srijeda, 03.08.2016.
Priča o zecu No2
Prolog
Ne znam koliko se vas sjeća posta o Zekoslavu Mrkvi, koji se u našem dvorištu biogradske kuće pojavio 'niotkuda'. Njegovo nam je društvo tijekom tih ljetnih mjeseci, danas, daleke 2011. godine, pričinjavalo veliko zadovoljstvo. A on je uživao u slobodi i velikom prostranstvu našeg dvorišta vješto izbjegavajući 'bliske susrete' s drugim 'gostima' grunta – pogotovo noću – a koji bi mu mogli učiniti nešto nažao.
Kako ga, iz objektivnih razloga, nismo mogli povesti u Čakovec, našli smo mu udomitelje u Zadru. Nažalost, nakon tri i po godine života u novom domu, u kojem je uglavnom bio sa družicom na balkonu, dobio je neku zečju bolest i uginuo. Uvijek smo se pitali bi li tu bolest dobio da je kojim slučajem mogao ostati živjeti u biogradskom dvorištu, na relativnoj slobodi.
* * *
Ove godine ponovo imamo zeca kao gosta u dvorištu. Stariji unuk mlađeg sina zaželio je za rođendan nekog kućnog ljubimca i dobio zeca.
Ovaj zec je, za razliku od Zekoslava Mrkve, kupljen u prodavaonici kao sasvim mali i otada živi u prostoru ograđenom mrežom u sobi s unucima. Kako je došlo vrijeme godišnjih odmora, odlučeno je da Zeca dopreme u Biograd i da ga baka i djeda čuvaju dok su oni na moru.
Naravno, baka je odmah postavila pitanje gdje ćemo ga smjestiti obzirom da Zec nije naviko biti na otvorenom.
Deda je onda to riješio sastavljanjem jednog od inih kinder-beta i od njega napravio zeko-bet. I taman kad ga je sastavio, pojaviše se mali 'zekoljubci' koji su cijelim putem naizmjence čuvali u krilu kavez s Zecom.
Kad je pater familijas vidio veličinu zeko-beta, odmah je dao na znanje da Zec može u njemu samo prespavati, a da preko dana treba biti slobodan u dvorištu. Svi smo se s tim složili osim bake opsjednute strahom da će Zec ili nekuda otići ili će ga zaskočiti netko od također kućnih ljubimaca koji su, međutim, vlasnicima dojadili pa su ih prepustili ulici.
Zec je prvu noć prespavao u zeko-betu. Sve je prošlo u redu. U jutro smo ga pustili u dvorište i nakon početnog upoznavanja s novom sredinom, ohrabrio se i krenuo upoznavati 'vrli novi svijet', ne znajući kakav je. Navečer se nije dao smjestiti u zeko-bet, pa smo odlučili pustiti ga da prespava vani.
Došlo jutro, zeca nema. Zavladala panika! Pronašli smo ga ispod stepenica što vode na kat kuće, sakrivenog u najdalji kut kako sjedi i ne miče se. Očigledno je imao neugodni 'susret treće vrste'. Kad smo ga uspjeli izvući na svjetlo dana potvrdila se pretpostavka: na njuškici je imao dvije ogrebotine.
Cijeli dan je prosjedio karaj nas, a navečer smo ga bez ikakvog problema stavili u zeko-bet.
Evo i drugi dan od incidenta, Zec je i dalje pod stresom. Ne miče se od nas. A da je uzrok ranicama najvjerojatnije mačka, uvjerili smo se kad je popodne dotična prošla preko dvorišta, a zec se odmah uputio prema sigurnom utočištu – zeko-betu. Tek predvečer se ohrabrio i izašao ispod stolića na travnjak. I odmah pobudio zanimanje turista,jednako kao i njegov prethodnik.
Danas ćemo ga sigurno lako ubaciti u njegov sigurni prostor.
* * *
Epilog
Dok je Zekoslav Mrkva, možebitno, uginuo zato što je sa slobode došao na sigurno, ali ipak u zatočeništvo, Zec je odlučio prihvatiti sigurnost 'zlatnog' kaveza. Ta paralela između dva zeca asocira me na nas, Hrvate. Nakon što smo dobili slobodu, neovisnu Hrvatsku, kao da smo se prestrašili slobode i mogućnosti 'susreta treće vrste', pa smo svoju slobodu spremno zamijenili 'zlatnim kavezima', poznatijima kao NATO i EU iz kojih hrabro galamimo na one koji nam se ne sviđaju..
Oznake: zec na ljetovanju
03.08.2016. u 15:12 •
19 Komentara •
Print •
#
| < |
kolovoz, 2016 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
