semper contra
srijeda, 29.03.2017.
Hlebinac
U Samoboru sam. Glavni zadatak: vožnja unuka na njihove izvan nastavne aktivnosti. Zamjenjujem snahu koja je polomila gležanj, ne može voziti, otac radi, ja glumim Uber-a.
Večeras sam srednju unuku odvezao u dvoranu na trening karatea. Dok je ona trenirala da bude 'jaka ko čelik' ja sam skoknuo do šoping centra, bivši 'Merkator' sad 'Konzum', kako bih kupio zeleni čaj s limunom kojeg nam je ponestalo.
Prošetah velikom halom 'Konzuma'. Malo kupaca, istina već je kasno, rade samo dvije blagajne. Blagajnice ozbiljna lica. Nađoh čaj, dodah vrećicu meni omiljenih 505 s crtom bombona i četiri banane.
Imam vremena pa prošetah malo po trgovini. Puno polica je prazno. Neki dan pročitah neku kolumnu u kojoj autor također spominje prazne police u 'Konzum' prodavaonicama aludirajući pri tom na 'socijalistička mračna' vremena kad su takvi šopinzi bili u 'društvenom' vlasništvu, a mi po spizu odlazili u Austriju ili Italiju. Jer 'društveni' je sektor bio nesposoban opskrbiti nas svim onim divnim stvarima koje smo nalazili u inozemnim trgovačkim lancima.
„Vidi se da su dobavljači prestali puniti 'Komzum'-ove police“, zaključih, i priznajem bi mi malo žao. Brzo se pribrah: ne volim megalomaniju bez pokrića. Bilo je lijepo dok je trajalo.
Izađoh iz 'Konzum'-a. Na vratima mi za oko zapne plakat.
U meni se odmah javi cinik: vidi, vidi, a ja naivac mislio da su police prazne jer su dobavljači prestali isporučivati robu. Koji sam Hlebinac.
subota, 25.03.2017.
Todoriću, Todoriću…
Todoriću, Todoriću, a, a, a
Todoriću, Todoriću, a, a,
Agrokor se klima.
Nek se klima, nek se klima, me, me, me
Nek se klima, nek se klima, me, me
Meni nije zima
Nije meni, nije meni, do, do, do
Nije meni, nije meni, do, do
Do mog Agrokora.
Već je meni, već je meni, do, do ,do
Već je meni, već je meni, do, do
Do mojega jada.
Jučer sam si, jučer sam si, i, i, i
Jučer sam si, jučer sam si mi, i, i
izgradio Kulmer.
A sutra će, a sutra će, u, u, u
A sutra će, a sutra će, u, u
Uzet' ga Martina.
Komentar cinika: Mislim da svi poznajete melodiju popularne pjesme „Smiljaniću, Smiljaniću pokislo ti perje…“ pa neće te imati poteškoće otpjevati je s novim riječima.
utorak, 14.03.2017.
Neopravdan strah
Čitam na internetu:
„Odsad više ne pišite kazne švercerima, nije baš zgodno“, navedeno je u naputku koji su ZET-ovi kontrolori karata dobili na jednom od redovitih sastanaka sa šefom održanim 1. ožujka. Naputak im je, kazao je isti šef, došao s više instance. (Ah, kako to sliči na ona 'mračna vremena', op. s.c.)
ZET će imati drastično manje prihode zbog smanjenje cijene vozne karte te pripojenja Velike Gorice, Zaprešića i drugih naselja u Zagrebačkoj županiji prvoj zoni prometne mreže, rekao je Jelić.
„Međutim, ni sve to nije očito dovoljno da se ZET uništava u svrhu predizborne kampanje. Na to sam rekao da takav naputak nije sukladan Pravilniku i poručio kontrolorima da nastave raditi svoj posao kao što su ga radili i dosad. Taj naputak je otvoreno ruganje za 80-ak posto putnika koji redovito kupuju karte i pokaze. Oni bi ispali budale“, objasnio je Jelić.
Komentar cinika:
Ne bojim se da će ZET propasti. Kad izbori prođu, bez obzira tko će pobijediti, već će se to nadoknaditi drastičnim povećanjem cijene prijevoza.
subota, 11.03.2017.
Smijeh liječi 33
Stvarni vic
Jednog jutra na parkiralištu ispred stana u Samoboru netko je parkirao auto kraj mog na način kako prikazuje slika.
Sišao sam na parkiralište i uvjerio se da ne mogu izaći automobilom. Srećom, nije mi ni trebao. Nakon nekog vremena ugledah ispod brisača papirić na kojem j e pisalo:
Oprostite sused
Žena mi se ovak glupo sparkirala i uzela ključeve na posel.
K.
Nisam saznao da li je susjedova žena plavuša.
Matematika
-Zamisli, kažu da ljudi koriste samo 10% mozga, reče plavuša drugoj.
-Je li? A čemu onda služi preostalih 40%?
Studentica
Pita unuk djeda:
-Deda, bi li volio u krevetu imati studenticu?
-Bih, i te kako!
- Pa zašto onda ne upišeš baku na fakultet.
Kruh
Gost zove konobara:
-Konobaru, ovaj je kruh od jučer. Molim vas, donesite mi današnji.
-Nema problema, gospodine, molim dođite sutra.
Toranj
-Sine 'ajde malo uči, ostavi taj telefon, kaže mama Perici.
-Ali, mama, znam sve!
-Kako se zove toranj u Parizu?, pita mama.
-Ajfonov toranj, odgovara Perica.
Policajac
Gužva u autobusu. Vozač naglo zakoči i jedna djevojka udari policajca ispred sebe.
-Ispričavam se, inercija!
-Ništa, ništa, Ivan!, odgovara policajac.
Izbor
U Hrvatskoj su dva životna izbora: ili će te otići van i sanjati rodno mjesto, ili će te ostati ovdje i sanjati radno mjesto.
Glagol
Učiteljica objašnjava vrste glagola i na kraju pita Pericu:
-Kakav je glagol kihnuti?
-Zarazni!, ponosno će Perica.
Donator
Muji u stanu netko pozvoni na vrata:
-Dobar dan, došli smo po bubreg.
-Kakav bubreg?, pita Mujo u čudu.
-Onaj što ste donirali kada ste kliknuli na NEXT, NEXT, I!
Asocijacije
Politika i političari
Blizanci
četvrtak, 09.03.2017.
I drveće umire, zar ne?
Sjeća li se netko filma „I konje ubijaju, zar ne?“ iz 1969. godine. U naslovnoj ženskoj ulozi nastupila je Jane Fonda. Radnja se odvija na maratonskom natjecanju u plesu za vrijeme Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća. Osiromašeni natjecatelji se bore, više sami sa sobom nego sa drugim parovima, da izdrže na nogama što duže u nadi da će osvojiti novčanu nagradu koja će im bar na neko vrijeme osigurati egzistenciju.
Uvijek kad u gradskom parku (Perivoj „Zrinski“) gledam pojedina umiruća stabla kako se bore sama sa sobom ne bi li odgodila neminovno, sjetim se tog filma.
Tako to počinje…
…neka umiru brzo, samo se sruše, kao kad čovjeka pogodi infarkt…
…ipak, najčešće se nastavlja polagano umiranje…
…dok ne ostanu samo gole grane…
…i na kraju tek ogoljela stabla.
A onda dolazi Čovjek s motornom pilom i tu je - KRAJ.
utorak, 07.03.2017.
Molitva Bogu
Jean Calas, građanin Francuske, davne 1762. godine, bio je optužen za ubojstvo svog starijeg sina. Optužba se temeljila na činjenici što je s protestantske vjere htio preći na katoličku iako je cijela obitelj bila protestantska. Sve je, međutim, govorilo da on to nije mogao učiniti jer je u vrijeme dok se ubojstvo dogodilo bio u kući u društvu supruge, mlađeg sina, slučajnog posjetitelja koji je te večeri navratio i katoličko opredijeljene sluškinje. Svi su kategorički tvrdili da J.C. nije te večeri izlazio iz kuće. To nije spriječilo suce u Toulouseu da pod utjecajem zaluđene rulje koja je tražila protestantsku krv osude J.C. po kratkom postupku na smrt na kotaču, a sve nazočne na kazne zatvora i oduzimanje imovine.
Povodom tog događaja, Voltaire je napisao „Raspravu o toleranciji“ koja je rezultirala da je nakon tri godine pravne bitke J.C. posmrtno rehabilitiran, a ostali oslobođeni krivnje.
Prije kratkog vremena pročitah tu knjižicu (135 stranica malog formata) izdanu 1990. godine u nakladi Školske knjige iz Zagreba. Na početku predgovora Mile Joka piše:
„Svoju doktrinu progresa i prosvjetiteljske filozofije Voltaire je izrazio sažeto: 'Jednog dana sve će biti dobro, to je naša nada. Sve je dobro danas, to je iluzija.' Da nije dobro danas, na izmaku dvadesetog stoljeća (i na početku 21., op.s.c.), u svijetu kao što nije bilo ni u njegovo doba, jedan je od razloga pojave na mnogim jezicima, u nizu zemalja, 'Rasprave o toleranciji', koja je u vrijeme prvog izdanja (1763.) uzbunila i potresla intelektualnu i kulturnu Europu. Njenoj suvremenosti gotovo nimalo nisu oduzela dva protekla vijeka…“
Bilo bi poželjno da mnogi u Hrvatskoj u današnje turbulentno vrijeme pročitaju tu knjižicu. Pročitao sam je u dvije večeri. Jedno poglavlje pod nazivom „Molba Bogu“ posebno me se dojmilo pa ga dajem štiocima na uvid. Voltaire je bio racionalni deist, ja sam, kao što je redovitim čitateljima poznato, agnostik/ateist. Ipak ova molba Bogu, koju je napisao veliki prosvjetitelj XVIII stoljeća, ima univerzalno značenje i uvjeren sam da je svatko tko želi dobro ljudima može prihvatiti bez da promijeni jednu jedinu riječ.
„Ne obraćam se stoga više Ijudima; obraćam se tebi; Bože svih bića, svih svjetova i svih vremena: ako je slabašnim stvorenjima, izgubljenim u beskraju, i nevidljivima za ostale u svemiru, dopušteno da od tebe nešto zatraže, od tebe koji si dao sve, od tebe čije su odluke postojane i vječne, udostoji se milostivo suditi o greškama što pripadaju našoj prirodi; neka te greške ne budu naša pokora.
Nisi nam dao srce da se mrzimo i ruke da se ubijamo; učini da pomognemo jedni drugima podnositi teret mučnog i prolaznog života; neka neznatne razlike u odjeći kojom pokrivamo naša slaba tijela, među svim našim nedostatnim jezicima, među svim našim smiješnim običajima, među svim našim nesavršenim zakonima, među svim našim bezumnim shvaćanjima, među svim našim prilikama tako neujednačenim u našim očima i tako jednakim pred tobom; neka sve te sitne nijanse po kojima se razlikuju atomi nazvani ljudima ne budu povodi za mržnju i za progone; neka oni koji pale voštanice usred bijela dana da bi te slavili podnose one kojima je dovoljna svjetlost tvog sunca; neka oni koji svoje haljine prekrivaju bijelom tkaninom da bi iskazali ljubav prema tebi ne preziru one koji kazuju to isto pod mantijom od crne vune; neka bude svejedno da li ti se netko obraća riječima nekog starog jezika ili na nekom novijem narječju; neka oni čija je odjeća obojena crveno ili ljubičasto, koji vladaju na malom komadiću jedne male gomile blata na ovom svijetu, i koji posjeduju nekoliko zaobljenih komadića izvjesne kovine, bez oholosti uživaju u onome što nazivaju veličinom i bogatstvom, i neka ih ostali gledaju bez zavisti: jer ti znaš da u tim ispraznostima nema ničega na čemu bi trebalo zavidjeti i ničega zbog čega bi se trebalo dičiti.
Kad bi se svi ljudi mogli prisjetiti da su braća! Neka zamrze tiraniju nad dušama kao što se gnušaju pljačke koja silom otima plodove rada i mirne umješnosti! Ako su nevolje rata neizbježne, ne mrzimo se, ne razdirimo se barem u miru, i koristimo trenutak svog postojanja da blagoslovimo, na tisuću različitih jezika istovremeno, od Sijama do Kalifornije, tvoju dobrotu koja nam je darovala taj trenutak.“
Prošlo je od tog Voltaerovog apela Bogu preko četvrt milenija, a u svijetu se suštinski malo toga promijenilo kad je u pitanju tolerancija.
Cinik u meni pita: koji su to razlozi da se Bog oglušio na ovakvu molbu i na sve slične molbe koje Mu u proteklih 250 godina upućuju mnogi ljudi, od običnog malog čovjeka pa do Pape, božjeg namjesnika na Zemlji? Je su li deisti, kojima je pripadao i sam Voltaire, u pravu kad tvrde da Bog postoji izvan ovoga svijeta, ali nakon čina stvaranja svijeta dalje na nj ne utječe?
Ako je to točno, onda je, nažalost, ova molba upućena Njemu uzaludna!
nedjelja, 05.03.2017.
Smijeh liječi 32
Ljubaznošću vikendaške kreatorice smijeha Eurice pružila mi se prilika da je zamijenim ove nedjelje kako bi oslobodio memoriju laptopa od pozamašnog materijala za seriju Smijeh liječi. U svojoj dobrohotnosti predložila je da za tu priliku promijenim nik u Euro contra, no to neće biti potrebno, jer kao što su se pažljiviji štioci mog bloga mogli uvjeriti, semper contra je već odavno Euro contra (vidjeti 'Opis bloga').
Knjiga
Nađe plavuša knjigu a prijatelj je pita:
-Što ćeš sada?
-Vratit ću je vlasniku.
-Kako znaš čija je?
-Pa zar ne vidiš, piše na koricama Ivo Andrić.
Juha
-Konobar, konobar! Donijeli ste mi mokar tanjur!
-To je juha,gospodine!
Identifikacija (crni)
Dolazi plavuša identificirati muža u mrtvačnicu te je patolog pita:
-Ima li vaš pokojni suprug neko prepoznatljivo obilježje?
-Joj da, moj muž užasno muca!
Taxi
Privlačna mlada djevojka zaustavi taxi i upita:
-Jeste li slobodni?
-Da, uđite.
-Dobro, vozite odmah matičaru.
-E, toliko baš nisam slobodan.
Žvaka
Idu Mujo i Haso, a Mujo priupita Hasu:
-Jarane, daj mi žvaku.
-Ne dam!
-Ma daj, bolan, neću ti je pojesti.
Kad si dugo u braku
Kaže baka djedu:
-Jao, kako si zlatan, i poslije pedeset godina braka još uvijek me zoveš „dušo“!
-A kako ću te drugačije zvati kad sam ti zaboravio ime…
…ovo se i mene dotiče.
Servis
Što se servira, a nikada se ne pojede?
-Teniska loptica.
Zanimanje
Pitali Muju u Zavodu za zapošljavanje što je po struci.
-Pomoćni bagerist.
-A što je to?
-Pa ono što bager ne može, ja lopatom.
Jadne žene
Jada se prijateljica prijateljici:
-Prvo ti otac brani da prespavaš kod dečka, a poslije i muž…Stvarno nije lako biti žena.
Crnogorski
Nakon deset godina studiranja, kaže sin ocu:
-Već sam deset godina na studiju elektrotehnike, dosta mi je, prelazim na medicinu!
-Ti kako hoćeš, odgovori otac, ja i đed ostajemo.
…mislim da se još nije vratio.
Zoo (crni)
Čuvar u zoološkom vrtu uzbuđeno dotrči do posjetitelja:
-Gospodine, vaša je punica pala u bazen s krokodilima!
-To su vaši krokodili, spašavajte ih sami!, odgovori posjetitelj.
P.S. Rasteretih memoriju (ne moju nego od laptopa) za 401 kB. Nije puno ali čovjeka veseli.
subota, 04.03.2017.
Tumači povijesti
Kad sam sredinom prošlog stoljeća pohađao osnovnu školu, nekoliko puta su nam dolazili prvoborci, pa čak i narodni heroji pričati i podučavati nas o teme što moramo znati o NOB-u. U naše male glavice ulazile su priče o junaštvima, teškim borbama i patnjama koje su borci za slobodu etc. proživljavali tijekom četiri godine NOB-a kao i o visokim moralnim načelima kojih su se držali.
Naravno o drugoj, tamnijoj, strani te borbe nismo čuli ništa. Za nju sam čuo tek mnogo godina kasnije. Konačno, prije nekoliko godina saznao sam i pravu istinu o pogibiji mog oca koji me nije vidio kao ni ja njega. Strijeljali su ga njegovi suborci partizani jer njegova filozofija o jednakosti svih ljudi, pa tako i običnih vojnika i komandnog kadra u njegovoj jedinici, krajem 1943. godine više nije 'držala vodu', a on se nje nije htio odreći ni uz cijenu da bude strijeljan.
I sad čitam u J.L. kako će ponovo aktivni učesnici Domovinskog rata u činu generala učiti nastavnike, a onda posljedično oni učenike, što sve učenici moraju znati o Domovinskom ratu. Životno iskustvo mi govori da pri tome treba biti vrlo oprezan, pa čak i sumnjičav, što će generali govoriti nastavnicima da se 'mora znati' kad su u pitanju događaji iz ovog posljednjeg rata. Da li će trebati opet neki novi rat da bi saznali i ono što se mora znati i ono što se, danas, ne smije znati. Bio bih sretan da ga ne bude pa makar saznali samo ono što se mora znati, ali se bojim da je to također utopija kao što je bila i utopija ono zbog čega je poginuo moj otac.
Francuzi bi rekli „deja vu“!
srijeda, 01.03.2017.
Nisu sve ljubavi iste
Bloger GP Zagrebancije objavio je fotku s ljubavnim pačjim parom. U komentaru sam napisao kako imam u svom albumu za postove sličan motiv, no da ga sad više nema smisla objavljivati. Neki komentatori su me pozvali da ipak objavim slike, pa činim to, ali na svoj semper contra način. Usput, fotke nisu tako lijepe kao spomenutog blogera jer ja sam u odnosu na njega čisti foto-pacer 
!
I naslov sam posudio od jednog komentatora.
Čuj, stara, kaj bumo ve delali?
Stari moj, nekaj bi prigrizla.
Dobro, ali bum ja prvi, ipak sem muško.
Ve dok me ne vidi, morem i ja nekaj fletno hititi v kljun.
