Evo sad malo laganija tema: Porcijunkulovo (pučka svečanost) u gradu Zrinskih.
Kao ni prošle godine, tako ni ove zbog mog zdravstvenog st(r)anja, nismo se uputili na more. I dobro da nismo, jer po svemu sudeći oboje smo postali alergični na – sunce. No, pustimo to na stranu, nije tema ovog posta.
Prvotno su se po našem gradu, kojemu volimo tepati da je grad Zrinskih, pojavili plakati.
Svrha im je jasna, obavijestiti puk tko će ga zabavljati tijekom trajanja pučke svečanosti. Pretpostavljam da su vam svi izvođači poznati osim, možebitno jednog, Žige Međimurskog, na plakatu u gornjem lijevom kutu.
Bivši je to učenik moje supruge kod koje je jednom imao lošu ocjenu iz geografije pa joj je rekao: „Profesorice, vi meni jemlete volu!“
Kasnije je naučio, dobio odličan, a on i supruga su postali drugari. Kod nas, pa i šire, vrlo je popularan, pjeva međimurske i zagorske pjesme, veliki je zabavljač, a kad god nastupa i u publici ugleda suprugu, pa bilo to i u dvorani Lisinski u Zagrebu, obvezatno ju pozdravi i za nju otpjeva neku od svojih najpopularnijih pjesama.
Eto, tak, za 'uvertiru' jedan mali štiklec iz davnih dana.
Kad su se spomenuti plakati već pomalo izlizali, došli su na red glavni simboli Porcijunkulova: šareni kišobrani iznad glavne ulice. Postavljali su ih tri dana.
Sad je pak u centru grada totalna ludnica. Već kako to ide, postavljaju se svi prateći 'objekti' jedne takve manifestacije, no o njima, kad sve bude 'ajnc-A', u slijedećem postu. Naravno, ako bude zanimljivosti koje treba zabilježiti u povjesnicu ove 'blogosfere'.