semper contra
četvrtak, 29.06.2017.
Jučer, danas, sutra…
Jučer
Plenković na Vladi:
„Kakva god bila, odluka Arbitražnog suda Hrvatsku neće obvezati“
Premijer Andrej Plenković u četvrtak je sa sjednice vlade, kazavši da je Hrvatska otvorena za rješavanje graničnih pitanja sa Slovenijom, ponovio čvrst stav da je arbitražni proces oko granice zbog krivnje slovenske strane nepovratno kompromitiran i kontaminiran te da odluka arbitražnog suda čije će objavljivanje biti poslijepodne, kakva god bila, Hrvatsku ni na koji način neće obvezivati.
Danas
Važno načelo prava
Iznenađujuća poruka iz Njemačke:
„Hrvatska mora poštovati i primijeniti odluke Arbitražnog suda!“
Njemačka je vlada u četvrtak pozvala Hrvatsku da poštuje i provede odluku arbitražnog suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije.
Sutra
Plenković na Vladi
Pruhvaćamo odluku arbitražnog suda
„Bez obzira na nepravednost odluke arbitražnog suda mi ćemo, pod pritiskom EU i međunarodne zajednice, a u interesu Hrvatske i njenih građana prihvatiti rješenje suda, kako ne bi došli pod udar međunarodnih sankcija kao Rusija.“ (tako nekako)
Komentar cinika:
1. „Danke Deutschland!“
2. Provest ćemo ZERP-a bez obzira na sve pritiske s talijanske strane
srijeda, 28.06.2017.
Balkonska vrtlarica
Danas je moja 'balkonska vrtlarica' imala drugu berbu picolo-paradajza. Pobravši ih, lijepo ih je spremila u kutijicu u kojoj nam je naš susjed šumar, zvan Apaurin, jučer donio brusnice s Bjelolasice gdje ima vikendicu (a koje smo mi zajedno s sladoledom pojeli kao desert nakon ručka). Učinio je to kako bi mu se 'vrtlarica' smilovala i dala mu čašicu - dvije dalmatinske travarice.
No, odoh ja opet na drugu temu.
'Vrtlarica' je potom kutiju s plodovima - njenih ruku djelo - stavila u hladnjak.
Došlo vrijeme da večeram. Što ću? Sir, jogurt, jeger (pseća radost) i, ah to!, male paradajziće!
Dograbih kutiju, otvorih poklopac i već zahvatih rukom da jedan dio plodova premjestim u tanjur, kad iza mojih leđa začuh ljutit glas:
„A, ne možeš ove, uzmi polovicu paradajza iz dućana koja je u hladnjaku!“
„Što ne mogu?“ pitam ja zbunjeno.
„Ove ćemo neko vrijeme čuvati kako bi im se divili i uživali u pogledu na njih!“
I kako to već ide 'čovjek snuje, Bog određuje, a žena naređuje' nije mi preostalo drugo nego poslušati njezinu zapovijed i plodove vratiti u kutiju, uzeti već načeti 'industrijski' paradajz, a kutijicu s picolo-paradajzima staviti ispred sebe kako bi im se, jedući večeru, mogao diviti.
Evo i slike, pa da se i vi možete pridružiti i uživati u ljepoti crvenih paradajzića. Pažljivim promatranjem, još pažljiviji promatrač uočiti će da će ih biti još.
ponedjeljak, 19.06.2017.
Ipak se kreće
S interesom pratim nastojanja blogera Crna svjetlost da svoj vrt učini oglednim, možda kao što to ima autorica serijala Vrt na HT-u. Nekada, davno dok smo još imali vikendicu i snage da radimo u vrtu, supruga i ja smo nastojali da nam vrt izgleda što ljepše. Čak se može reći da smo u tome imali stanovitog uspjeha. No, bilo pa prošlo.
Istovremeno supruga je na balkonu u stanu gajila cvijeće. I to je dugo bilo lijepo za vidjeti.
Kad smo prodali vikendicu, govorio sam boljoj polovica da bi, umjesto cvijeća, mogla početi na balkonu raditi mali vrt. To je iz mene progovarao praktičar: bolje povrće nego cvijeće, cvijeće se, naime, ne jede.
I prije mjesec, dva kaže meni ta moja bolja polovica:
„Vidiš posadila sam paradajze!“
I evo prvih plodova.
Moj praktični duh odmah je u mislima posložio što bi se moglo još učiniti ako se makne cvijeće kojeg ionako nitko jesti neće.
Evo, na ovim policama mogle bi biti kutije s peršinom, mrkvom, lukom, koprom, špinatom, etc.
Umjesto ovih kaktusa ja bih stavio nekoliko plitkih sanduka i u njih posadio salatu. Ne bi je bilo puno, ali bi bila naša, zdrava. (Ako @geomir čita ovaj post, vidjet će na zidu poklon koji mi je dao kad je bio u Čk).
Između tako posađenih biljaka postavili bi patuljke da ih čuvaju. Njih, kao što se vidi, već imamo.
Ipak, sve će to morati pričekati kad više nećemo moći ići ni u Samobor ni u Biograd jer uzgajati povrće a ne koristiti ga protivi se mom racionalnom svjetonazoru.
nedjelja, 11.06.2017.
Nemar
Iako ovaj post planiram već više godina, a njegovo objavljivanje odgađano u očekivanju ne će li se štorija završila bilo kakvim The Endom, lošim ili dobrim, post blogerice @Sukoyaki u kojem je objavila slike starih bedema Osaca castle okićenih florom koja raste između kamenih blokova, potaknuo me da ga objavim danas. Možebitno ga netko od 'mjerodavnih' u Osaci pročita i iz njega izvuče neku pouku. U Čakovcu sigurno neće!
Moji vjerni štioci vjerojatno pamte da, dok sam u Čakovcu, sa suprugom redovito šećem Perivojem Zrinski (Vrana) koji se prostire oko starog grada Zrinski. Kako imam običaj ne samo gledati nego ponešto i vidjeti, prije šest –sedam godina zapazio sam obilato raslinje po bedemima koji su svojevremeno obnovljeni novcem Grada, Županije ili Države – ne znam točno – no svakako novcem poreznih obveznika.
„Ako gradski oci, ili već tko je zadužen za održavanje zidina, nešto ne poduzmu, bojim se da će ova flora razgraditi bedeme ma koliko oni debeli bili“, rekoh supruzi gledajući bujnu vegetaciju.
„Ma ti uvijek nešto moraš prigovarati“, bio je njezin uobičajen odgovor na neku moju primjedbu proizašlu iz činjenice da ja ne samo da gledam nego i vidim.
Evo slike bedema kako je izgledao u lipnju 2011. godine kad sam odlučio pratiti 'razvoj događaja'.
Dalje slijede slike „bez komentara“, samo s naznačenim datumima kad su napravljene.
Lipanj 2015.
Veljača 2016.
Veljača 2017.
I posljednja fotka slikana lipnja 2017. godine.
Kao što se vidi flora uporno napreduje, a gradski oci uporno ne rješavaju problem. Vjerojatno je već otrcani razlog: nedostaju financijska sredstva.
Cinik u meni se pita: koliki bi novc bilo trebalo potrošiti da su skinuli raslinje 2011. godine ili čak i prije, jer bujanje zelenila vidjeh mnogo prije nego što sam napravio prvu fotku. Ne znam, ali sam siguran da će obnova bedema u mnogome nadmašiti taj iznos.
četvrtak, 08.06.2017.
Probranice 42
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Pametno
Čitam: Milanka Opačić, potpredsjednica Sabora i zastupnica SDP-a izjavila je: „Mi smo, nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci postali potpuno irelevantna stranka, kako u samom parlamentu u smislu dogovora i ne odgovaraju nam izbori, jer se dogovaraju svi drugi a mi smo po strani, tako i u lokalnim izborima.“
Komentar cinika: Konačno nešto pametno i od nje.
Ja bih za Premijera
Čitam: Krešo Beljak predlagao da se premijera bira izravno, a Hrvatska mora bankrotirati da bi bilo bolje.
Komentar cinika: Da li će nam biti bolje ako nam država bankrotira (ako već nije samo mi to još ne znamo) ne znam, ali prijedlog da se Premijer bira izravno mi nešto govori kako se K.B. nada da bi u tom slučaju on bio izabran za Premijera, jer ovako, pogotovo nakon sklopljenog aranžmana s SDP-om, nema nikakve šanse.
Mreže
Čitam: Biogradska Tvornici mreža investira 2 milijuna eura u proizvodnu halu i suvremene strojeve za izradu mreža. Proizvodni program obuhvaća mreže za ribarstvo, akvakulturu, sport i zaštitu.
Komentar cinika: Predlažem da u okviru te investicije započnu i proizvodnju mreža za hvatanje korumpiranih i nesposobnih političara.
Tko mu je kriv
Čitam: U prosincu 2014. godine, oko pola sata iza ponoći, 22-godišnji M.B. sprejem za lakiranje išarao je pročelje zgrade u ulici Vjekoslava Novotnija na Trešnjevci napravivši mrlju nepravilnog oblika. To mu „umjetničko“ izražavanje nije bilo dovoljno pa je potom na susjednoj zgradi ispisao slova ZM koja je potom precrtao jednom crtom. U toj raboti snimili su ga nadzorne kamere, pa je nakon gotovo trogodišnjeg suđenja osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci.
Komentar cinika: Tko mu je kriv što nije nacrtao kukasti križ, veliko ušato slovo U ili pak natpis ZDS i sigurno ne bi dobio ni dana zatvora. Možda i nagradu za „umjetničko“ djelo.
Big Brother
Čitam: „U deset godina postavit ćemo i novih 5000 kamera na zgradama“, izjavio je viši savjetnik gradonačelnika Mate Kraljević. Postavljanje kamera opravdava se željom da se spriječe vandalizmi poput onog iz prethodne Probranice, spriječe nasilja na ulicama i ostali 'marifetluci' koje 'kulturni' građani rade po javnim površinama.
Komentar cinika: Obzirom da se i unutar četiri zida pojedinih obitelji također događaju nasilja očekujem da će za rješenje tog problema za 20 godina početi ugradnja kontrolnih kamera i u stanove.
Macho
Čitam: Vladimir se Putin pojavio u macho pozi (kao da je to nešto novo, op.s.c.) i rekao da kao Predsjednik nije uzeo slobodan dan: „Nisam žena, nemam one dane!“
Komentar cinika: Ako je i od Putina, previše je.
srijeda, 07.06.2017.
Refleksije
Čitajući komentare na post „Borba za život“ primijetio sam kako su se komentari uglavnom 'bavili' drvom iako je poanta mog posta bila skrivena u rečenici „Nadam se da će i moja unučica biti jednako tako žilava u svojoj borbi za život – naime, ime joj je Flora.“ Istine radi, ta skrivena misao pala mi je na um tek kad sam počeo pisati post, tako da se on može promatrati iz oba aspekta.
Ipak, hvala im na tome, jer tako saznah da se, najvjerojatnije, radi o javoru.
Neki dan pročitah „Doboši noći“ M. Jergovića i jedan odlomak me ponukao da o njemu zborim na temu tog drveta – javora, ali opet s drugom poantom.
U romanu autor piše o Josipu Guberniki (rođenom 1888. godine u Beču), koji je od 1914. do odlaska u Argentinu 1920. bio u Sarajevu u namjeri da po Jahorini i Bjelašnici istražuje rasprostranjenost bijelog javora, „kao najrjeđeg među svim drugim bosanskim stablima, i javora za violine (dževerasti javor), koji je najrjeđi među javorima, pa raste samo gdje ima suze i nesreće“ iz čijeg su drveta čuveni majstori iz Cremone gradili svoje violine božanstvenog tona.
Taj „javor je prirodno deformiran, degeneriran. Njegova struktura je gušća, zbijenija, a struktura drvnih vlakana je undularna, valovita u odnosu na pravac rasta. Dugo se vjerovalo da je takva struktura posljedica zime i gladi, a tek su istraživanja s kraja dvadesetog stoljeća otkrila mikrouzročnik, virus koji izaziva deformaciju unutar debla.“
U proljeće 2015. godine su, piše M.J., na obroncima Julijskih Alpa zasađene „eksperimentalne plantaže bijelog javora, inficiranog biljnim virusom koji bi trebao izazvati zgrušavanje i deformaciju drvenog tkiva“. Prema predviđanjima znanstvenika tamo negdje 2040. godine „mogli bi biti izrađeni prvi instrumenti od umjetno uzgojenog džever-javora“.
„Tako će, na predvidljiv način, okončati mit o ptičjem javoru, a u bosanskim će zadivljalim prašumama, na rubu truleži i smrti od gladi, mirno rasti ubogi džever-javori. Gubernik je, vjerojatno i prvi, otkrio fenomen zgrušnjavanja drvenog tkiva i pojavu valovitih vlakana, koji su posljedica deformacije bijelog javora. Iz takve deformacije, nepravilnosti, greške u razvoju, svojevrsnog javorovog rahitisa, nastajale su Stradivarijeve violine. Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste. Džever-javor izgleda kao ruglo medu javorima. Sitan i sputan, opuštenih grana i rijetkog lišća, da je takav izrastao uz Hitlerovu autocestu, marni bi ga cestari brzo posjekli i zamijenili snažnim i granatim stablom. Zato mu i treba dvadeset pet, trideset, i još više godina da uzraste do daščice za jednu violinu. Zdrav, uhranjen javor razvije se i takvo deblo stekne u pet-šest godina.“
Čitajući ovaj odlomak, jednako kao pri pisanju posta „Borba za život“, rodila se misao koja nema direktne veze ni s Gubernikom ni s bijelim javorom, već s rečenicom: „Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste.“
Pomislih, zar to ne bi mogao biti slučaj i s čovjekom? I sjetih se genijalnog fizičara Stephena Hawkinga, kao najboljeg primjera za tu tvrdnju, a ona glasi: nisu uvijek najbolji najjači i najljepši. Jednako kao što javor kojeg bi Hitler posadio uz autoban nije bolji od džever-javora, „sitnog i sputanog, opuštenih grana i rijetkog lišća.“
P.S.
Rečenice pisane u kurzivu su citati iz spomenute knjige Miljenka Jergovića, „Doboši noći“, izdanje Faktura, Zagreb 2017.
petak, 02.06.2017.
Borba za život
Prije dvije, tri godine radnici „Komunalca“ Samobor rušili su neka stabla koja su se toliko razrasla da su gotovo ulazila granama na balkone stanara. Prilikom rušenje, stradalo je i drvo koje inače nije bilo namijenjeno 'egzekuciji'. Podulje vrijeme je stajalo pokidane krošnje, a onda je 'došla' motorna pila i 'ošišala drvo do gola'.
Jedno sam se vrijeme, odlazeći u park gdje čuvamo najmlađu unuku, pitao zašto su drvo tako 'skresali' umjesto da ga posijeku. Uskoro dobih odgovor, vjerujem da su radnici „Komunalca“ znali da će se to desiti, iz debla je potekao novi život. Nažalost, nisam se odmah dosjetio kako bi praćenje njegove borbe za život mogla biti mala slikovnica, ipak mislim da će slijedeći niz slika dočarati snagu prirode, barem flore. Nadam se da će i moja unučica biti jednako tako žilava u svojoj borbi za život – naime, ime joj je Flora.
2. travnja 2016.
U ovoj fazi borbe palo mi je na um pratiti borbu drveta za pravo na život.
25. travnja 2016.
19. ožujka 2017.
Opet je 'došla' motorna pila i malo oblikovala 'frizuru' mog hrabrog borca.
10. travnja 2017.
Drvo se ne da, prkoseći pili odlučilo je nastaviti borbu.
4. svibnja 2017.
Mislim da će uspjeti u toj svojoj borbi, zaželjeh mu da tako nastavi dalje obećavši mu da ću ga snimiti kad opet postane Veliko Drvo.
