semper contra

ponedjeljak, 18.03.2019.

Ni sankcije nisu crni vrag…

Da sankcije nametnute nekoj državi mogu biti mač s dvije oštrice, potvrđuju vijesti koje čitam na Internetu.

Oko polovice zemalja svijeta kupuje rusku pšenicu. Rusija je 2017. godine izvezla hranu rekordnih 19 milijardi dolara, izvijestila je informativna agencija Bloomberg. Ta je brojka veća za 25 posto, u odnosu na 2012. godinu.

U poljoprivrednoj godini 2016.-2017. Rusija je prodala 35,5 milijuna tona žitarica na svjetskim tržištima, uključujući 27,1 milijuna tona pšenice. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država, u istom razdoblju Sjedinjene Države su izvezle 28,1 milijuna tona pšenice.


Čitajući citirano, sjetih se ne tako davno jedne emisije na HRT. Reporter razgovara s ljudima u Rusiji interesirajući se između ostalog kako su se sankcije koje je 'demo(n)kratski' svijet nametnuo ruskom gospodarstvu reflektirale na rusku poljoprivredu. Jedan od upitanih kaže:
„U početku je bilo teško. No, sada se naša poljoprivreda budi. Uskraćen nam je uvoz, pa smo se preorijentirali na domaću proizvodnju.“ Drugi govore: “Ne ukidajte sankcije, po prvi put vjerujemo u budućnost”



I tako, umjesto da demokratski Zapad ubije rusku poljoprivredu, on kao da joj je poklonio Red Bull, pa je poletjela u visine.

Na to se pak onda nadovezala cinične misao ovog blogera: da nismo ušli u EU i da je EU birokracija uvela sankcije za izvoz poljoprivrednih proizvoda u Hrvatsku, sad bi i naša plodna Slavonija proizvodila dovoljno hrane ne samo za nas nego i za dio svijeta, pa makar i 'nesvrstanog' kao što to čini Rusija. Možda smo dobili 'med i mlijeko' iz EU u obliku lagane nabavke automobila, no zato smo zatrli vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i 'ispraznili' slavonske ravnice i ličke pašnjake od ljudi.

Dobili smo automobile, izgubili ljude.

18.03.2019. u 14:16 • 19 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2019.

„Prošeka“

Upravo iščitavam nedavno izašlu knjigu Mijenka Jergovića „Selidba“, Faktura, Zagreb 2015. U njoj opisuje kako čisti svoj život od nepotrebnih stvari. Na tu temu ima divna pjesma Arsena Dedića „Čistim svoj život“.

Čisteći, nalazi artefakte u stanu na Sepetarevcu u Sarajevu koji su tamo ostali nakon smrti njegove majke. Uz svaki kojeg dohvate njegove ruke on ispreda malu priču čiji je sadržaj koktel stvarnosti i fikcije.

U poglavlju „Prošek“ na 159 stranici piše:
„Nakon što smo već sve iznijeli iz špajze, i nakon što su kao nove bljesnule stalaže Obrada Trklje, ostala je u uglu najgornje stalaže, skoro pod samim stropom, prašnjava boca, puna neke tečnosti. (…) Boca je bila zapečaćena, a na njezinoj je sredini bila okrugla naljepnica, kakve su se nekad koristile za obilježavanje zimnica, na kojoj piše: Prošek 1972.

Taj prošek je plaćen skupim novcem, najbolji drvenički prošek te godine. Nono ga je kupio onako kako znalci umjetnosti kupuju sliku u čiju su neprocjenjivu vrijednost uvjereni.
(…)
Tada je rečeno: ovo je malom kad se bude ženio. Ali nije u tome bilo viška sentimenta: prošek je naprosto bio dragocjen, najbolji u cijeloj prošekovoj povijesti, a njih su oboje cijenili povijest, cijenili su vrijeme. Ali prošek nisu pili.

I što su onda mogli uraditi, nego da zapečate bocu za neku daleku budućnost, za koju se vjerovalo da neće doživjeti ni jedno ni drugo, kada se ja budem ženio. Umjesto na svadbi, prošek se pojavio na kraju priče o špajzi.“


Ovaj odlomak vratio me u daleku 1961. godinu.
Te godine moja buduća supruga i ja ljetovali smo u Vignju na poluotoku Pelješcu. Tamo smo u nekoj suvenirnici kupili pljosnatu bocu obučenu u narodnu nošnju. Čep u obliku glave bio je ukrašen vunenom „kosom“. Napunili smo je prošekom s idejom da kad se budemo vjenčavali, otvorimo bocu prije svadbenog ručka i počastimo prisutne čašicom prošeka. Nazvali smo je „Prošeka“.

Prolazile su godine. Boca je stajala negdje u stanu ženinih roditelja. Oboje smo završili fakultete, supruga geografiju, ja elektrotehniku. Otišao sam u vojsku, vratih se iz Armije. Tako je to nekada bilo. Zaposlio se u 'Končaru', Tvornici transformatora u Zagrebu. Nismo doduše imali stan, ali smo imali ljubav. To je u tim godinama bilo dovoljno da se vjenčamo.

Učinismo to 26. travnja 1969. godine.

Nije to bilo neko spektakularno vjenčanje. Relativno skroman ručak uz sudjelovanje najuže rodbine i kumova. Skupivši se oko stola, supruga je, na moje veliko iznenađenja, donijela našu „Prošeku“. S nestrpljenjem smo boci 'skinuli glavu', to jest čep i pripremili prvu čašicu da u nju natočimo prošek.

No prošeka nije bilo. Tijekom svih tih godina jednostavno je ishlapio. Nismo, naime, zalili čep voskom kao što je to učinila Miljenkova Nona.

A mi? Mi ćemo za nešto malo više od mjesec dana proslaviti 50 godina braka. Brak se pokazao trajnijim od prošeka.

08.03.2019. u 14:45 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 05.03.2019.

Desant

Prije 75 godina u svibnju, njemačka vojska izvršila je desant na Drvar s ciljem da likvidira vođu partizanskog pokreta koji im je bio trn u oku.
Njemačkoj vojsci nije uspjelo uhvatiti i likvidirati Vođu, neki kažu zbog hrabre obrane njegovih podanika, tzv partizana.


Nakon 75 godina, u ožujku jake snage HDZ-a sastavljene od ministara i Premijera izvršile su desant na snage Odmetnika iz stranke koji im je postao trn u oku.
Ako pogledate tko brani Odmetnika, nisam siguran da će ga uspjeti obraniti.

05.03.2019. u 14:30 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
bellarte
japanka 3
geomir
dinaja
dinaja 2

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
vadičep
in patria sua
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.