semper contra

petak, 23.08.2019.

„U očekivanju Rješenja“

Posljednjih godina praktički sam se prestao družiti s običnim ljudima, uglavnom se družim s doktorima. Evo jedne pričice o tome kako sam čekao Godota, pardon Rješenje za skupi lijek.

Da li se netko od štovanih štioca ovog bloga sjeća posta pod naslovom "Peti front", objavljenog 15.svibnja ove godine, u kojemu opisah početak prikupljanja potrebne dokumentacije da mi se odobri nova, treća tura, skupog lijeka Xtandi (7.500 eurića po turi).

Ne? Ma nema veze, to je samo kao uvertira ovome što slijedi.

Elem, obavio sam nakon opisanog događaja razgovor s doktorima za rakiće, za bubrežiće i svojim urologom, pokupio od njih specijalističke nalaze, pa ponovo na PTCT.

Dobivši nalaz CT-a, iskopirah svu dokumentaciju, ubacih u plastičnu foliju i odnesoh u dnevnu bolnicu ŽB Čakovec. Ljubazna sestra mi podastre štampani formular zamolbe Povjerenstvu na potpis, ona će ga ispuniti- kaže, ja ga potpisah, pozdravismo se, pa odoh kući da čekam rješenje pomislivši na Becketta i njegovu dramu „U očekivanju Godota“.

I kad sam već izgubio svaku nadu da ću „Godota“ dočekati, krajem prošlog mjeseca supruga nosi pisamce (plava kuverta) a u njemu – odbijenac! U kojem, između ostalog, stoji i ovo:

„Temeljem priložene medicinske dokumentacije i CT nalaza u kojemu su navedene novonastale osteosklerotične lezije, utvrđujemo da pacijent ne zadovoljava kriterije za nastavak terapije navedenim lijekom.“


Nisam se posebno razočarao, u neku sam ruku očekivao takav rasplet. Treba biti realan, naše je zdravstvo u gadnoj gabuli.

Međutim, od tog dana mi se umom stalno vrti misao da napišem 'zahvalu' članovima komisije, koja bi primjerice, mogla glasiti ovako:

„Poštovani članovi povjerenstva

Primio sam Vaš zaključak u kojem me obavještavate da ne zadovoljavam kriterije za nastavak terapije navedenim lijekom (Xtandi).

Mogu Vas izvijestiti da se i nisam baš previše iznenadio.

Naime, kad je svojevremeno moj urolog ordinirao terapiju tim lijekom i spomenuo koliko stoji, rekao sam mu da bi po mom mišljenju bilo bolje da se taj novac utroši za lijek potrebit nekom mlađem bolesniku, a meni neka ordinira tabletu ili ampulu cijankalija. Taj lijek je u mojim godinama najefikasniji.

Naravno doktor se s tim nije složio, kao u tome ga sprečava Zakon, Hipokritova zakletva i tako dalje i tome slično.

Obzirom da i Vi u neku ruku dijelite mišljenje slično mojem glede a u svezi lijeka, ovim putem bih Vas zamolio da mi odobrite nabavku ovog drugog 'lijeka', kad već ova država, u kojoj glavnu riječ vode crkvenjaci/klerikalci, ne odobrava eutanaziju kojom bi mi, u slučaju da se moja bolest razvije do 'neslućenih visina', bilo omogućeno da umrem na dostojanstven način.

S poštovanjem Semper Contra“


P.S.
Prije neki dan podigao sam nalaz PSA (marker za rak prostate). Nakon što mi je uskraćen lijek, njegova se vrijednost u par mjeseci s 2,7 (max<4) popela na 11, a iskustvo mi govori da će nastaviti rasti.
Cinik u meni kaže: Semper, ne brini brigu, komisija je rekla da ti nije ništa.

23.08.2019. u 14:31 • 15 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.08.2019.

Koronorografija

Ovijeh dana nisam bio osobito aktivan ni na blogu ni u komentarima. Razlog? Odlazak na 6. (slovima: šestu) koronorografiju u ova dva desetljeća kako se bakćem s srcem. Na posljednjoj, petoj, bio sam točno prije deset godina.

Za razliku od svih dosadašnjih, ovu su radili kroz aortu na lijevoj ruci. Ostale kroz aortu iz prepone. Kad sam se prije dva mjeseca prijavio, dobio sam popis svega što trebam ponijeti u bolnicu za višednevni boravak u Bol-Nici. Najvažniji su naravno čepići protiv buke da mogu spavati ako krankencimer hrče. Kao poslušan 'vojnik' sve sam strpao u torbu i 7. tekućeg mjeseca taksijem otišao u bolnicu.

Na kraju se ispostavilo da su mi iz torbe trebale samo papuče. Ostalo je bilo namijenjeno za trodnevni boravak u bolnici ako ne uspije zahvat kroz ruku. U potonjem, treba ležati na leđima 24 sata sa vrećicom pijeska na mjestu uboda kako bi se spriječilo krvarenje. To mi je dobro poznato.

Srećom, spretna operaterka uspjela je ugurati sondu kroz ruku, iako sam bio uvjeren da joj to neće uspjeti obzirom na stanje mojih žila, pa sam već oko podneva nazvao taksi i odvezao se kući.

Dok su nad mojim truplom na operacionom stolu radili pripreme za zahvat, pokraj mene je stala jedna mlada, zgodna sestra.
„Koja je vaša uloga?“, upitah je jer sam vidio da nije opremljena kao ostali.
„Da vam ispričam koji vic kako bi se opustili“, kaže.
„Volim samo crni humor, znate li koji?“
Ona se zamisli, nasmije se i reče kako se ne može sjetiti ni jednog.
Onda sam joj ja ispričao tri na brzake. Kod svih prisutnih izmamio sam osmjeh na licu.

Nakon tridesetak minuta zahvat je bio gotov. Nažalost, nešto bitno novog nisu otkrili, uz to nisu sigurni da li mi preostala premosnica, od tri koliko ih je ugrađeno prije 21 godinu, prohodna ili nije, pa ću trebati na snimanje MSCT u Zagreb. A onda ćemo vidjeti hoće li se ugrađivati stentovi ili ne. To znači, ponovo kontrast u moje izmučene bubrege. Morat ću se odlučiti da li da liječim srce ili pak čuvam bubrege. Imam vremena razmisliti jer se na snimanje čeka par mjeseci. Tako mi rekoše.


Na kraju su mi dali crtež žila na mojem srcu sa suženjima. Usporedio sam crtež s onim od prije deset godina, nema bitne razlike.

Sve u svemu kak bi se reklo v Zagorju: Martin v Zagreb, Martin z Zagreba.


11.08.2019. u 22:53 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.08.2019.

Stranka


Upravo pročitah roman Bojana Žižovića „Stranka“ u izdanju Sandorf, Zagreb 2019. Na vanjskoj strani zadnjih korica piše:

„Roman Stranka alegorijska je groteska u kojoj autor u furioznom, kokainskom, orgazmičkom tempu opisuje moralno retardiranog i intelektualno potkapacitiranog, ali megalomanski ambicioznog i “perspektivnog“ mladića, tog junaka našeg doba lišenog skrupula, u strelovitom usponu ljestvicom stranačke hijerarhije, od puzanja ispod kancelarijskih stolova do olimpskih predsjedničkih visina, trančirajući usput načine funkcioniranja jedne do srži korumpirane moderne političke organizacije u vremenima pseudodemokratskog robovlasničkog kapitalizma.“

Kad glavni junak navedenog habitusa dođe u kontakt s jednom jedinom članicom stranke koja mu ukazuje na karakter Stranke u kojoj on vidi sve, kad shvati da je Strankom ovladala bolest, on zaključuje:

„Znao sam da bolest ne može biti usamljena. Stranka je svakodnevno izbacivala viruse, kao da je riječ o laboratoriju za njihovu proizvodnju. Za našu bolest nije bilo lijeka. Virusi se ne liječe antibioticima. Jedini lijek bio bi stavljanje ključa u bravu, zatvaranje Stranke. Takvo što nije dolazilo u obzir. Nisam bio ljut na nju. Uopće. Zaraza je prelazila s jednog na drugog.

Virus je zavladao svima nama. Plovili smo na zaraženom otoku s kojeg nije bilo bijega. Nema povratka, niti gledanja unaprijed. Sve će ostati isto. Dok god postoji Stranka. U tom mi je trenutku sve bilo jasno. Shvatio sam da je svatko mogao biti Predsjednik. Ništa se ne bi promijenilo. Ali to me neće spriječiti da ne postanem Predsjednik. Pa makar slušao onoga u sjeni. Nema krajnje pozicije moći. Nema Boga.“


Ne pišem ovo da bi nekog od štovanih čitatelja ponukao da pročita roman. Bojim se da i ne bi bilo puno kojima bi se sviđao.

Pišem jer sam, čitajući roman, spoznao da ipak u ovoj državi ima ljudi koji misle kao i ja, vide gdje su uzroci jadnog stanja u kojem se država nalazi i o čemu onda barem znaju napisati furiozni groteskni roman, a ne poput mene 'bistriti politiku' na blogu kao što je to radio Franjo Šafranek u birtiji kod Znidaršića u kultnom filmu „Tko pjeva zlo ne misli“.

P.S. Ne pišem o Danu Pobjede etc, ne pišem o Sinskoj Alci jer su se te manifestacije pretvorile u puko političko prepucavanje, sad više ne samo između lijevih i desnih, već i između desnih i desnih, pretvarajuću te povijesne događaje u čisti cirkus.
A uzrok tome opisuje upravo autor romana Stranka.

05.08.2019. u 22:46 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2019  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
bellarte
japanka 3
geomir
dinaja
dinaja 2

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
vadičep
in patria sua
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.