četvrtak, 28.11.2019.
Ima nas koji mislimo drugačije
Vratio sam se u svoj brlog, novo uređen zahvaljujući mlađem sinu i njegovoj supruzi. Ne osjećam se baš najbolje nakon svih ovih operacija, a pogotovo zbog činjenice da me još čeka kemoterapija obzirom da su 'rakići' zaposjednuli čitav gornji dio skeleta. Uz to mi je rapidno oslabilo srce, pa me muči još i gušenje u prsima pri najmanjem fizičkom naporu. Kad se sve skupa uzme u obzir, najbliži opis mog stanja glasi: „Ja sam već mrtav ali se to još ne vidi“.
U takvom ozračju jedina utjeha mi je moj susjed s osmog kata zvan Apaurin. Kad mi dođe u posjet uvijek mi osvježi dan.
Navratio je i danas da me obavijesti kako je promijenio gume ljetno-zimske na mom autu kod mog automehaničara u Varaždinu. Uz čašicu graševine (on sam, ja ne pijem otkako su počele ove zadnje boleštine) započeli smo i diskusiju oko štrajka učitelja i profesora. U jednom trenutku reče Apaurin:
„Moj je sin na FB u grupi Podrška roditelja nastavnicima u štrajku objavio tekst o svojoj podršci.“
Kako mi se tekst neobično dopao, a usput izražava i moj stav u vezi štrajka koji je različit od mnogih komentara na ovom blogu i šire, uz dopuštenje njegovog oca objavljujem ga u cijelosti.
„Sjedim u sobi na zagrebačkom Maksimiru i čujem zvona obližnje srednje škole kako pozivaju klince na nastavu. No, nema graje. Samo zlokobna tišina. A zvono zvoni. Pa opet, nakon 45 minuta. I dalje tišina. Došlo mi je da nešto o tome napišem, izbacim ono što se u meni kuha već danima.
Svjedok sam stotinama noći koje je moja majka provela za svojim radnim stolom, ispravljajući, pišući, stvarajući za svoje učenike i njihovu budućnost. Trud, znoj, suze, živčani slomovi, veselje, sreća, ponos. Sve je to u njoj, kao i u svima vama koji radite s djecom i ulažete sebe u njih. Veliki vrtuljak svih mogućih emocija. Često se zapitate - zašto? Što meni ovo treba? Samo vi znate odgovor na to pitanje.
Gaženi ste godinama, bačeni na same margine društva. Vaš bunt čini me sretnim. Živ sam 26 godina, skoro koliko i Hrvatska. Ne pamtim, možda sam doživio neku amneziju, ovakav trenutak socijalne solidarnosti u našem društvu.
Ono mi govori da ne mora sve biti grozno, da ne moramo svaki put kada se spomene prosvjed ili neki oblik bunta zakolutati očima, uzdahnuti i reći - ma to je nemoguće. Očito je stvarno bilo nemoguće. Do sad. Do 25. studenog. Dok se niste pojavili vi, marginalizirani, odbačeni, uzimani zdravo za gotovo, psovani, odbačeni. A to je najgore što se može desiti. Odbaciti profesorice, profesore, učiteljice, učitelje znači odbaciti djecu. Kao što neki roditelji tek sad shvaćaju, kad su u problemima - gdje ću, kuda ću s djetetom? Zovu se jokeri bake, djedovi da im netko pričuva dijete dok su oni na poslu. Kako li su vas samo uzeli zdravo za gotovo! A sada, mnogi od njih vide koliko ste važni.
Nisam profesor. Nisam bome ni učitelj, ni učenik, student, roditelj, ravnatelj, političar. Bavim se nekim svojim stvarima u kojima svakodnevno dolazim u sukob s korumpiranim, pokvarenim, prljavim i zlim sistemom koji radi samo za podobne. Vi mi dajete nadu, svijetlo. Promjene kreću u nama. U našoj odluci da se dignemo i kažemo NE. Gospoda u Vladi misle da smo mi tu za njih. Grdno se varaju. Oni su tu za nas. Jer bez nas, nema njih. Nadam se da će to shvatiti. Ovi koji su sad, i oni koji će doći.
Parafrazirat ću velikog Darka Rundeka, biti toliko bahat da ću promijeniti njegov stih iz najljepše pjesme napisane na ovim područjima. Mislim da nema drugih riječi koje mogu dočarati kako sam se osjećao kad sam stajao s vas 20, 30, 40, 100, 500 tisuća na Trgu u ponedjeljak.
"Postoji mjesto
gdje mogao bi stati
visoko dignuti ruke
i pjevati našu pjesmu"
To mjesto je postojalo. Bilo je to u ponedjeljak, u 12 sati po srednjoeuropskom vremenu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Samo naprijed. Ne odustajte, nema predaje. Tisuće su uz vas.
Do pobjede za dostojanstvo koje i više nego zaslužujete. Nije više stvar u koeficijentima. Davno su oni prestali biti važni.
Ovo je borba za budućnost. Lijepu, svijetlu budućnost zemlje za sve nas.“
28.11.2019. u 18:01 •
24 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 17.11.2019.
Zar i WC?
Vjerojatno je štiocima mog bloga poznato kako bi godina trebala imati 1000 dana pa da svaki "Dan ovog ili onog" ima svoj datum. Ovako pojedini jadni datumi (po hrvatski nadnevci) moraju podnjeti i nekoliko "Danova".
Šetajući danas po parkiću nedaleko našeg stana (za veće udaljenost nemam još snage, ako ću je uopće više imati) supruga ugleda plakat na ploči.
"Daj, snimi to. Možda će ti dati ideju za post."
Malo sam se nećkao, no u glavi se odmah počeo vrtjeti post, pa snimih i ovim postom vam ga stavljam na uvid i ocjenu o smislenosti tih "Danova".
17.11.2019. u 13:34 •
12 Komentara •
Print •
#
subota, 09.11.2019.
Tko što čuva?
Još uvijek u Samoboru. Danas sam, otkako dođoh iz bolnice, šetao oko zgrade po četvrti puta. Ne bi ja ni jednom da uz mene nije "gonič robova", moja bolja polovica koja me stalno tjera da hodam. A ja bih najradije ležao.
I tako, šetajući, zapazih pred zgradom zanimljiv prizor koji me naveo na razmišljanje da li je vlasnik ova dva prometala povezao zajedno da mu netko ne ukrade auto ili pak bicikl?
09.11.2019. u 13:25 •
18 Komentara •
Print •
#
| < |
studeni, 2019 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
