semper contra

nedjelja, 16.06.2019.

Moderna vremena

Jučer razgovaramo supruga i ja mobitelima s mlađim sinom u Zagrebu. On s djecom na igralištu u neposrednoj blizini njihovog stana, mi u stanu upravo dovršavamo jutarnju kavicu.

U jednom trenutku čujem sina kako govori punici koja je također bila s njima: „Vidi kako danas idu cure u dućan!“ Onda se obrati nama riječima: „Upravo se parkirala jedna 'Škoda-Octavia' karavan s zanimljivim natpisom duž cijele bočne strane!“

Napravio je fotku i poslao mi je putem vajbera. Kad sam vidio fotku, učini mi se zgodna za kratki post. Danas sam smislio naslov: MODERNA VREMENA.

Nekad su cure u šoping išle s košaricom, danas modelom automobila koji ima jedan od najvećih tovarnih prostora.



16.06.2019. u 17:25 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 12.06.2019.

Uvaženi zastupnici na baušteli

Otkako su nastupile ove vrućine, u našoj svakodnevnoj šetnji Perivojem Zrinski ne radimo 'punu turu'. Dovučemo se do prve klupe u hladovini starog drveća, nasuprot glavnom pročelju Starog grada i gledamo kako napreduju restauratorski radovi na obnovi njegovih zidina.

Uvijek nekako stignemo kad radnici, koji rade, budu na pauzi. Zaštitni šljemovi vise po konstrukciji skela, a ostali alat leži na daskama.

Kad prođe vrijeme pauze počnu stizati radnici. Penju se ljestvama skela, usput dohvaćaju šljemove, stavljaju ih na glave. Takvi su propisi. Ubrzo ih, međutim, neki skidaju i vraćaju na konstrukciju skela. Vrućina je. Ispod plastičnih šljemova vjerojatno je toliko vruće da bi im lako provrio mozak. Prvi koji stignu i popnu se na skelu odmah počnu raditi.
Udarnom bušilicom izbijaju stare cigle iz bedema. Kasnije, tako nastale rupe popunjavaju novim. Krpaju zidove kao da krpaju stare automobilske zračnice.

Iza prvih stiže još nekolicina. Jedan od njih primijetio je kako ih snimam i mahnuo mi je. Kad bih još znao da snimke radim za post o uvjetima u kojima rade, možda bi mi mahao s obje ruke.
Unatoč što sjedimo u hladovini, osjećamo vrućinu. Tek je povremeno na trenutak odagna lagani vjetrić.

„Kad bih imao moć natjerao bih naše uvažene saborske zastupnike, koji sjede u svojim udobnim foteljama, klimatiziranoj sabornici i mudruju o tome da produže svim radnicima radni vijek do 67 godine života, da barem godinu dana rade na baušteli po ovakvoj vrućini ljeti ili pak na vjetru i studeni po zimi. Baš me zanima da li bi im i onda pala na pamet ta suluda ideja“, kažem supruzi.
„Ja bih primijenila isti 'pokus' i sa EU birokratima“, nadoveže se supruga.

Još malo posjedimo, dignemo se polako izravnavajući pogrbljena leđa i staračkim hodom krećemo prema kavani Van Doren, kako bi popili hladni Budweiser ili pojeli vrhunski sladoled, ostavljajući 'bauštelce' da skupljaju godine do 67. godine života kao bi mogli učiniti isto što i mi.

12.06.2019. u 18:45 • 23 KomentaraPrint#

subota, 01.06.2019.

Metamorfoza

Kad sam bio sasvim mići, još nisam išao u školu, mi smo djeca igrajući se, između inih pjesmica, pjevali i poznatu pjesmicu čija dva početna stiha glasila:

Kad se cigo zaželi,
medenih kolača,
on pošalje ciganku
da po selu vrača.

Grmi, sijeva,
na kišu se sprema,
a ciganke varošanke,
još iz sela nema.


Ne znam kako je nastala ta pjesmica, no bila je vrlo popularna.

Tada su Rome nazivali Ciganima, ali su ih, koliko me sjećanje ne vara, više poštivali nego što danas poštujemo Rome. Možda zato što se ih manje čulo i vidjelo, a oni su se manje zalagali 'za svoja prava'. Da li zato što su ih imali ili pak zato što na njih nisu smjela ni misliti, ne sjećam se, bio sam 'mići'. Krpali su oni lonce, rajngle, oštrili noževe, popravljali kišobrane, prodavali kućanski pribor, primjerice ribež za kupus i pri tome reklamirali svoj proizvod:

„Okrenime ribiž,
dobime štrudliš.“


Na gornjem dijelu tog 'ribiža' su bili 'zubci' na kojima se rendalo tvrdo umiješeno tijesto za jušne 'mrvice', a na drugoj polovici ribež za ribanje jabuka, zelja etc. Pa kad okreneš ribež, narežeš jabuke, zamijesiš tijesto i eto ti 'štrudliš' od jabuka.

Onda smo pošli u školu, prvi razred, dobili crvenu maramu, pionirsku kapu s plastičnom zvijezdom petokrakom ('petokraka sva u krvi nosio je Tito prvi'), položili pionirsku zakletvu 'Za Domovinu s Titom, naprijed!' – na što vas danas asocira taj pozdrav? - a pjesmica je dobila nove riječi:

Daj mi majko iglicu
i crvenog konca,
da zašijem titovku
za ranjenog borca.

Smrt fašizmu
a sloboda narodu,
i mene će moja mati
u brigadu dati.

Pjevala se ta pjesmica negdje do četvrtog razreda osnovne škole, a onda je nestala kao rijeka ponornica. Došle su neke druge pjesme koje smo slušali na radiju Luxemburg.

Trajalo je to tako godinama, a onda nas je obasjalo sunce demokracije, dobili smo svoju državu, mogli smo pjevati pjesme kakve smo htjeli, biti spremni za Dom, nositi grbove prema svom 'svjetonazoru', mahati zastavama koje su mogle imati razne varijante državnog grba smo se nigdje nije smjela pojaviti zastava sa zvijezdom (može žutom, ali nikako crvenom). U tom ozračju, posljednja varijanta pjesme više nije bila oportuna, a kako se meni melodija i dalje dopadala, smislio sam, perući nakon ručka suđe, riječi prikladne za našu trenutačnu situaciju:

Daj mi majko iglicu
i crnoga konca,
da izvezem slovo 'U'
za ustaškog borca.

Grmi, sijeva
fašizam se sprema,
i mene će moja mati
ustašicom zvati.


Da li će ove riječi biti aktualne dugo, ili tek koje desetljeće kao i ranije navedene još se ne zna. Možda netko 'stihoklepuje', neki novi tekst, prikladan nekom 'novom društvenom poretku'.
Nije važno, važno je da se ne zaboravi simpatična melodija koja te riječi prati.

01.06.2019. u 19:22 • 14 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
bellarte
japanka 3
geomir
dinaja
dinaja 2

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
vadičep
in patria sua
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.