Završio je moj boravak u Bol-u, i evo me ponovo u Brlogu. Nicu sam ostavio za drugi puta, po mojoj procjeni tu negdje unutar godinu dana. No o tome kad za to dođe vrijeme :-)!
Tretman u Bol-u je uspio u toliko što više ne krvarim, no to ne znači da neću ponovo kad započnem upotrebljavati lijek protiv zgrušavanja krvi. Ostali problemi s kojima sam otišao vratili su se zajedno sa mnom, pa i moj cinizam (po kojem sam postao poznat i na spomenutim destinacijama).
* * *
Surfajući na 'zimovanju' po Internetu, naletio sam na dvije vijesti koje, na prvu, nemaju veze jedna s drugom. No ne bi bio ja Semper contra ako među njima ne bi našao 'neku tajnu vezu'.
Prva vijest se odnosi na tragičnu sudbinu Madine, 6-godišnje izbjeglice iz tamo neke zemlje 'Bogu iza nogu' koja je stradala kad ju je – tako kažu mediji – udario vlak dok je hodala prugom jer su je – opet tako pišu mediji – naši policajci zajedno s roditeljima silom vraćali u Srbiju iz koje su ilegalno prešli u Hrvatsku, ne dozvolivši da idu cestom (valjda je put bio dulji pa bi se jadno, malo dijete previše 'umorilo').
Mediji preciziraju: Madinin grob nalazi se na rubu lokalnog groblja kraj Šida gdje je djevojčica provela svoje posljednje poslijepodne. Njezin grob nema nikakve oznake, no njezina se obitelj moli da je ne zaborave. „Molimo vas, proširite našu priču jer ona je došla u ovu zemlju puna nade“, rekao je njezin otac koji još uvijek čeka smrtovnicu šestogodišnje kćeri.
Ovaj post je moj skromni doprinos njihovoj molbi.
* * *
Druga vijest, koja na prvi trenutak ili 'augenblick' nema nikakve veze s prvom viješću glasi: „Levijatan stiže i u Hrvatsku! Od skupine 'nježnih grubijana' strepe svi zlostavljači životinja, a momci u crnom za njih imaju samo jednu poruku - 'Naći ćemo te!'“
Ispod te vijesti slika boraca za 'prava' kućnih ljubimaca. Ne znam da li u program borbe 'udarne grupe' spada i borba za dostojanstveno obilježavanje grobova stradalih kućnih ljubimaca. Za prava, tamo nekih izbjeglica iz zemalja 'Bogu iza nogu', njih nije, izgleda, posebice briga.
* * *
E, sad kakve veze imaju ta dva događaja s naslovom ovog posta?
U istim tim masmedijima pročitao sam (pošto kupio, poto prodao) da se naše vlasti rigorozno odnose prema izbjeglicama (možda i prema maltretiranju kućnih ljubimaca) kako bi birokratima u Bruxellesu dokazali i pokazali kako ćemo, kao Država učiniti sve da pokažemo našu odlučnost u sprečavanje ilegalnih ulazaka u EU i tako si priskrbili legitimaciju za ulazak u Shengenski prostor 'nedodirljivih', a što bi nam moglo donijeti još jednu porciju…
… kako nam obećavaju naši 'veleumni' političari. U tomu nastojanju da to ostvarimo, kolateralne žrtve u vidu neke djevojčice iz zemlje 'Bogu iza nogu' su, na našu 'veliku' žalost i 'iskrenu' sućut, neizbježne. Da bi pak potkrijepili pripadanje tom 'kulturnom prostoru' spremni smo prihvatiti i posebne 'udarne' snage za zaštitu domaćih životinja, a koji prijete ljudima: „Naći ćemo te!“ U nekim drugim prilikama takve se 'udarne grupe' obično tituliraju kao 'para-vojska'.
Jer, da se ne zavaravamo, u tom 'kulturnom prostoru' životi kućnih ljubimaca i njihove patnje su za mnoge 'nedodirljive' često daleko važniji od života i patnji ljudi iz zemalja 'Bogu iza nogu'.