semper contra
četvrtak, 23.04.2020.
Što Blog.hr tebi znači? vol. 2
Odgovor na to pitanje sadržan je u mom prvom postu objavljenog krajem davne 2007. godine.
Post je bio kratak:
Poštovani potencijalni čitatelji!
Evo stigao još jedan entuzijasta u borbi protiv ljudske gluposti.
Iako je čuveni fizičar Einstein rekao: " Svemir i ljudska glupost su neizmjerni! Doduše u ono prvo nisam baš siguran!" nadam se da ću uz Vašu pomoć ipak uspjeti barem malo smanjiti količinu gluposti u Lijepoj našoj. Pa makar na kraju ustanovili svi zajedno da smo se tukli protiv vjetrenjača (kao čuveni Vitez tužnog lica).
Pa krenimo!
Pozdrav Vaš Semper Contra
U skladu s tim naumom kreirao sam i svoj nik, koji i danas 'krasi' moj blog kojemu formu nisam nikad mijenjao (za mene je bitan sadržaj a ne forma bloga).
U blogosferu me lansirala, ukoliko me sjećanje ne vara, danas već bivša blogerica @catwomen. Ne znam da li je to bilo dobro ili ne, no eto, izdržao sam gotovo 13 (uh, taj nesretni broj) godina. Dokle ću još ne zna se.
Ako čitate moje postove iz rane faze, uočit će te da sam u njima zaista vodio 'nepoštednu' borbu protiv ljudske gluposti i pisao relativno duge postove.
Odaziv štioca i nije bio bog zna kakav. Razlozi bi mogli biti: bio sam novi nadobudni bloger, borba protiv ljudskih gluposti (mnogo godina kasnije shvatio sam: „Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen.“) i vjerojatno duljina tekstova.
Mnogo godina kasnije, shvativši da zaista dugi postovi ne nailaze na 'prođu', počeo sam pisati kraće, a za postove te vrste otvorio svoj blog sempercontra.com. Tu sam se definitivno uvjerio da ne valja pisati dugačke postove (znali su imati i po hiljadu, dvije hiljade riječi) jer je posjećenost bila '0', 'zero', nikakva, pa sam ga nakon par godina ukinuo. Kako od početka pisanja spremam sve postove u arhivu, tako sam radio i s postovima na tom blogu, tako da njegovim zatvaranjem nisam izgubio ništa.
Glavni moto mog pisanja mogao bi biti: raznolikost tema. Koliko sam u tome uspio, prosudite dragi štioci sami.
Kako vrijeme prolazi, sve više gubim volju da 'drvim' na blogu. I tu postoje više razloga. Međutim, kako to nije tema ovog posta, ostavit ću to za neku drugu priliku, ako do nje uopće dođe.
Oznake: zašto pišem blog
utorak, 21.04.2020.
Lakše se diše
Dok jednom ne smrkne drugom ne svane.
Oznake: crni humor
ponedjeljak, 20.04.2020.
#ostanidoma – 2. runda
Nažalost nisam primijetio prvi poziv blogera „Fotografi svih zemalja naoružajte se“ pa se nisam odmah uključio u zanimljiv način razbijanja 'tonomonije' boravka doma, u karanteni, kavezu, samoizolaciji ili kako se to već zove. Nadam se da ovo moje naknadno javljanje, nakon što pročitah njegov post na naslovnici, nije prekasno.
Naš, zapravo ljubimac starijeg unuka, kunić zvani Malecki, kojeg je, nakon što mu je dosadio prepustio nama, točnije supruzi koja se u njega zatreskala preko ušiju kao šiparica (meni pomalo ide na živce jer nam je zauzeo dvije trećine balkona).
Par snimki njegovih omiljenih aktivnosti.
.
subota, 18.04.2020.
Zaljubljeni
Ispred prozora mog 'brloga' raste jela koja je, eto, dosegla i do drugog kata našeg solitera. Gotovo svakog jutra slušam gugutanje grlica koje su, mišljah, sletje da se odmore.
Izgleda da to ipak nisu slučajne grlice koje navrate na tren ili dva, već da se tu za trajno nastanio par.
Jutros, dok sam nešto drvio na lapu, supruga je stajala kraj mene i gledala kroz prozor.
-Vidi, kako se ljube, daj slikaj.
Bacio sam pogled, i vidim par kako se međusobno dotiču kljunovima, baš kao da se ljube. A možebitno da su to i na svoj način činili, ona i on. Nažalost, dok sam uspio dohvatiti mobitel, prestale su se 'ljubiti', samo su sjedili na grani jedno pokraj drugog. Ipak sam ih uspio uslikati kroz zatvoren prozor. Zbog toga, slika nije baš najbolja (srećom, supruga je dan ranije oprala stakla jer bi slika bila još lošija). Otvorih prozor u namjeri da ih fotkam još jednom, no bilo je kasno. Raširili su krila i odletjeli, ona i on.
Rekao bih:ne vole da ih se snima u intimi.
Oznake: grlice
nedjelja, 12.04.2020.
Uskrs
Unatoč odvojenosti zbog korona virusa i nemogućnosti da se nađemo na zajedničkom uskršnjem doručku što je, uz zajednički ručak na Štefanje, u našim obiteljima dugogodišnja tradicija, zahvaljujući modernoj tehnologiji održali smo tradiciju. Svatko je kod kuće pripremio blagdanski stol, a onda smo uključili Zoom i zajednički blagovali u virtualnom svijetu.
A mlađi unuk pak je na pločniku svoje ulice za sve prolaznike nacrtao uskršnju čestitku koju, eto, podijelih s vama.
„Sretan Uskrs“ želi vam on na njemačkom jer ide u njemačku školu.
Oznake: nešto drugačija uskršnja čestitika
subota, 11.04.2020.
Smijeh liječi 46
Đuro z Međimurja
Vidim, došla subota a naši 'smjehotvorci', Euro i Lastosmijeh na uskršnjim blagdanima. @Smjehotvorine i @AnaM oliti @mecabg, ne ubrajam u tu vrstu 'smjehotvoraca', one su klasici u pisanju humorističkih tekstova vlastite proizvodnje. Da popunim 'rupu' rekoh, ajde da malo crni humor zamijenim smijehom koji liječi.
„Svaki grad uz naše more ima svoga Lera“, pjevali su davnih dana Dubrovački trubaduri. Međimurje je imalo Đuru z Međimurja, legendarnog komičara Ivana Bene, koji ovih dana puni 70 godina. Radio je u građevinskom kombinatu Međimurje, no poznatiji je kao Đura z Međimurja. Obilazio je međimurska mjesta u plavoj gekaovskoj manduri (ancugu), s plavom šiltericom na glavi ukrašenoj mustačima, jašući na starom, ali pouzdanom, biciklinu na čijem je guvernalu uvijek visjela torba s gablecom uveseljavajući svojim vicevima i anegdotama. Više ne nastupa, em su godine, em ni sa zdravljem nije na 'ti'.
Pa evo nekih od njih, koje sam prepisao iz lokalnog tjednika koji je donio priču o njemu u svom posljednjem broju.
Obed
-Đura, kam ideš, hodi idemo na pijaču, veli mu sused s kojim se sreo na cesti.
-Nemam čas, odgovara Đuro, moram iti dimo kuhati.
-Kaj pa ti je žena betežna?
-Ne, sam je lačna!, reče Đuro, zajaše na biciklin i otpela se doma kuhati obed.
Željeznica
Nakon gostovanja i snimanja u Münchenu, Đura se vlakom vraća kući i na šalteru veli:
-Prosim jednu kartu do Čakovec.
Prodavač, očito Međimurec, ga upita:
-Glavni kolodvor ili Buzovec?
Napomena s.c.
Čakovec je nekada imao tri željezničke stanice. Uz Glavni kolodvor, bila je i stanica Buzovec i Vojarna. Danas Vojarne više nema, ostala su samo ove dvije.
Razlika
Pozvao Đuro na pozornicu pripadnicu ljepšeg spola, pa je upita:
-Koja je razlika između gradske i selske puce?
Ljepotica počne nešto mucati, a Đuro joj lijepo objasni:
-Gradska puca u pupku ima pirsinga, a selska klopca.
Dobar seks
Kam žena ide poslije dobrog seksa?
Doma!
Kao dodatak ovom kratkom osvrtu o Đuri z Međimurja, dodajem i aktualnu karikaturu iz Regionalnog tjednika.
Oznake: sasvim blagi humor kao blagi kečap
srijeda, 08.04.2020.
Zemlja je (izgleda) ipak okrugla?
U posljednje vrijeme su sve učestalija javljanja nazovi 'znanstvenika' koji tvrde kako Zemlja nije kugla (ili za znanstvenike geoid) već ravna ploča. Ne pomažu ni slike iz svemira (to su fotomontaže, govore ti 'znanstvenici'), ni svjedočanstva astronauta koji su kružili oko te 'ravne ploče' (plaćenici 'bezvjernika' i fanovi Giordana Bruna), ni oni koji su tu 'ravnu ploču' gledali sa Mjeseca (nisu oni ni bili na Mjesecu, to je snimljeno u Hollywoodu). Ništa njih ne može uvjeriti u to da mi, ljudi (takoreći najinteligentnija bića na Zemlji) ne obitavamo na kugli već da smo 'posađeni' na ravnu ploču koju na svojim leđima nose tri slona koji stoje na ogromnoj kornjači (koja onda, valjda, lebdi u Svemiru).
Možda će ipak doći do spoznaje da su u krivu čitajući vijest koju sam upravo pročitao na portalu Indeks:
„Okrug u središnjoj Kini ponovo je stavljen pod karantenu nakon što je epidemija koronavirusa opet izbila u njemu, javlja američki portal Bloomberg.
Ovaj slučaj zabrinjavajući je podsjetnik da Kina nije još potpuno pobijedila covid-19, ali i da ukidanje karantene nosi sa sobom ozbiljan rizik od novog vala epidemije.“
Osim što je zabrinjavajuće da Kina (ipak) još uvijek nije pobijedila covid-19, iako su u posljednje vrijeme portali donosili vijesti kako se tamo još samo sporadično pojavljuju 'uvezeni' slučaj koronavirusa i u puku pobuđivali nadu da će toj pošasti uskoro doći kraj, ova vijest potvrđuje da je Zemlja (ipak) lopta a ne ping-pong reket.
Kao što je poznato, virus je krenuo iz Kine otprilike prije četiri mjeseca i kroz nekoliko mjeseci proširio se u smjeru zapada sve do Amerike. I kad smo već pomislili da dalje ne može jer će propasti, nestati, utopiti se u dubinama Tihog oceana, da će ga progutati 'nemani' iz Marijanske brazde, evo ti njega opet u Kini. Kao u čuvenom romanu Julesa Verne-a 'Put oko svijeta za osamdeset dana'.
Pa zar to nije dokaz da je Zemlja (ipak) okrugla a ne ravna ploča.
Oznake: nije crni humor ;-)
utorak, 07.04.2020.
Izlet za umirovljenike
DRAGI NAŠI UMIROVLJENICI
Obavještavamo Vas da Vaš Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kako bi Vam u ovim teškim trenucima olakšao dane samoizolacije, organizira samo za Vas starije od 65 godina jednodnevni potpuno besplatan posjet najpoznatijim gradovima Italije.
Za sve Vas osiguran je doručak po izboru, ručak ala švedski stol. A na kraju:
Oznake: crni humor
petak, 03.04.2020.
Svako zlo...
U mladosti, pa i ranim srednjim godinama volio sam kartati; šnaps, bela, tablić, remi, kanasta, preferans, trešeto, briškula. Bridž, nažalost, nisam nikada naučio. Dvije potonje igre igrao sam kao student za vrijeme boravka u Biogradu na moru sa tetom, dvije medicinske sestre koje su radile u biogradskoj bolnici, a stanovale su u našoj kući i jednim simpatičnim, starijim gospodinom. Znalo se igrati i do jedan, dva sata iza ponoći.
Preferans je bio redovito na tapeti za vrijeme sedmogodišnjeg boravka u Doboju. Igrači: tri diplomirana inženjera elektrotehnike. U to se vrijeme naveliko 'dimilo' i ispijalo 'vinjačiće'. Znala je tijekom jedne partije od 'pola tone' puknuti gotovo cijela boca i pola kutije cigareta.
Bio je to 'labuđi pjev' mog intenzivnog kartanja. Ponekad sam znao 'zapjevati' u vrijeme godišnjeg odmora u Biogradu, no došla su djeca i sva 'zaduženja' koja uz njih idu, pogotovo kad si na moru. Tijekom godine posao, gradnja vikendice, kasnije održavanje njezine okućnice i rad u radionici i kartanje je sve više odlazilo u drugi plan.
Jednom, prije dosta godina u šetnji sa susjedima sa šestog kata našeg solitera saznasmo da kartaju belu. Riječ amo, riječ tamo i padne dogovor da se jednom tjedno sastanemo bilo kod nas bilo kod njih i zaigramo 'na karte'. Trajalo je to neko vrijeme, no susjeda su spopale boleštine pa je druženje zamrlo i na kraju prestalo. Nije prošlo mnogo godina i susjed se preselio u 'vječna lovišta'.
Dugo vremena su karte mirovale u 'zapećku' sve dok jednom nije kod nas nekoliko dana boravio stariji unuk Teo. Znao je igrati tabliće, pa smo opet izvukli karte na 'svjetlo dana'. Za vrijeme slijedećeg višednevnog boravka, već je naučio i belu pa je i ta igra došla na red. Moram priznati da je bio ravnopravni partner, da ne kažem i bolji od nas.
No kako to biva, posjete su se prorijedile, Tea su zainteresirale neke drug stvari i karte su opet završile u ormaru.
Supruga me dugo nagovarala da navečer kartamo, pogotovo kad je u razgovoru s bračnim parom iz Splita s čijim suprugom sam kartao preferans u Doboju (i oni su kao i mi napustili Doboj nekako u isto vrijeme) saznala da oni 'kartaški sport' redovito upražnjavaju svako prije podne.No ja sam njezinu inicijativu redovito otklanjao. Dosadno mi je kartanje u dvoje.
A onda je došao korona virus i sve nedaće povezane s njim, naročito ova izolacija zvana „ostanite doma“. Nagovaranje je bilo sve intenzivnije, pa sam na kraju popustio što zbog mrene na oku i nemogućnosti dugotrajnog čitanja, što zbog repriza repriznih repriza na TV.
Prvo samo počeli s 'kočijaškom igrom' – šnapsom. Kako dugo nismo igrali počeli smo igrati s 32 karte da bih se ja nakon nekoliko dana sjetio da se šnaps igra s dvadeset karata. Supruga je, kako je to uobičajeno za supruge, bila kontra mišljenja, pa smo odlučili napustiti šnaps i preći na tabliće.
).Zaključak cinika: svako zlo za neko dobro. Da se nije pojavio korona virus ne bi bilo ni kartanja.
Oznake: povratak kartanju
srijeda, 01.04.2020.
Nije 1. travanj/april
Današnji dan je po nekoj davnoj tradiciji dan kad se mogu 'prodavati' lažne vijesti ili kako se to danas popularno naziva „fake news“. Sjećam se da mi je očuh pričao kako je jednom njegov otac 'prodao' vijest da se na pruzi u neposrednoj blizini Čakovca prevrnuo vlak pa je gomila ljudi pohrlila vidjeti to čudo. Navodno da nije bilo posljedica za njegovog oca, jer su ga ljudi znali kao zafrkanta, a uz to bio je 1. april.
I sâm sam u mlađahnim danima znao izmišljati lažne vijesti, pogotovo u školi, primjerice ono klasično: vidi odvezala ti se pertla/vezica na cipeli, no prošla su ta vremena. Više mi ne padaju takve stvari na um.
Gledam kroz prozor svoje sobe kad već ne mogu van, divim se i čudim. Lijevo od naše zgrade je banka, desno FINA. Ispred ulaza u zgrade stoje ljudi na propisanoj udaljenosti.
Zaista!!!
Nije ni 1. april ni fotomontaža. Međimurci se drže uputa stručnjaka. Možebitno da i zbog toga u našoj županiji do sada imamo samo dva slučaja oboljelih, i to uvezenih iz Austrije. Bolja od nas je samo Koprivničko-virovitička županija gdje nema, za sada, ni jednog oboljelog.
Oznake: aprililili...
