Marketing
Priča o zecu No2
Prolog
Ne znam koliko se vas sjeća posta o Zekoslavu Mrkvi, koji se u našem dvorištu biogradske kuće pojavio 'niotkuda'. Njegovo nam je društvo tijekom tih ljetnih mjeseci, danas, daleke 2011. godine, pričinjavalo veliko zadovoljstvo. A on je uživao u slobodi i velikom prostranstvu našeg dvorišta vješto izbjegavajući 'bliske susrete' s drugim 'gostima' grunta – pogotovo noću – a koji bi mu mogli učiniti nešto nažao.
Kako ga, iz objektivnih razloga, nismo mogli povesti u Čakovec, našli smo mu udomitelje u Zadru. Nažalost, nakon tri i po godine života u novom domu, u kojem je uglavnom bio sa družicom na balkonu, dobio je neku zečju bolest i uginuo. Uvijek smo se pitali bi li tu bolest dobio da je kojim slučajem mogao ostati živjeti u biogradskom dvorištu, na relativnoj slobodi.
* * *
Ove godine ponovo imamo zeca kao gosta u dvorištu. Stariji unuk mlađeg sina zaželio je za rođendan nekog kućnog ljubimca i dobio zeca.
Ovaj zec je, za razliku od Zekoslava Mrkve, kupljen u prodavaonici kao sasvim mali i otada živi u prostoru ograđenom mrežom u sobi s unucima. Kako je došlo vrijeme godišnjih odmora, odlučeno je da Zeca dopreme u Biograd i da ga baka i djeda čuvaju dok su oni na moru.
Naravno, baka je odmah postavila pitanje gdje ćemo ga smjestiti obzirom da Zec nije naviko biti na otvorenom.
Deda je onda to riješio sastavljanjem jednog od inih kinder-beta i od njega napravio zeko-bet. I taman kad ga je sastavio, pojaviše se mali 'zekoljubci' koji su cijelim putem naizmjence čuvali u krilu kavez s Zecom.
Kad je pater familijas vidio veličinu zeko-beta, odmah je dao na znanje da Zec može u njemu samo prespavati, a da preko dana treba biti slobodan u dvorištu. Svi smo se s tim složili osim bake opsjednute strahom da će Zec ili nekuda otići ili će ga zaskočiti netko od također kućnih ljubimaca koji su, međutim, vlasnicima dojadili pa su ih prepustili ulici.
Zec je prvu noć prespavao u zeko-betu. Sve je prošlo u redu. U jutro smo ga pustili u dvorište i nakon početnog upoznavanja s novom sredinom, ohrabrio se i krenuo upoznavati 'vrli novi svijet', ne znajući kakav je. Navečer se nije dao smjestiti u zeko-bet, pa smo odlučili pustiti ga da prespava vani.
Došlo jutro, zeca nema. Zavladala panika! Pronašli smo ga ispod stepenica što vode na kat kuće, sakrivenog u najdalji kut kako sjedi i ne miče se. Očigledno je imao neugodni 'susret treće vrste'. Kad smo ga uspjeli izvući na svjetlo dana potvrdila se pretpostavka: na njuškici je imao dvije ogrebotine.
Cijeli dan je prosjedio karaj nas, a navečer smo ga bez ikakvog problema stavili u zeko-bet.
Evo i drugi dan od incidenta, Zec je i dalje pod stresom. Ne miče se od nas. A da je uzrok ranicama najvjerojatnije mačka, uvjerili smo se kad je popodne dotična prošla preko dvorišta, a zec se odmah uputio prema sigurnom utočištu – zeko-betu. Tek predvečer se ohrabrio i izašao ispod stolića na travnjak. I odmah pobudio zanimanje turista,jednako kao i njegov prethodnik.
Danas ćemo ga sigurno lako ubaciti u njegov sigurni prostor.
* * *
Epilog
Dok je Zekoslav Mrkva, možebitno, uginuo zato što je sa slobode došao na sigurno, ali ipak u zatočeništvo, Zec je odlučio prihvatiti sigurnost 'zlatnog' kaveza. Ta paralela između dva zeca asocira me na nas, Hrvate. Nakon što smo dobili slobodu, neovisnu Hrvatsku, kao da smo se prestrašili slobode i mogućnosti 'susreta treće vrste', pa smo svoju slobodu spremno zamijenili 'zlatnim kavezima', poznatijima kao NATO i EU iz kojih hrabro galamimo na one koji nam se ne sviđaju..
Post je objavljen 03.08.2016. u 15:12 sati.