semper contra

nedjelja, 31.12.2017.

Advent u mom gradu

Moj grad, poznat kao Čakovec nije velik ali, kao i u svakom naselju koje broji više od 100 mještana po onoj narodnoj „vidjela žaba…“, i njegovi su gradski oci uz blagoslov Turističke zajednice, odlučili 'skockati nekšni' Advent na radost i veselje građana bliže i dalje okolice. Onda se tu nađe nekakav semper contra, koji, kako kaže njegova bolja polovica, uvijek mora 'nekaj lamrati', pa se odluči fotkati nešto od izloženog oku prolaznika i onda to prikazati cijenjenim štiocima na kraju ove (trule) 2017. godine. Naravno uz njegove već poznate komentare.

Dobro oko otkrit će zašto tu ima toliko snjegovića, koji doduše nisu od snijega kojeg nema, već od stiropora. Svaki od njih ima po jednu reklamu sponzora. 'Kak se šika', ulaz u njihov ograđeni tor nije dozvoljen. Valjda da ih netko ne ukrade zajedno s reklamom, pa bi sponzori bili oštećeni.

Kao i u svakom „našem malom mistu“, tako je i u Čk postavljeno umjetno klizalište. U vrijeme kad je semper kontra bio u godinama kao ovi klizači, klizalo se na zamrznutom jezeru (ako se smrzlo) uz Stari grad Zrinski klizaljkama koje su se na gojzerice montirale čeljustima na ključ. Cinik u semper contri bi rekao: zato je tada bilo manje problema sa zagađivanjem okoliša.

I Čakovec ima dvije jelke u gradu na dva različita trga kao i Rim…

…samo za razliku od rimskih ni jedna nije šugava.

Konačno da i centralni gradski sat posluži na korist. Naime, četiri njegova sata na četiri strane svijeta pokazuju različita vremena. Uglavnom ni jedan ne pokazuje točno vrijeme. Koga zanima koliko je točno sati, podigne pogled prema crkvenom tornju, tamo je sat točan. Vjerojatno se o njegovoj točnosti brine Svevišnji. Semper contra je predložio gradskim ocima da satovi pokazuju čakovečko, moskovsko, tokijsko i vašingtonsko vrijeme kad već moraju pokazivati različita vremena, ali prijedlog nije prihvaćen.

Preko ljeta tu je vodoskok (neki bi rekli skokovod). Po sudu semper contre, obzirom da zime više nisu kao što su nekad bile, mogao je i ostati ne bi se smrznuo jer voda stalno cirkulira. No gradski oci dadoše bazen isprazniti, prekriti daskama, a vrijedni kreatori adventskih čarolija, umjesto pravog snijega kojeg nema ni za lijek, postaviše bijeli pokrivač od nekakve plastične tvari. Živjela plastika, kad nema snijega.

U sezoni gripe, za koju nas plaše da će biti smrtonosna malte kao čuvena Španjolka, mudro je jaslice napraviti s akterima od šper ploče nego sa živim ljudima. Tu su se Čakovčani pokazali mudri.

Eto, šetnja je završila. Marljivi radnici komunalnog poduzeća odvoze štandove, drugi montiraju binu za doček Nove. Cirkusu još nije kraj.
Sretnija vam Nova 2018. godina.

Ja ću – kad otkuca ponoć - sa vrha solitera gledati vatromet.
(vatromet 2015.)

Nekada bih znao ponijeti bocu šampanjaca i plastične čaše pa smo si susjedi, koji smo se našli na terasi, čestitali uz šampanjac.
(purpuri slika iz 2012.)

Nažalost, neki su se odselili, nekima je teško i liftom doći na terasu, a neki su na višem položaju od vrha solitera, pa šampanjac više ne nosim.
Meni ionako baš do toga i nije puno stalo, ali bolja polovica voli i red je da je pratim u tom 'opasnom' poduhvatu.

31.12.2017. u 09:26 • 31 KomentaraPrint#

petak, 29.12.2017.

Enes Kišević

Jeste li gledali prošle nedjelje, na Badnjak, emisiju Nu2? Vjerojatno niste. Em je bio Badnjak, em emisiju vodi, kako se to lijepo kaže, kontroverzni voditelj Stanković. Ja ne samo da sam je gledao, nego sam je i snimio na DVD.

Ako niste, onima koji do sada nisu imali prilike da čuju kako recitira poeziju, može biti žao. Propustili ste poduku o govorenju poezije. Gostovao je pjesnik Enes Kišević i prosuo toliko dobrih vibracija da su one dotakle čak i cinično srce ovog blogera, potpunog neznalice kad je o poeziji riječ. Rekao bih da je Enes djelovao i na voditelja, puštao ga je da govori bez uplitanja, što mu baš i nije običaj.

Rijetko mi tijelom prolaze trnci, žmarci, netko bi rekao leptirići. Događa se to kad čujem nekog pjevača ili pjevačicu, kao primjerice, kad sam slušao izvedbu dviju sevdalinki na dobrotvornom koncertu koji je prenosila HRT1, a koje je otpjevala božanstvena pjevačica sevdaha, Amira Medunjanin.


Ovaj put mi se to dogodilo kad sam slušao gosta emisije kako recitira svoje pjesme i pjesme drugih pjesnika. Tolika uživljenost, tolika produhovljenost u svakoj riječi, u izrazu lica da sam slušajući ga prvo ostajao bez teksta, a onda su se pojavili mjehurići.

U tom sam trenutku shvatio dvije stvari: da bi se poezija razumjela i proživjela, uz ljubav za poeziju treba poeziju znati i čitati, još točnije govoriti. Uz to, postalo mi je jasno zašto me se poezija Arsena Dedićeva, kad sam je čitao, nije ni upola dojmila kao kad sam tu istu pjesmu slušao u njegovoj izvedbi uz pratnju glazbe. On je znao svoje pjesme, kao i pjesme drugih pjesnika koje je uglazbio, donijeti na način koji je u meni uvijek izazivao duboke emocije i tjerao me na razmišljanje. Ja njegove pjesme nisam ZNAO ČITATI!

Da bi shvatio i potpuno uživao u poeziji treba proći školu u kojoj 'predaju' vrsni interpretatori, koji pjesmu razumiju i što je najvažnije ZNAJU prenijeti je slušateljstvu. A u tome je, zaključujem nakon ove emisije, Enes jedan od ponajboljih profesora.

Bez takve škole, poezija se ne može u potpunosti doživjeti kao što se ne može ni ozbiljna glazba bez poznavanja barem osnovnog kako ona nastaje i kako je treba slušati. To sam shvatio, zahvaljujući gospodinu Branimiru Pofuku tek nedavno, i sad pokušavam svojim skromnim mogućnostima ući u tajne te glazbe.

Tome me uči i serija „Ovo je opera“ u kojoj vrsni poznavatelj opere - bariton i pijanist Ramón Gener - na originalan način prepričava radnju pojedine opere, koliko je opera odraz osobnosti i života samog autora i kako je treba slušati.

Fantastična serija za koju naša TV puna političkog i pucačkog 'žutila' ne daje 'foršpane' u tolikoj mjeri koliko za umotvorine naših vrlih političara ili pucačke filmove, ispunjenih glupošću i nasiljem a ne ljepotom ljudskog stvaranja.

Nakon Enesa Kiševića dobio sam želju da jednakim putem pokušam ući i u tajne poezije.

29.12.2017. u 17:07 • 19 KomentaraPrint#

srijeda, 27.12.2017.

Intermezzo

Kako se čovjek lako može navući na tanak led!

Danas nisam imao namjeru objavljivati post. Za sutra imam već pripremljen o nastupu Enesa Kiševića u emisiji Nu2.

Onda sam, 'lutajući bespućima naslovne stranice' ovog bloga uočio anketu koja je navodno otvorena još tamo 8. prosinca. Vidio sam ja nju, ali sam tek danas primijetio da se promijenila tema. Obično tema stoji ohoho vremena!

Čitam, pa sve mislim, ajde da kažem neku 'mudru' na tu temu, kad se o njoj već glasuje. Kako mi se ni jedan od ponuđenih odgovara nije uklapalo u ono što mislim o blagdanima, odlučih se na komentar, ili kako bi se to na haškom Sudu reklo: „izdvojeno mišljenje“. Zamišljeno, učinjeno, pa 'nadrvih' niže citirani esejčić (ha, ha, ha; opet moja pepotencija) o temi:

Blagdanski ugođaj u meni budi:


Ovi blagdanski ugođaji, kao i Uskršnji, u meni bude osjećaj kako je sva ta fertutma potpuni promašaj u odnosu na to što bi oni trebali biti.

Božić je za mene, iako nisam vjernik, obiteljski blagdan u kojem bi se trebala sastati šira obitelj (prvo, drugo i treće koljeno) kao što je i on simbol Isusove obitelji i njegovog rođenja.

Nova godina je za zabavu, pjesmu, ples i ufanje da će dolazeća godina biti bolja i pametnija od ove koja je prošla.

Uskrs je blagdan kad se priroda budi i kojeg bi ljudi trebali provesti u prirodi, igri na zraku, šetnji i uživanju u nadolazećem proljeću i ljetu.

Od svega toga, ova tri blagdana nemaju ništa, sve se svodi na ples oko 'Zlatnog teleta' pod geslom: trošiti, trošiti i samo trošiti. (parafraza Lenjinovog: učiti, učiti i samo učiti!)


'Nadrvih', dakle, to svoje razmišljanje, objavih ga i onda krenuh čitati ostale komentare.

Ne stigoh ih pročitati niti polovicu, kad uvidjeh da sam uplovio u krivu luku, u luku u kojoj su usidreni brodovi koji se meni uopće ne dopadaju. Odlučih se stoga smjerno (rekao bi Dedić u jednoj od svojih pjesama) povući i obrisati komentar bez ikakvog objašnjenja.

Al' ne lezi vraže! Ne možeš ti, dragi moj 'prepotentni' blogeru, samo tako odustati od onog što si 'nadrvio', treba obrazložiti zašto odustaješ. Pa kad je već tako, obrisah komentar kojeg ovdje objavih, a tamo, u onoj luci, ostavih na sidrištu brod s ovim teretom:

Napisah nešto, no onda vidjeh da sam uplovio u krivu luku, pa obrisah što mislim o blagdanskom ugođaju. Koga zanima može to što sam obrisao pročitati na mom blogu.

27.12.2017. u 18:43 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.12.2017.

Vrijeme vinila (3)

Napravih pauzu od jednog dana sve bojeći se da ipak nekome ne 'pukne' želudac, a sad nastavljam dalje trećim, posljednjim, nastavkom ovog kratkog serijala.

Srca su kreatorici očigledno prirasla srcu. Torta za Tanju i Željka.

Mlađi sin je slavio trideseti rođendan…

…a ova torta je namijenjena nekom tko nije želio vidjeti brojku 60. Što mislite tko je taj? „Pa ti!“ kaže kreatorica nakon lekture teksta, pa zapisah njezinu misao.

35. rođendan starijeg sina u vrijeme dok je još radio u T-comu.

Slijedeće torte mogle bi vas navesti da je kreatorica inž. građevine, ali ona je profesor.
Vjerovali ili ne, ova je maketa-torta silbenske vikendice naših prijatelja.

Kreatorica tvrdi da je ova kućica namijenjena Barbika-torti za stanovanje.


Kućica i cvijeće
pereci oko nje,
da je samo prava
pojeo bih sve.

Kad već nema snijega za pravog snjegovića, evo Snjegović-torte.

Kako nalažu dobri običaji u vrhunskim restoranima, red je da na kraju predstavimo idejnu začetnicu i glavnu kreatoricu prikazanih đakonija i kolača.
Kreatorica doduše ne zna svirati pijanino, ali zato zna ispeći Pijanino-tortu.

A red je da upoznate i njezinog 'šegrta'. Ova fotka doduše ne spada u kategoriju „vinila“. Rođendanska torta s magarcem namijenjena je 'šegrtu' za njegov 74. rođendan. Zašto je na torti figura magarca zaključite sami.

I, evo na kraju mini-serijala Sahat-torta uz prigodni stih:

Ide vrijeme
dođe ura,
poslije svega
dijetna kura.

(Kraj serijal! Ima torti u albumu i lapu još. Ostavimo ih za 2019.)

25.12.2017. u 09:51 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.12.2017.

Ide vrijeme …

Ide vrijeme dođe rok,
evo Nove skok na skok.

Razmišljajući kako da mojim dragim i vjernim štiocima sročim čestitku za nastupajuće blagdane, sjetih se da sam prije nekoliko dana dobio čestitku od @Lastavice: lijepa njezina fotka novogodišnjeg drvca i na drugoj strani jednostavna poruka sa željama. Odlučih čestitku podijeliti s vama, jer meni ništo bolje ne pada na um.



24.12.2017. u 09:27 • 15 KomentaraPrint#

subota, 23.12.2017.

Vrijeme vinila (2)

Uvod u serijal neću ponavljati jer je prvi nastavak bio jučer. Nadam se da vam nije pozlilo od tolikih torti, pa ću nastaviti dalje.

Lako je zaključiti da slavljenik ima vinograd. Nažalost slavljenik, šogor, od ove godine možda pije gemište sa sveti Petrom.

Nije kreatorica pravila torte samo za užu, već i za širu 'obitelj'. Ovo je torta za Gorana Karana u čast osvojena Večernjakove ruže 1999. godine.

Kad je imao 6 godina, nećak je obožavao nogomet pa je i torta u tom stilu.

Pismeni će 'skužit' da je torta za 2 rođendana Hane, najstarije od unučadi koja danas ima 14 godina.

I za ovu se Srce-tortu zna kome je namijenjena. Jedino se ne zna za koji rođendan.

Ah, ta srca. Kome li su samo namijenjena?

Torta za 5. rođendan s Božićnom zvijezdom. I to je za rođendan kreatorkine ljubimice. Danas ona ima sina od 15 mjeseci i čeka novu prinovu.

„Ah, kako bi bilo lijepo da kušam malo od torte“, misli lutka na kauču.

I opet srce! Da li je i ova torta za vjenčanje, tko zna?

Nadam se da se ostvarila želja kreatorice torte.

(nastavit će se)

23.12.2017. u 12:30 • 20 KomentaraPrint#

petak, 22.12.2017.

Vrijeme vinila (1)

Prije nekog vremena @Lastavica je prikazala seriju kolača koje je pripremila za slavu. Pokazao sam ih boljoj polovici, a ona će meni:
„Pa i mi se imamo čime pohvaliti!“

U čemu je kvaka 22? Ona i ja smo godinama za raznorazne svečanosti pekli torte i na njezinu želju ih svaki put slikali (srećom). Nakupilo se dosta toga, pa sam odlučio da u ovo pretprazničko vrijeme prikažemo štovanim štiocima ovog bloga naših ruku (i uma) djelo (i da se malo udaljim od mojih političkih tema po savjetu @broda u boci).

Kako su sve te slike iz vremena kad se nije slikalo pametnim telefonima i slike trpalo u lap, već je film razvijao i slike pravio fotograf, naslovih serijal „Vrijeme vinila“ po ugledu na radio emisiju na HR2 u kojoj se svako jutro emitira glazba iz vremena kad je nosač zvuka bio upravo vinil.

Nažalost, koliko smo marljivo radili torte, toliko smo bili lijeni upisivati vrijeme i povod. Na nekim će te i sami moći zaključiti kojim povodom su načinjene.

* * *
„Najprije nešto slano“, kaže moja mlađa snaha kad baka unucima ponudi kolače pa odlučih to ponuditi i vama.








A sad, nakon 'slanog', evo torti po izboru.


Ne znam da li je cvijet na tortu stavljen radi cvijeća na stolnjaku ili je obratno.


Pažljivi promatrač uočit će uz tortu i pisanice. Radi se o Uskrs-torti.


Ova je torta sigurno ispečena za nečiji 26. rođendan, ali čiji, ne zna se. Ako je slavljenik prepozna čitajući post, neka nam se javi. :-).


Kreatorica Barbika-tortom za rođendan ispunjava želju jedne od unučica.


Lako je, i sa malim IQ-om, zaključiti da je torta za deveti rođendan. Zna se čak i za koga, kćerku naših prijatelja, ljubimicu kreatorice.


Matematička-torta za završenu profesoricu matematike.


Tu je sve jasno, zar ne? Radi se o mom mlađem sinu i njegovoj supruzi. Zamislite, još su uvijek u braku :-).

(nastavit će se)

22.12.2017. u 15:55 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2017.

Probranice 48

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Pravi čovjek na pravom mjestu

Čitam: Kontroverzni Anto Đapić imenovan je članom kazališnog vijeća HMK u Osijeku (28.11.), tijela koje usvaja i prati godišnji program rada. Tisak se pita da li je to zakonito imenovanje obzirom da se članovi Vijeća imenuju „iz redova uglednih umjetnika i radnika u kulturi“.


Komentar cinika: Ne znam u čemu je problem kad je spomenuti A.Đ. dokazani umjetnik u plagiranju stručnih radova i u republiku Hrvatsku uveo kulturu takovog djelovanja.

Bratstvo i jedinstvo

Čitam na portalu net.hr: Srpski mediji o hrvatskim plaćenicima: „Dali su novac ustašama da zapale stadion i sruše Vučića, pokušali su državni udar!“
Nakon što je u srijedu (13.12.) navečer na derbiju Partizana i Crvene Zvezde, na Partizanovom stadionu došlo do brutalnog sukoba između frakcija navijača Partizana, srpski tabloidi prenose kako su hrvatski državljani, koji su sudjelovali u sukobu u borbi za prevlast na Partizanovom jugu, za davanje svojih „usluga“, navodno plaćeni 10.000 eura po glavi. Također, spomenuti srpski mediji pišu kako su Splićani stigli u Beograd na poziv svojih kolega iz beogradskog podzemlja, s kojima odrađuju svakakve kriminalne poslove.


Komentar cinika: Ma to su potpune laži, 'žestoki' momci su samo došli širiti bratstvo i jedinstvo naših dvaju naroda. Čisti jugonostalgičari.

INA

Čitam: Ekskluzivno. Sedamnaestorici velikih domaćih i svjetskih financijskih igrača Vlada šalje jedno pitanje: Koliko vrijedi INA? Jednu od njih premijer Plenković će odabrati za konzultanta u procesu otkupa MOL-ova udjela u Ini.


Komentar cinika: Ne znam zašto treba za takvu odluku angažirati (i onda platiti) konzultanta kad je odgovor jednostavan: INA vrijedi točno toliko koliko Država (čitaj: porezni obveznici) mogu za nju iskeširati MOL-u, ni lipe više.

PLIVA

Čitam: Michal Furjan, predsjednik uprave PLIVE najavljuje: generičku VIAGRU proizvodit ćemo i u Zagrebu.


Komentar cinika: Bit će to veliki doprinos PLIVE povećanju nataliteta hrvatskog naroda.

Potpis

Čitam: U Velikoj Britaniji jedan kirurg je na jetri koju je transplantirao pacijentu 'ugravirao' svoje inicijale izjavivši: „Zašto ljudi ne bi znali da je to moje djelo?“


Komentar cinika: To je potpuno u redu. Ako transplantirana jetra otkaže znat će se iz prve ruke tko je za to kriv.

Opet Haag

Čitam: Ministar branitelja, stanoviti g. Medved, izjavio je da u haaškoj osudi nema temelja da logoraši iz BiH tuže Hrvatsku.


Komentar cinika: Gospodin Medved je potpuno u pravu: logoraši nemaju temelja tužiti Hrvatsku, ali tužba protiv političkog vrha Države je sasvim nešto drugo.

Dno

Čitam: Hrvatska na dnu, doprinos korištenja fondova EU gospodarskom rastu bio je dosad gotovo ravan nuli.


Komentar cinika: Vlade države Hrvatske ne znaju što će s parama ni kad ih dobivaju na poklon, iako je dobivanje tih darova i njihovo korištenje bio jedan od glavnih razloga da uđemo u EU (1)

Šutnja je zlato

Čitam: „'Uljanik' će otpustiti do 1500 radnika, a o tome svi šute“, rekao je predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Bruni Bulić.

Komentar cinika: Prirodno, govoriti o tome ne donosi političke poene, za razliku od, primjerice, fatamorgane od 1000 euro po rođenom djetetu ili početka izgradnje Pelješkog mosta.

Avioni, avioni…


Čitam: Saborski odbor jednoglasno podržao kupnju višenamjenski borbenih aviona.

9
Komentar cinika: Sasvim očekivano! Članovi odbora nabavku tih aviona sigurno neće plaćati.

Mobiteli contra bolesna djeca

Čitam: Novi mobiteli za članove Vlade: Alo, alo za 65 milijuna. Neki u državi su mislili i na fotografiranje te na što kvalitetnije selfije, pa će dužnosnici dobiti fotoaparat s prednjom kamerom koja snima fotografije 5 megapisla…


Komentar cinika: To je u redu, tako će dužnosnici prilikom posjeta bolesnoj djeci u bolnicama za koju nema kunića za liječenje moći s njima praviti vrhunske selfije i dijeliti ih djeci za uspomenu i dugi sjet.


I za kraj


Da ne bude sve cinično, evo fotke još jedne moje večere.


(tijesto od ručka, jedno jaje, kockice preprženog špeka, malo kečapa, četiri krastavca, kruh i – dobar tek)
_____________________________
(1)
Hrvatska vlast (ma koja bila) prije ulaska u bilo kakve asocijacije mora biti načisto i to objasniti puku što hrvatski narod dobiva, a što gubi tim činom.
Kao 'objašnjenje korisnosti puta u EU-u' ne smatram ove imbecilne spotove na kojima se pojavljuju članovi ove i ex vlade s facama s kojih čitam da oni ni sami ne vjeruju u ono što pričaju. Pri tome pitanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, kao što sam u uvodu napisao, a u pamfletu o tome detaljno opservirao, nije za mene najvažnije pitanje. Iz prostog razloga što Hrvatska i Hrvati već 1000 godina nikada nisu imali PUNI suverenitet. Usprkos i unatoč svim onima koji misle suprotno.

Uz to danas je najvažnija GOSPODARSKA i FINACIJSKA suverenost koju smo izgubili već davno, a ne hoće li ili ne u EU-parlamentu hrvatski jezik biti službeni. Kad smo imali POVIJESNU priliku da konačno ZAISTA postanemo suverena zemlja, naši su političari upropastili gospodarstvo, prodali banke i sad misle da će nas spasiti EU-kapital, kao što su kroz povijest mnogi naši vlastodršci smatrali da će našu neovisnost zaštiti Madžarska, Austrija, Italija, Njemačka, Srbija i ini kojima su išli na poklonjenje. A tko je učio našu povijest zna vrlo dobro kako su ti poklisari najčešće prolazili i završavali.

Ovaj odlomak iz mog posta „Mitovi i legende - zaključak serijala“ kojeg sam objavio 19. siječnja 2012. na portalu sempercontra.com na neki način pokazuje da sam već tada smatrao kako je naša politička vrhuška nesposobna koristiti prednosti ulaska u EU.



19.12.2017. u 10:53 • 28 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.12.2017.

Semper contra - kuhar

Danas je prva godišnjica kako je šogor otputovao odakle se još nitko nije vratio. Supruga je obzirno predložila da odemo na Varaždinsko groblje. Vrijeme je bilo lijepo, meni popustila vrtoglavica pa sam se odvažio voziti i odosmo u Varaždin.

Nakon obavljenog posla tipičnog za prvi posjet grobu nakon Svih svetih, odlučismo malo prošvrljati gradom, tek toliko da vidimo da li je bolje uređen za Advent od Čakovca. Nismo našli velike razlike, mali seoski vašar.

Vrijeme je brzo prolazilo, čak i sat (12.30) kad redovno ručamo, a supruga još nije smislila što bi na 'brzake' mogla spremiti kad dođemo doma. Odnekud zamiriše na ćevape i ona predloži da ih kupimo i ponesemo kući (ne voli jesti u restoranima), skuhati će paradajzovu juhu pa će ručak biti začas gotov.

Nažalost, ili je ona toliko željele ćevape da im je osjetila miris iako ih nije bilo u blizini, ili pak je miris dolazio iz nekog privatnog stana, ne znam, no ostadosmo bez njih.

„E, da smo sad u Samoboru, ne bi bilo problema“, kažem ja, a nama nije preostalo ništa drugo nego krenuti kući sve razmišljajući što ćemo jesti. Prošli smo Dućanskom ulicom i navratili u restoran u kojeg vodi čuveni varaždinski kuhar Damir Crleni.


(Ovo su čuveni Varaždinski klipići)

„Ne, nemamo jela s roštilja“, odgovori konobarica na naš upit imaju li ćevapčiće.
Na šanku ugledasmo pogačice od čvaraka, učinile su nam se dobrim, pa kupismo šest komada.
„Dobro“, reče supruga „skuhat ću na brzake juhu, ima nešto žganci i dinstanog zelja pa ćemo to pojesti uz pogačice.“ Žganci i zelje ostadoše od jučerašnjeg ručka kojemu su 'temeljac' bile pečene krvavice.

Sjedosmo u auto i pravac kući. Moje moždane vijuge su i dalje radile.
„A da otvorimo jednu, dvije riblje konzerve, pa to dodamo žgancima? Zelje neka ti ostane za večeru“, upitah.
„Može“, ogovori supruga.
Sad kad smo odredili pravac djelovanja dalje je išlo sve lako.

I da ne duljim. Došli smo kući i dok je supruga ukuhala paradajz juhu, ja sam počeo spremati „eksperiment ala Semper contra“. Evo što se sve našlo za taj eksperiment u zdjeli:

-jedna kutija „EVA“ tunjevine s povrćem
-jedna kutija komadića tunjevine nedefiniranog brenda kojeg sam 'ukrao' starijem sinu u Samoboru
-jedna manja konzerva ukuhanog kukuruza
-šest malih kiselih krastavaca narezani na komadiće
-na komadiće narezani tvrdi Gauda sir (po želji)
-malo maslinova ulja

Sve sam dobro promiješao, stavio na tanjur uz žgance i dodao tri masline. Supruga je pridodala i malo cikle.
„Da bude i crvene boje“, rekla je kad sam spomenuo da ću slikati ručak i napisati o tome post.
Umjesto kruha poslužile su pogačice 'ala Crleni' (bile su izvrsne).

Juha je bila gotova, ulivena u tanjure, dodasmo dvije čaše sa logom Sarajevskog kiseljaka, svečanije zelene salvete i ručak za dušu njenog brata, mog šogora i za blagodat našim trbusima, bio je gotov.


Na kraju smo otvorili limenku piva, zalili ribe, „jer na ribu vodu pit još više žedan bit“ kaže poslovica, supruga je otišla pogledati 'kaj ima novega na teveu' a ja sjeo i 'nadrvio' ovaj post (dobro, prije sam oprao suđe, kaj ne?).

17.12.2017. u 16:34 • 24 KomentaraPrint#

petak, 15.12.2017.

Komentarom po komentaru

Dragi moji vjerni štioci. Vratio se moj lap iz 'Bol-Nice' u kojem se takvi pacijenti liječe i sad se mogu ponovo prepustiti pisanijama, pogotovo kad ste mi dali toliko 'goriva' svojim prekrasnim komentarima.

Kao što vidite, odlučio sam se za još jednu 'novotariju'.
Pišući odgovore na vaše komentare, shvatio sam da sam mnogo toga 'nadrvio', pa odlučih da to objavim kao post. Koliko se sjećam, takvo nešto još nije bilo viđeno na ovom blogu. Nadam se da neće ovaj moj pokušaj proći po onoj narodnoj 'prvi se mačići u vodu bacaju'.

Tekst je podulji – no ne morate čitati, ako vam se ne da, sve odgovore; potražite samo odgovor na vaš komentar. Nisam citirao vaše komentare, to bi bilo ipak previše. Tko se ne sjeća što je napisao može se lako podsjetiti otvori li komentare u prethodnom postu.

Prije nego započnete s čitanjem, evo fotke jedne od mojih večera. Mnogi od vas često objavljuju takve fotke, pa rekoh, zašto ne bi i ja u jednom ovako posebnom postu.


@Lastavice: kao i svaka lastavica, ona je brza i uvijek je prva u komentaru (osim ako post objavim u 'sitne sate'). Što se pak tiče želja: iz tvojih ustiju u Božje uši :-).

@Dinaja: ovo je pohvala od koje sam prvi put zacrvenio.

@fra gavun: ti si me natjerao da zarumenim po drugi put. Što se tiče pitanja „kako nisu prihvaćeni a…?“ ne bih se u potpunosti složio. Nije da mi nije drago kad dobijem komentar, pogotovo sadržajan na koji eventualno mogu odgovoriti protu komentarom, no nisam 'ovisnik' o njima.

@g.profesor: hvala, no još ću morati pojesti puno žganci da dostignem, ako ikad dostignem, nivo tvojih postova, posebice iz vremena kad si zaista bio samo gospon profesor.

@modrina neba: Rado bih nastavio i u 'žešćem' tempu' samo snage su sve slabije, a boleštine sve jače.

@Euro: Hvala, i oprosti što sam se 'uvukao' u tvoj 'tor', no ipak samo kao amater, zamjena kad te nema.

@gogoo: Da, lijepa je desetka, jedino je šteta što se iza nje krije i deset godina života više.
Što se tiče komentara već sam napisao što mislim o tome, sad bih samo dodao: 'povijest blogiranja' pokazuje kako gotovo nikad nisam bio 'napunjen komentarima kao šipak koščicama'. Možda zato što se nisam želio previše suprotstavljati onome (ili onima) što je u komentarima stajalo. Držao sam se svog mudroslova: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali ga nema pravo silom nametati drugima.“ Pa makar se ta sila manifestirala kroz grube ili, kako bi rekli Dalmatinci, šporke riči.

@Boniana: Kažeš kratko – bravissimoooooooooooo, pa ću i ja kratko: zahvalisimooooooo!

@geomire: evo crvenila i po treći put na mom (staračkom) licu. Nisam mogao vjerovati da si zaista napisao takav komentar (oprosti što sam zaboravio) pa sam provjerio. Da točno tako piše. Zanimljivost je i to što je to jedini komentar na taj post (možda se štiocima činio predug).
Hvala na lijepim željama.

@Bergaz: jao meni, sad me već pomalo hvata vrućica od tih silnih pohvala. A ja mislio da sve ovo 'drvim' uzalud. Za jednog smrtnika, amatera u pisanijama, bez ambicija da postane slavni književnik, sve izrečeno u ovih nekoliko komentara predstavlja malu Nobelovu nagradu. Lijepo si na kraju poentirao: „I bi semper contra!“ Hvala.

@Diadema: svašta sam ja kroz svoj život čuvao i sačuvao iako se sad pitam imali to uopće ikakvog smisla kad će sve što sam skupljao 'kad riknem' (citat akademika V. Devidea) završiti na otpadu, a u lapu će netko pritisnuti Control C (da li se tako poništava sadržaj u lapu?) kako bi dotični lap dobio u obliku „tabule rase“. Imam tekstove svih napisanih postova na ovom blogu i na mom osobnom sempercontra.com.

Hvala ti na pomoći u borbi s vjetrenjačama, ali kao što je poznato Don Quijote, Vitez Tužnog Lica, kao pomoćnika je imao Sančo Pansu. Ti bi mogla biti samo Dulcinea del Toboso, koja je prirasla srcu Plemenitog Viteza od Manče, kao što si i ti meni.

@deseta…Neće mi biti teško, jer ja ne mogu drugačije. Zato sam Semper contra.

@stara teta: nadam se da je, glede komentara, tako kako ti kažeš. A što se tiče mojih mozgovnih stanica, još nekako rade, ali se sve više čuje neka škripa i cika, sve se teže pamti a sve lakše zaboravlja pa muku mučim da održim kontinuitet u načinu pisanja.

@Pola: Ma, i nije bilo toliko teško izdržati, koliko je bilo, a pogotovo u posljednje vrijeme kako su godine pritisle, sjediti za stolom i 'lupati' po lapu. Nakon svakog posta me sve boli kao da sam okopavao vrt. I onda netko kaže da 'intelektualni rad' nije težak :-).

@crna svjetlost: što da ti drugo kažem nego da ti zahvalim na čestitci koja je napisana jednostavno i od srca kako ti, uostalom, pišeš i svoje postove.

@Neverin: Hvala ti na čestitci. To što me smatraš kolegom čini mi čast jer, čitajući tvoje postove, vidim da smo u jednakoj borbi samo drugim oružjima. Što je i normalno: ti si ipak (mnogo) mlađi od moje malenkosti i tebi je primjerenija uporaba 'teškog naoružanja. :-)

@bellarte: da sam mogao proslaviti desetgodišnjicu prije dvadeset godina ne bi bila dovoljna samo jedna čaša. Ipak, poslušao sam tvoj savjet i neki dan sa susjedom (zvanim Apaurin jer me uvijek nasmije) popio jednu (on je nekoliko, mlađi je).

@j: Ti kratko, pa ću i ja na isti način: hvala :-).

@Max: kao što već odgovorih @bellarte, nekada bi tako bilo (i bilo je), danas samo udrobljeno i kupica gemišta "osu lepeš" (hosszú lépés, mađarski, a znači 'dugačak korak' ili 'spori korak) pije se malo i polako. Tako je to kad pritisnu godine.

@odsutnost…: nadam se da ćeš biti često u „fazi Bloga“ i uživati (koje li neskromnosti od moje malenkosti) u praćenju mojih pisanija.

@luki2: Znam da si to poželjela pežorativno, no ne valja se s takvim stvarima šaliti :-). Zamisli da se ostvare tvoje želje? Kako bih izdržao toliko na ovom tužnom svijetu.

@Iva: mislim da si mogu dati toliko slobode kad si ti u pitanju da tvoj komentar prokomentiram sintagmom koju vrlo često spominjem (mislim da sam i njezin autor), a na koju me podsjetilo: „a kad si postao top…“ (ostatak ću protumačiti kao malo pretjerivanje, zar ne?).
„Čovjek uči dok je živ i umre glup ko – top!“

@Aneta: Nemoj tako, i dan sv. Ante je 13. Moj rođendan pada u kolovozu, a kako smo u to vrijeme uvijek bili na kolektivnom godišnjem, da ne bi ostao dužnik ostalima, svoj sam rođendan slavio 13. lipnja na dan sv. Antuna jer mi je kršteno ime Ante.
Što se tiče tvojih tri godine ne brini, brzo ćeš i ti opaliti desetku.

@nema garancije: ne trebam ti posebno govoriti. Pročitaj samo ona četiri predložena linka u mom prethodnom postu pa ćeš i sam doći do odgovora i nećeš ga morati samo naslućivati :-).

@modesti blejz: kad tako kaže doajenka ovog bloga, blogerica poznata po svojoj oštrini i obilježena mnogim ranama koje je zadobivala u nepoštednoj borbi protiv ljudske gluposti, onda se moram ponovo zacrveniti. No ne mogu ne izraziti žaljenje što je takva fajterica sve rjeđa pojava na ovom blogerskom nebu.

@pametni zub:
i tebi moram odgovoriti na način semper contra – cinika: skužio sam te da mi ubaciš komentar svaki put kad objaviš novi post (i hvala ti za to) iako osjećam da me redovito pratiš (ili se možebitno varam?).
Što se pak tiče tih dva i po mjeseca, što je to? Kad si ti imao 'već' dva i po mjeseca blogiranja, ja sam se tek 'rodio'. Omjer je bio beskonačan: Sad kad ti imaš 122 i po mjeseca a ja 120 omjer je samo 1,0208. Sve je relativno.

@NF:
cijenjeni NF, po tebi ću punim plotunom u stilu semper contre (usput: slika na početku je inspirirana tvojim jedilnim slikama): dugo ti prijatelju treba da nešto skužiš (no konac djelo krasi), a što se tiče dočeka davne 2004. godine, pravi mačo kakav si ti, trebao bi iznaći neki način da na dočeku bude samo s komentaricom. Zar nisam u pravu? :-)

I što reći na kraju: hvala vam a moj je slijedeći zadatak da malo promijenim moju listu favorita 'nekim novim klincima'.

15.12.2017. u 22:22 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.12.2017.

11.12. 2007 – 11.12.2017.


Poštovani potencijalni čitatelji!
Evo stigao još jedan entuzijasta u borbi protiv ljudske gluposti.
Iako je čuveni fizičar Einstein rekao: " Svemir i ljudska glupost su neizmjerni! Doduše u ono prvo nisam baš siguran!" nadam se da ću uz Vašu pomoć ipak uspjeti barem malo smanjiti količinu gluposti u Lijepoj našoj. Pa makar na kraju ustanovili svi zajedno da smo se tukli protiv vjetrenjača (kao čuveni Vitez tužnog lica).
Pa krenimo!
Pozdrav Vaš Semper Contra


* * *

Tako je izgledao moj prvi post objavljen prije točno jednog desetljeća u 11 sati i 2 minute. Na njega sam dobio 2 (slovima dva) komentara.

kolegus
Baš me zanima kaj bu ovaj semper contra pričal, nadam se da bude zanimljivo

zumbul
Ma, odlično.

Na slijedeća četiri posta objavljena mjeseca prosinca dobio sam 0 (slovima nula) komentara. Očigledno se nisu ispunila očekivanja dvojca; postovi nisu bili ni zanimljivi ni odlični. A ono što u njima piše u mnogo čemu je aktualno i danas. Za one koje to zanima, imaju vremena i želje da čitaju moje prve blogerske pokušaje, evo linkova ta četiri posta, pa tko voli nek' izvoli.

Vijesti iz Nedođije (komentar cinika: svaka sličnost nedavnom trgovinom u Saboru je slučajna?)

Evo opet Haag! Evo opet Haag! (komentar cinika: bilo kuda Haag svuda, bilo kada Haag vlada.)

Slučaj Bjelovar
(komentar cinika: glede 'tatinih mezimaca' i vrlih nam političara ništa novo pod kapom Hrvatskom.)

Kako bi mali htjeli postati veliki
(komentar cinika: u to vrijeme sam prosječno za vodu plaćao manje od pedesetak kuna mjesečno, danas je oko 130 kn.I onda netko kaže da je voda jeftina.)

Kamo su nestala u blogerskoj datosferi ta dva blogera nije znano, a tko zna hoće li se ikada saznati gdje su i kako su. Ja ih u svakom slučaju pozdravljam i želim im dobro zdravlje.

11.12.2017. u 10:15 • 34 KomentaraPrint#

subota, 09.12.2017.

Probranice 47

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Pivnica

Čitam: Prema Guinnessovoj knjizi titulu najstarijeg puba (pivnice) u Irskoj i u Europi drži SEAN'S BAR u Athlone u središnjoj Irskoj. Taj pub djeluje neprekidno od 900. godine do današnjeg dana.


Komentar cinika: To nije ništa u odnosu na mnoge krčme po Zagorju koje djeluju još od stoljeća VII. Samo što se danas zovu – Caffe ili Bistro, tj. uđeš bistro, izađeš mutno.

Hobotnice

Čitam: Hobotnica spada među u najinteligentnija bića koja žive u moru, ali ne zaslužuju najbolju titulu kad je u pitanju roditeljstvo. Hobotnica svoj pomladak štiti samo kratko vrijeme od predatora , ne nauči ga gotovo ništa i brzo prepušta samom sebi.


Komentar cinika: Možda su hobotnice zato i najinteligentnija morska bića, jer u takvim uvjetima mogu preživjeti samo najsposobniji. To ne vrijedi za naše političare iako se često govori da su 'hobotnice'.

Televizor


Čitam: Najskuplji televizor na svijetu stoji 2,25 milijuna dolara. Njegov okvir je ukrašen 18-karatnim ružičastim zlatom, optočen sa 72 dijamanata i presvučen kožom aligatora.


Komentar cinika: I to sve kako bi se poboljšala kvaliteta slike.

Knjiga narodu


Komentar cinika: Nije u tome ništa čudno. Starci sve slabije vide pa sve manje čitaju, a mladi se učlanjuju u njemačke, irske ili kanadske knjižnice.

Pax Americana


Čitam: Kriminalno podzemlje iskoristilo je nepostojanje vladavine prava sjevernoafričke zemlje Libije, kao i opći kaos u vrhu države, te ponovno pokrenulo trgovinu robljem.


Foto: AFP
Komentar cinika: Ameri ratovali u svojoj zemlji protiv trgovine robljem u 19. stoljeću, a onda ga svojom akcijom uvođenja 'demokracije' uveli u Libiju u 20. stoljeću.

Ljudi i psi

Čitam: Odzvonilo držanju pasa na lancima, a zabranjeno je i nakon 60 dana usmrćivati neudomljene životinje. Moraju se osnovati skloništa za zbrinjavanje životinja. Komunalni redari dobivaju ovlasti da mogu ući u tuđa dvorišta i provjeriti u kakvim uvjetima žive životinje. Kazne za lokalne jedinice samouprave koje ne osnuju skloništa bit će od 30 do 50 tisuća kuna.

Komentar cinika: A ljudi? Kad netko teško živi kaže se za takav život da je pasiji. Možda će sad trebati promijeniti tu sintagmu da je takav život „ljudski život“.

Sve za lovu

Čitam: Alojz Tomašević i dalje ostaje požeško-slavonski župan. Tako su odlučili vijećnici Županijske skupštine, podigavši danas ruku za proračun. Od 37 vijećnika njih 21 podiglo je ruku za proračun, pa je izglasavanjem proračuna on uspio sačuvati položaj.
Prilika da ga se elegantno smijeni ukazala, na izglasavanju proračuna, no to se nije dogodilo. Tomašević očito uživa podršku HDZ-ovih vijećnika i najvećeg dijela lokalnog članstva stranke.


Komentar cinika: Bilo bi vrlo zanimljivo istražiti kako žive supruge HDZ-ovaca koji su glasovali za proračun. A možebitno bi one podržale svoje mačo-muževe da ih i mlate samo da im oni ne izgube prinadležnosti.

Glup, gluplji, najgluplji

Čitam: Na stranici Topten, nalaze se razne top liste, a sada je netko napravio i top listu najglupljih zemalja svijeta. Hrvatska je u samom vrhu liste najglupljih zemalja, točnije ljudi, jer jedan komentar kaže: „Zemlja je prekrasna, ali Hrvati su tako glupi“.
Kako se situacija mijenja iz časa u čas, savjetujem – koga zanima – da pogleda top listu na linku
Za utjehu, u jednom komentaru stoji: „Čim Hrvati izađu van postaju marljivi, pristojni i moderni…“


Grad iz kojeg su u stoljeću VII građani iselili u Hrvatsku.
Komentar cinika: Ništa čudno, iz Hrvatske odlaze samo marljivi, pristojni i moderni, a ostaju: ZNA se.

Ne pada jabuka…

Čitam: Na Središnjem odboru HDZ-a, kazao je Plenković, donesena je odluka i o radnoj skupini koja će pristupiti izradi novog Statuta HDZ-a na čelu koje će biti Karlo Ressler, inače, posinak Vladimira Šeksa. Najavio je da će nacrt novog Statuta biti predstavljen početkom travnja iduće godine.


U odabranom društvu

Komentar cinika: Mladiću će pisanje Statuta HDZ-a biti vježba za pisanje novog Ustava RH.


Kriptosvijet

Čitam: Najveća bitcoin pljačka izvedena je 2014. godine kada je nestalo čak 850 000 bitcoina po današnjoj vrijednosti preko 12 milijardi dolara. Ova posljednja, u Sloveniji, u iznosu 4700 bitcoina (65 lilijuna dolara) je 'kamilica' u odnosu na tu najveću.
Kako se zaštititi? „Apsolutna sigurnost ne postoji, no postoji mogućnost da se malo bolje osigurate“, savjetuje Vedran Vuhasović, stručnjak za informacijsku sigurnost.


Komentar cinika: Po sudu ovog cinika postoji apsolutna zaštita: ne kupujte kriptovalute. No takva zaštita u svijetu u kojem vlada zakon 'Zlatnog teleta' je neprovediva jer zakon ima previše poklonika koji bi željeli zaraditi a da ništa ne rade.

09.12.2017. u 09:31 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.12.2017.

Smeće 2…


…ili kako je otpadni mulj iz pročistača grada Zagreba umjesto u Drniš 'otputovao' u Međimurje


Snimka čitatelja „24 sata“

Kao što je dragim štiocima ovog bloga znano, nedavno sam objavio post o tome kako se u Čakovcu i Međimurju sortira smeće. Post je naišao na povoljan prijam što mi je bilo drago.

A onda je, početkom ovog mjeseca buknula afera (ne tako drastično kao danas još aktualne, primjerice poput Agrokora) oko isporuke otrovnog mulja iz pročistača otpadnih voda najljepšeg adventskog grada u Europi. Čak se na tu temu udostojio u Saboru zatražiti stanku naš, inače, 'mutavi', gradonačelnik i onda o tome progovorio nekoliko riječi pred, uobičajeno, praznom sabornicom.

Evo nekoliko citata iz novina na tu temu:

„A kak’ da ne budem zabrinut? Nisam znao da mi se mulj sa zagrebačkog pročistača dovozi u općinu. Nikada nisam vidio kamione u ovom mjestu. Da jesam, službe bih odmah obavijestio“, kaže načelnik međimurske općine Orehovica


Četiri dana smo snimili kako mulj iz Zagreba kamionima ide na poljoprivredna polja u međimurske općine. Mještani su iznenađeni, sve saznali tek nakon otkrića „24sata“. Uvjereni su da su kod njih pošteni ljudi, a i ako se zaista radi o mulju koji se koristi u poljoprivredne svrhe, vjeruju kako za to, oni koji to rade, vjerojatno imaju dopuštenje (još jedan dokaz o naivnosti Međimuraca).

Talog iz pročistača više neće na polja? Kaže sugovornik iz vrha Ministarstva poljoprivrede
(obratite pozornost na znak pitanja u prvoj rečenici).

Tvrtke Girk Kalun iz Drniša i Carbo iz Splita trebaju u dvije godine zbrinuti čak 98.000 tona mulja sa zagrebačkog pročistača. Prema potpisanom ugovoru, Grad Zagreb će to koštati 50,2 milijuna kuna. Oni su nudili spaljivanje u Drnišu, ali mulj završava i na poljima. Tvrtke nemaju dozvole za korištenje mulja u poljoprivredne svrhe, ali kažu da je sve po pravilima jer navodno poljoprivrednici
(sic!!!) na čija su ga polja dovezli imaju dozvole.

Jeftiniju ponudu su dali Kemokop i Našicecement, ali su odbijeni uz obrazloženje da jamstva od 900.000 kuna prekratko vrijede
(ili pak nisu bili voljni dati uobičajenu 'pinku' 'uvaženoj zagrebačkoj gradskoj mafiji'). Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave utvrđuje da su jamstva Kemokopa i Našicacemnta ispravna i nalaže novi odabir. Komisija je utvrdila i da u trenutku odluke o odabiru nisu vrijedila jamstva Kaluna i Carboa, ali Zagreb (čitaj gradonačelnik) svejedno opet izabire njih.

I tako, dok Međimurci rješavaju problem otpada na način kako to propisuju pravila zapadnih zemalja i zdravi razum, vječiti gradonačelnik naše metropole Milan Bandić to rješava na poznati način mafije. Ako Međimurci žele u buduće spriječiti takve marifetluke (ne)odgovornih čelnika glavnog grada (i njemu sličnih gradova) morat će po svemu sudeći na mostove koji spajaju Hrvatsku s Međimurjem (tako je govorio naš prvi Predsjednik) postaviti granične kontrole sa sanitarnim inspektorima.

U protivnom će vrijediti ona narodna: „Pas laje, a kamioni sa smećem prolaze“.

07.12.2017. u 11:23 • 12 KomentaraPrint#

subota, 02.12.2017.

Probranice 46

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.

Svinja

Čitam: kažu istraživanja da su svinje izuzetno inteligentne životinja, mnogo inteligentnija od pasa. Neka usporedna istraživanja pokazuju da su praščići mnogo inteligentniji od (ljudskih) beba u otprilike istoj dobi.

Komentar cinika: Pitam se s jedne strane zašto se onda ljudi uvrijede kad ih netko titulira 'svinjo jedna'? S druge pak mi je sad jasno zašto ljudi imaju kao kućne ljubimce pse, a ne svinje. Boje se konkurencije.

Poruka iz tuđine

Čitam: Premijer A.P. poručio je iz Mađarske da nasilnik ne može biti dužnosnik i istaknuo da govori o HDZ-ovcu A.T., požeško-slavonskom županu, koji u slobodno vrijeme svoje frustracije liječi na svojoj supruzi, primjenjujući poznati postupak koji 'mačo-muškarci' na brdovitom Balkanu vrlo često koriste.

Komentar cinika: Nakon što je Predsjednica KGK svoj boravak u Austriji iskoristila kako bi povodom požara u Dalmaciji oplela po ministru obrane RH D.K., sad je i vrli nam Premijer iskoristio boravak u Mađarskoj kako bi opleo župana iz redova njegove stranke. Izgleda da naši visoki dužnosnici pokazuju veću hrabrost u tuđini nego doma.

Avion i beba


Čitam: Zahvaljujući donatorima iz Hrvatske i inozemstva beba iz Donjeg Miholjca koja je do sada jedina u Europi rođena sa sraslim čeljustima pa ne može ni jesti ni govoriti, skupljeno je više od potrebnih 30.000 eurića koliko je potrebno za operaciju koja bi se trebala obaviti u Linzu.

Komentar cinika: Srećom da postoje dobri ljudi jer naša draga Država nema novac za operaciju, ali ima za borbene avione – koje, nota bene, jedna reketa zemlja zrak u tili čas pretvori u ništa – od kojih jedan, i to polovan, stoji kao cca 830 ovakvih operacija.

Što je bolje?

Čitam: U kontekstu gornje probranice od početka godine u najnapučenijoj indijskoj državi Uttar Pradesh umrlo je u bolnici 1900 dojenčadi. Razlog: premalo novca i osoblja. Premijera Yogi Adityanath to mnogo ne uzbuđuje. On smatra da novac treba ulagati u projekt „Krave, Ganges i biljka tulsi“, pa će u 75 distrikta otvoriti staje za zaštitu krava.

Komentar cinika: Iako to zvuči nehumano cinik se pita nije li to ipak manje nehumano nego ulagati novac u borbene avione a ne imati za operaciju bebe.

Magarci i „magarci“


Čitam: Kazahstan je odlučio vratiti istrebljenje divlje magarce, kulane, koji su nestali u 19. stoljeću. Njih 54 je vraćeno u stepu Turgai.


Komentar cinika: Mogla bi Hrvatska poslati određeni broj 'pastira' iz redova uvaženih zastupnika da ih čuva kako ih ne bi opet istrijebili. Mislim da bi se dobro razumjeli.

Pad Reicha?

Čitam: Car Wilhelm II je 1914. godine rekao: „Više ne postoje stranke, samo Nijemci!“ 2017. godine, Volker Kauder, čelnik parlamentarnog kluba CDU-a kancelarke Merkel izjavio je: „Nije više riječ o strankama, nego o našoj državi!“ Lijepo je to, samo je problem što je Kaiser to govorio u doba Prvog svjetskog rata.

Komentar cinika: A možda se gospodin Kauder boji da bi Njemačka u slučaju da CDU ne sastavi vladu mogla izgubiti rat kojeg trenutno vodi za uspostavu Gospodarskog (četvrtog) Reicha.


Čisti WC

Čitam: „Problem sa zahodima nije mala stvar i njihovo je čišćenje nužno“, poručio je kineski predsjednik Xi Jinping. Time je najavio da se mora nastaviti „toalet-revolucija“ započeta još 2015. godine s ciljem da se prljavi zahodi koji šire neugodan vonj očiste, između ostalog i zbog turista.

Komentar cinika: Eto, konačno da smo u nečemu brži od Kineza. Oni boljeg pamćenja sjetiti će se da je još 2012. tadašnji ministar turizma Niko Bulić osobno krenuo u inspekciju zahoda po ugostiteljskim objektima što je to izazvalo medijsku sablazan. I tu se nije stalo: točku na našu „toalet-revoluciju“ stavio je g. Bandić izgradnjom WC s pet zvjezdica.



„Kolega“

Čitam: Na naslovnici J.L. od 26. studenog A.D. 2017. stoji:
„Nepoznati dossier najdugovječnijeg hrvatskog političara. 'Kolega',kodno ime pod kojim je Udba zavela svoju operativnu vezu Vladimira Šeksa.“

Komentar cinika: Vidi se u izboru kodnog imena da je ondašnja Udba bila dalekovidna dodijelivši ime „Kolega“ čovjeku koji je, to vidimo danas, u svim režimima bio kolega režimlijama.

02.12.2017. u 14:27 • 18 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
mecabg
smijehotvorine
grunf

umjetnost biti sam
in patria sua
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
vadičep
bellarte

geomir
japanka
japanka 2
astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
dinaja
dinaja 2
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.