Marketing
Smeće 2…
…ili kako je otpadni mulj iz pročistača grada Zagreba umjesto u Drniš 'otputovao' u Međimurje
Kao što je dragim štiocima ovog bloga znano, nedavno sam objavio post o tome kako se u Čakovcu i Međimurju sortira smeće. Post je naišao na povoljan prijam što mi je bilo drago.
A onda je, početkom ovog mjeseca buknula afera (ne tako drastično kao danas još aktualne, primjerice poput Agrokora) oko isporuke otrovnog mulja iz pročistača otpadnih voda najljepšeg adventskog grada u Europi. Čak se na tu temu udostojio u Saboru zatražiti stanku naš, inače, 'mutavi', gradonačelnik i onda o tome progovorio nekoliko riječi pred, uobičajeno, praznom sabornicom.
Evo nekoliko citata iz novina na tu temu:
„A kak’ da ne budem zabrinut? Nisam znao da mi se mulj sa zagrebačkog pročistača dovozi u općinu. Nikada nisam vidio kamione u ovom mjestu. Da jesam, službe bih odmah obavijestio“, kaže načelnik međimurske općine Orehovica
Četiri dana smo snimili kako mulj iz Zagreba kamionima ide na poljoprivredna polja u međimurske općine. Mještani su iznenađeni, sve saznali tek nakon otkrića „24sata“. Uvjereni su da su kod njih pošteni ljudi, a i ako se zaista radi o mulju koji se koristi u poljoprivredne svrhe, vjeruju kako za to, oni koji to rade, vjerojatno imaju dopuštenje (još jedan dokaz o naivnosti Međimuraca).
Talog iz pročistača više neće na polja? Kaže sugovornik iz vrha Ministarstva poljoprivrede (obratite pozornost na znak pitanja u prvoj rečenici).
Tvrtke Girk Kalun iz Drniša i Carbo iz Splita trebaju u dvije godine zbrinuti čak 98.000 tona mulja sa zagrebačkog pročistača. Prema potpisanom ugovoru, Grad Zagreb će to koštati 50,2 milijuna kuna. Oni su nudili spaljivanje u Drnišu, ali mulj završava i na poljima. Tvrtke nemaju dozvole za korištenje mulja u poljoprivredne svrhe, ali kažu da je sve po pravilima jer navodno poljoprivrednici (sic!!!) na čija su ga polja dovezli imaju dozvole.
Jeftiniju ponudu su dali Kemokop i Našicecement, ali su odbijeni uz obrazloženje da jamstva od 900.000 kuna prekratko vrijede (ili pak nisu bili voljni dati uobičajenu 'pinku' 'uvaženoj zagrebačkoj gradskoj mafiji'). Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave utvrđuje da su jamstva Kemokopa i Našicacemnta ispravna i nalaže novi odabir. Komisija je utvrdila i da u trenutku odluke o odabiru nisu vrijedila jamstva Kaluna i Carboa, ali Zagreb (čitaj gradonačelnik) svejedno opet izabire njih.
I tako, dok Međimurci rješavaju problem otpada na način kako to propisuju pravila zapadnih zemalja i zdravi razum, vječiti gradonačelnik naše metropole Milan Bandić to rješava na poznati način mafije. Ako Međimurci žele u buduće spriječiti takve marifetluke (ne)odgovornih čelnika glavnog grada (i njemu sličnih gradova) morat će po svemu sudeći na mostove koji spajaju Hrvatsku s Međimurjem (tako je govorio naš prvi Predsjednik) postaviti granične kontrole sa sanitarnim inspektorima.
U protivnom će vrijediti ona narodna: „Pas laje, a kamioni sa smećem prolaze“.
Post je objavljen 07.12.2017. u 11:23 sati.