semper contra
subota, 31.03.2018.
Odjeci izložbe
Naš drugi međimurski tjednik u svom posljednjem broju donio je reportažu o Tri gracije-umjetnice koje su sudjelovale u velikoj humanitarnoj misiji.
Slike naših triju gracija objavljene su na naslovnoj strani tjednika (bez ijedne slike političara) koji ovim brojem čestita svim čitateljima Sretan Uskrs, a ja koristim naslov kao lijepu čestitku čitateljima mog bloga.
Objavljen je i kratki razgovor s Kristinom koji je redakcija opremila ovim naslovom…
Sve u svemu jedna lijepa gesta triju umjetnica koje su pokazale da se ženama može pomoći i na drugi način a ne samo usvajanjem Istanbulske konvencije.
Svaka im čast.
nedjelja, 25.03.2018.
Anđeli u našem gradu
Na ulazu u dvoranu Sheier, gdje se održavalo dvostruko slavlje; izložba slika naše blogerice i umjetnice Kristine Toth Kaša i proslava 60. godišnjice dječjeg odjela bolnice u Čakovcu, stajao je plakat sa obaviješću što vas čeka kad uđete.
Ušavši u dvoranu supruga i ja smo pogledima potražili slikaricu. Priznajem, iako nevoljko, prva ju je prepoznala moja bolja polovica.
Vidim malu zbunjenost u očima pa dodah:
„Znam, obećao sam da ću imati bijelu kapu s natpisom Semper contra, ali je nisam našao“ rekoh. Kristina potvrdi da ju je to zbunilo.
Poveo se kratki razgovor i pala fotka. U tom trenutku pojavi se i ravnatelj čakovečke bolnice koja je organizirala ovu manifestaciju povodom 60. godišnjice, no o tome je pisala @luki pa neću ponavljati.
„Slikaj Kristinu s ravnateljem!“, reče supruga. Evo dvoje slavljenika.
Događanja su se odvijala na 'dvije razine'.
Dok su nastupali gosti izvođači (volonterski)…
…mobitel mi je javio da sam dobio SMS poruku. Poruka je bila od @luki. I ona je bila prisutna. Kad je priredba završila, došla je do nas. Pozdrav, zagrljaj, poljubac, kako se to od @luki može očekivati. Kristini je poklonila bombonijeru, meni bocu vina.
U jednom sam trenutku vidio našeg župana kako razgovara s autoricom. Supruga mi je rekla da su razgovarali o kupnji slike za prostoriju Županije. Izložba je, naime, bila prodajna a sva sredstva koja će se dobiti prodajom slika Kristina je donirala za dječji odjel bolnice.
Kad je sve završilo @luki je imala još vremena do polaska autobusa pa smo navratili u poznatu slastičarnicu Van Doren. Žene na kavu, ja na malo crno pivo. I kako kaže @luki u svom postu: „Imala sam blagi izljev blagogalagoljivosti, preuzela me logoreja - mogu pričati do beskraja.“ Supruga je samo malo zaostajala za njom, a ja sam, kako to biva kad je muški sam sa ženama, uglavnom šutio i slušao.
Na povratku kući prošli smo pokraj dvorane. Nije bilo više panoa, vrata zaključana, u dvorani mir i tišina kao da tu još samo prije sat vremena nije bilo živo, veselo i svečano.
četvrtak, 22.03.2018.
Druga strana medalje
U posljednje se vrijeme mnogo afirmativno priča o Međimurju. Pri tome se, naravno, ne propušta spomenuti kako je moj grad lijep, uredan, čist i ugodan za življenje. Nije da nije, kako se kaže, no ima i on svoju 'drugu stranu medalje'. Ne bih bio Semper contra da nešto ne progovorim i o toj strani. Nisu to neke velike zamjerke; često kažem kako je u gradu lijepo iako mu nalazim tisuću nedostataka, no odmah dodajem: ali mnogi gradovi ih imaju milion.
A što je najžalosnije ta 'druga strana medalje' su 'male ružne stvari' koje bi se uz samo malo dobre volje, bez mnogo novca, mogle riješiti. Ali njih treba 'vidjeti' i po mogućnosti početi rješavati dok su u začetku.
No dosta je bilo 'mudrovanja', idemo na stvar.
Započnimo klupama. Njih ste već imali prilike upoznati u jednom od mojih postova. I one imaju 'drugu stranu medalje'.
Mogao bih navesti još sijaset primjera na temu 'klupa', no za ilustraciju je i to dovoljno.
Sad o starom gradu Zrinski, ponosu grada.
Ne moram gledati samo u nebesa, naći će se ponešto ako svoj pogled usmjerim prema zemlji.
No da bi se to (a i ostalo opisano) napravilo treba misliti i vidjeti. To je mnogim ljudima najteža aktivnost.
petak, 16.03.2018.
Povratak u prošlost (2)
Priča o škarama
Bio sam sasvim, sasvim mali kad sam prvi put vidio škare na slici. Oni koji se razumiju u škare odmah će prepoznati oblik pravih starih krojačkih škara. Bile su one u to vrijeme sastavni dio pribora za krojenje i šivanje koji je koristila majka, u vremena kad su i profesorice krojile i šivale jednostavne odjevne predmete za svoju djecu. Te su škare iskrojile mnoge tkanine i platna iz kojih nam je majka šivala hlače i košulje.
Vremena su prolazila, majka je sve manje šivala a sve je više bila angažirana u svom poslu, pogotovo kada je postala direktorice Učiteljske škole u Čakovcu. Škare su u mraku ladice šivaće mašine provodile sve više i više vremena. Unatoč tome one su i dalje bile namijenjene samo za uporabu rezanja tekstila i platna. S njima se nije smjelo rezati papir i karton. Ne bi se smjela ni plastika da je tada postojala.
Prolazile su godine… Sagradio sam vikendicu. U njezinom podrumu, umjesto spremišta za vino, napravih radionicu – moj Raj. Opremih je svakakvim alatom i ručnim električnim strojevima, a neke takve uređaje i sam sastavih koristeći kao pogonski stroj motore perilica rublja.
Majka je jednog dana, prije petnaestak godina, otišla na put bez povratka a škare su se iz 'mraka' ladice šivaće mašine preselile u ladicu kredenca u podrumu vikendice. U mom Raju imao sad sada vrhunske škare.
Mnogo sam ih puta koristio ne obazirajući se više na nekadašnju zabranu da se s njima može rezati samo tekstil. Rezao sam s njima ja i tanke izdanke trsova na mojim brajdama. I nisam ih nikada trebao oštriti.
A onda su škare nestale. Uz sva moja nastojanja nisam ih mogao naći i na kraju sam se pomirio da ih više nema.
Jednog sam dana, ne znam koliko je vremena prošlo kako su nestale, kosilicom kosio travu u blizini brajdi, i kad je kosilica pokosila visoke vlati trave ugledah škare kako leže na zemlji, već pomalo utonule u nju. Prvo sam se iznenadio, a onda razveselio, pogotovo kad sam ustanovio da su još uvijek funkcionalne.
Vikendice i radionice više nema. Nema više ni brajdi pokraj kojih sam našao škare. Samo škare i dalje služe svojoj svrsi. Nalaze se u stanu u Samoboru. Kad tamo povremeno boravim pa ih uzmem u ruke da nešto izrežem, u mislima se svaki put odvrti ova priča koju, eto, podijelih s vama.
petak, 09.03.2018.
Rod i spol
Lijevim uhom slušam povremeno diskusije o famoznoj Istambulskoj konvenciji, a bogami ponekad bacim i desnim okom na zajapurene zagovaratelje i protivnike te 'strašne' konvencije koja će dovesti do izumiranja hrvatskog naroda. Za razliku od 'bijele kuge' (iseljavanje), ova bi se mogla nazvati 'rodna kuga'. Nisam se previše zamarao s tim, niti razmišljao o razlici između roda i spola.
A onda danas pročitah „Studio“ i komentar Tomislava Čadeža na temu „Tema dana“, još jedna od 'ništkoristi' emisjija HRT. Na jednoj od posljednjih emisija na temu 'roda i spola' vodile su 'veleumnu diskusiju' Sanja Sarnavanka i Željka Markić, no na kraju, kako kaže Tomislav: „nitko nije razumio što su pričale i oko čega su se sporile“ (nisam gledao pa ne mogu dati svoju sud).
U čemu je onda problem, pita se Čadež. Zbog čega se Crkva digla na stražnje noge ne bi li spriječila usvajanje Konvencije. Evo kako to jednostavno objašnjava spomenuti komentator:
„Crkva i klerikalni političari (…) protive se njezinu usvajanju (jer): konvencija razdvaja rod od spola. Elem, podrazumijeva ta konvencija huda da se netko može roditi kao muško, pa se nakljuka hormonima, operira i postane žensko, i da je to u redu i da je to ljudsko pravo. Ostalo u toj konvenciji crkvenjacima i konzervativcima očito sporno nije (…), pa se zapravo može reći da nitko u ovoj državi ne tvrdi, primjerice, da muškarac smije tući ženu. Nego samo to da ne smije promijeniti spol.“
Ako vi, dragi štioci, malo mućnete glavom upitat ćete se zašto se, zapravo, oko toga digla tolika prašina, kad naši 'uvaženi' saborski zastupnici upražnjavaju promjenu 'spola' barem jednom u svom 'uvaženom' mandatu.
Primjer prvi: SDP-ovac, stanoviti T.S. smućka neku lovu, prijeti mu istraga, pa on lijepo odluči, da bi spasio 'guzicu', promijeniti 'spol', oprostite stranku, i bez problema postane HDZ-ovac. I nikome ništa. Nitko se ne buni, pa ni S.S. ni Ž.M!
Primjer drugi: cijela jedna grupa ljudi koja se imenuje HNS-om i koja je bila na strani 'lijevog spola', pardon lijevog političkog krila, čak je sklopila 'bračnu' obvezu s, također 'lijevim spolom' koji sebe naziva SDP, odjednom zaželi da promijeni 'spol' pa se podvrgne lobotomiji, zaboravi kojeg se roda rodio i brzo promijeni 'spol' ne bi li se što više približio valovu (koritu) u kojem ima više klope.
Promjer treći: neki od onih što su se rodili kao HDZ-ovci ili SDP-ovci, skuže da im Gazda baš nije sklon i ne želi ih približiti 'rodnom valovu', odluče promijeniti 'spol' i postanu 'politički srednji rod' pa na miru lupaju i po jednom i po drugom 'rodu', a saborska plaćica teće li teće.
Ipak, moram biti iskren, ni ja ne bih prihvatio spomenutu Konvenciju. Pitate se zašto?
Pa evo, primjer četvrti: neki muški 'rod' siluje neki ženski 'rod' i, naravno, čeka ga kazna, možda i dugogodišnji boravak u društvu pripadnika njegovog 'roda' gdje se baš puno ne vodi briga o kojem se 'rodu' radi.
I da bi se spasio, on lijepo promijenio 'spol' postane žensko i ajd sad ti dokaži da je nekoga silovao.
Čime?!
četvrtak, 08.03.2018.
8. mart
Vraćaju li se opet vremena kad će žene, majke, supruge, radnice morati kretati u borbu za svoja elementarna prava?
Ne znam odgovor na to pitanje, ali znam da cvijetu pripada cvijet.
Sretan vam Dan žena, drage moje blogerice.
utorak, 06.03.2018.
Med i mlijeko - dodatak
Završio je moj boravak u Bol-u, i evo me ponovo u Brlogu. Nicu sam ostavio za drugi puta, po mojoj procjeni tu negdje unutar godinu dana. No o tome kad za to dođe vrijeme :-)!
Tretman u Bol-u je uspio u toliko što više ne krvarim, no to ne znači da neću ponovo kad započnem upotrebljavati lijek protiv zgrušavanja krvi. Ostali problemi s kojima sam otišao vratili su se zajedno sa mnom, pa i moj cinizam (po kojem sam postao poznat i na spomenutim destinacijama).
* * *
Surfajući na 'zimovanju' po Internetu, naletio sam na dvije vijesti koje, na prvu, nemaju veze jedna s drugom. No ne bi bio ja Semper contra ako među njima ne bi našao 'neku tajnu vezu'.
Prva vijest se odnosi na tragičnu sudbinu Madine, 6-godišnje izbjeglice iz tamo neke zemlje 'Bogu iza nogu' koja je stradala kad ju je – tako kažu mediji – udario vlak dok je hodala prugom jer su je – opet tako pišu mediji – naši policajci zajedno s roditeljima silom vraćali u Srbiju iz koje su ilegalno prešli u Hrvatsku, ne dozvolivši da idu cestom (valjda je put bio dulji pa bi se jadno, malo dijete previše 'umorilo').
* * *
Druga vijest, koja na prvi trenutak ili 'augenblick' nema nikakve veze s prvom viješću glasi:
„Levijatan stiže i u Hrvatsku! Od skupine 'nježnih grubijana' strepe svi zlostavljači životinja, a momci u crnom za njih imaju samo jednu poruku - 'Naći ćemo te!'“
Ispod te vijesti slika boraca za 'prava' kućnih ljubimaca. Ne znam da li u program borbe 'udarne grupe' spada i borba za dostojanstveno obilježavanje grobova stradalih kućnih ljubimaca. Za prava, tamo nekih izbjeglica iz zemalja 'Bogu iza nogu', njih nije, izgleda, posebice briga.
* * *
E, sad kakve veze imaju ta dva događaja s naslovom ovog posta?
U istim tim masmedijima pročitao sam (pošto kupio, poto prodao) da se naše vlasti rigorozno odnose prema izbjeglicama (možda i prema maltretiranju kućnih ljubimaca) kako bi birokratima u Bruxellesu dokazali i pokazali kako ćemo, kao Država učiniti sve da pokažemo našu odlučnost u sprečavanje ilegalnih ulazaka u EU i tako si priskrbili legitimaciju za ulazak u Shengenski prostor 'nedodirljivih', a što bi nam moglo donijeti još jednu porciju…
Jer, da se ne zavaravamo, u tom 'kulturnom prostoru' životi kućnih ljubimaca i njihove patnje su za mnoge 'nedodirljive' često daleko važniji od života i patnji ljudi iz zemalja 'Bogu iza nogu'.
petak, 02.03.2018.
Ne mogu spavati
Dobro jutro svim ranoranilacima, kao i onima koji možda ne mogu spavati iz istog razloga kao ja, da pročitaju u prethodnom postu koji je to razlog. Pa ako mi netko može pomoći bit ću mi neizmjerno zahvalan.
.
Razglednica 1
Evo, kasni sati 00.00. Kraj mene novopridošli korisnik hotela. Sa drugim cimerom brbljao sat vremena o radu na Bausteli i čim su prestali započeo je gromoglasnim hrkanjem. Ne pomažu mi ni čepići protiv buke u ušima. Morate ću se požaliti direktoru hotela, a onda sigurno slijedi šup jer se govori da je tolika navala na Bol, da će neki gosti morati spavati u hodniku.
Taman sam se riješio jednog što je hroptao kao pred smrt, a sad ovaj stampedo. Ni Bol više nije ugodan kao nekad.
Da ne bude baš sve tako crno evo serviramo vam
Med i mlijeko
Kad smo ulazili u EU naši 'prodavači magle' su nam obećavali…
…kad je na izborima pobijedio ZNA se, njihovi prodavači magle su nam obećavali…
…kad je naša draga KGK pobijedila komunjaru Ivu obećavala nam je …
…počela je kampanja za uvođenje eura i uz to nam se ponovo obećava…
…na kraju, bojim se da ćemo se svi mi utopiti u jezeru meda i mlijeka.
