momak.
„Ni govora“, odgovori cura, „ali imaš sreću da sam ponijela formular u kojem izražavam volju da se poseksamo!“
„Fino, daj da ga ispunim!“

Uzme momak formular, unese sve potrebne podatke: datum i mjesto rođenja, adresu prebivališta, broj osobne karte, zanimanje, broj cipela, veličinu penisa u „mirnom“ i u „ratnom“ stanju, i da ne nabrajam dalje, bilo je tu još desetak pitanja. Na kraju djevojka svojom rukom upiše svoje generalije i izjavu da prihvaća seks s gore spomenutim mladićem. Oboje se potpišu, djevojka lijevo, mladić desno.

„Sad je sve OK“, reče mladić sad već nestrpljivo, preda dokument djevojci i taman kad je htio upitati gdje će, djevojaka kaže:
„E još nije, moramo sad do najbližeg javnog bilježnika da on ovjeri da je dokument popunjen bez prisile s bilo koje strane!“
„Ma daj, već je skoro pola noći, gdje ćeš sada naći javnog bilježnika?“
„Ne brini, na sve je naša vlada mislila! Svako mjesto ima dežurnog javnog bilježnika koji radi 24 sata na dan svih 365 dana u godini.“
„A gdje ćemo ga naći?“
Djevojka otvori pametni telefon (danas bez njega nema 'legalnog' seksa) upiše u Google: 'legalni seks'. Brzo nađe adresu tražene osobe. Nije bilo daleko i brzo se nađoše pred njegovom kancelarijom. Stanu na kraj povelikog reda parova koji su došli po istom zadatku.

Želja za hopa-cupa je bila velika i bi im teško čekati u redu. Bilježnik pogleda dokument i bez riječi udari pečat i potpis i njih dvoje sretni odjuriše u hotel u blizini koji je otvoren odmah nakon donošenja tog Zakona.

Nažalost i tu su morali pričekati jer su sve sobe bile zauzete. Konačno dobiše sobu, popeše se dizalom na peti kat, sretni i veseli da konačno mogu u akciju.

Skinuše se, legoše i krevet, no zbog umora od 'pravne kalvarije', ona se stvar mladiću nikao nije htjela iz 'mirnodopskog stanja' prebaciti u 'ratno' unatoč i usprkos svim nastojanjima djevojke.
Razočarani, jedan drugom okrenuše leđa i zaspaše poput dvoje nevine dječice.

03.07.2018. u 21:13 • 28 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
in patria sua
smisao života
tomajuda
tok misli
vadičep
bellarte

geomir
japanka
astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
dinaja
dinaja 2

fra gavun
pozitivka
iva
huc
proglasi
borgman

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
skrpun
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.