Moj grad, poznat kao Čakovec nije velik ali, kao i u svakom naselju koje broji više od 100 mještana po onoj narodnoj „vidjela žaba…“, i njegovi su gradski oci uz blagoslov Turističke zajednice, odlučili 'skockati nekšni' Advent na radost i veselje građana bliže i dalje okolice. Onda se tu nađe nekakav semper contra, koji, kako kaže njegova bolja polovica, uvijek mora 'nekaj lamrati', pa se odluči fotkati nešto od izloženog oku prolaznika i onda to prikazati cijenjenim štiocima na kraju ove (trule) 2017. godine. Naravno uz njegove već poznate komentare.
Dobro oko otkrit će zašto tu ima toliko snjegovića, koji doduše nisu od snijega kojeg nema, već od stiropora. Svaki od njih ima po jednu reklamu sponzora. 'Kak se šika', ulaz u njihov ograđeni tor nije dozvoljen. Valjda da ih netko ne ukrade zajedno s reklamom, pa bi sponzori bili oštećeni.
Kao i u svakom „našem malom mistu“, tako je i u Čk postavljeno umjetno klizalište. U vrijeme kad je semper kontra bio u godinama kao ovi klizači, klizalo se na zamrznutom jezeru (ako se smrzlo) uz Stari grad Zrinski klizaljkama koje su se na gojzerice montirale čeljustima na ključ. Cinik u semper contri bi rekao: zato je tada bilo manje problema sa zagađivanjem okoliša.
I Čakovec ima dvije jelke u gradu na dva različita trga kao i Rim…
…samo za razliku od rimskih ni jedna nije šugava.
Konačno da i centralni gradski sat posluži na korist. Naime, četiri njegova sata na četiri strane svijeta pokazuju različita vremena. Uglavnom ni jedan ne pokazuje točno vrijeme. Koga zanima koliko je točno sati, podigne pogled prema crkvenom tornju, tamo je sat točan. Vjerojatno se o njegovoj točnosti brine Svevišnji. Semper contra je predložio gradskim ocima da satovi pokazuju čakovečko, moskovsko, tokijsko i vašingtonsko vrijeme kad već moraju pokazivati različita vremena, ali prijedlog nije prihvaćen.
Preko ljeta tu je vodoskok (neki bi rekli skokovod). Po sudu semper contre, obzirom da zime više nisu kao što su nekad bile, mogao je i ostati ne bi se smrznuo jer voda stalno cirkulira. No gradski oci dadoše bazen isprazniti, prekriti daskama, a vrijedni kreatori adventskih čarolija, umjesto pravog snijega kojeg nema ni za lijek, postaviše bijeli pokrivač od nekakve plastične tvari. Živjela plastika, kad nema snijega.
U sezoni gripe, za koju nas plaše da će biti smrtonosna malte kao čuvena Španjolka, mudro je jaslice napraviti s akterima od šper ploče nego sa živim ljudima. Tu su se Čakovčani pokazali mudri.
Eto, šetnja je završila. Marljivi radnici komunalnog poduzeća odvoze štandove, drugi montiraju binu za doček Nove. Cirkusu još nije kraj.
Sretnija vam Nova 2018. godina.
Ja ću – kad otkuca ponoć - sa vrha solitera gledati vatromet.
(vatromet 2015.)
Nekada bih znao ponijeti bocu šampanjaca i plastične čaše pa smo si susjedi, koji smo se našli na terasi, čestitali uz šampanjac.
(purpuri slika iz 2012.)
Nažalost, neki su se odselili, nekima je teško i liftom doći na terasu, a neki su na višem položaju od vrha solitera, pa šampanjac više ne nosim.
Meni ionako baš do toga i nije puno stalo, ali bolja polovica voli i red je da je pratim u tom 'opasnom' poduhvatu.
