Pregled posta

Enes Kišević

Jeste li gledali prošle nedjelje, na Badnjak, emisiju Nu2? Vjerojatno niste. Em je bio Badnjak, em emisiju vodi, kako se to lijepo kaže, kontroverzni voditelj Stanković. Ja ne samo da sam je gledao, nego sam je i snimio na DVD.

Ako niste, onima koji do sada nisu imali prilike da čuju kako recitira poeziju, može biti žao. Propustili ste poduku o govorenju poezije. Gostovao je pjesnik Enes Kišević i prosuo toliko dobrih vibracija da su one dotakle čak i cinično srce ovog blogera, potpunog neznalice kad je o poeziji riječ. Rekao bih da je Enes djelovao i na voditelja, puštao ga je da govori bez uplitanja, što mu baš i nije običaj.

Rijetko mi tijelom prolaze trnci, žmarci, netko bi rekao leptirići. Događa se to kad čujem nekog pjevača ili pjevačicu, kao primjerice, kad sam slušao izvedbu dviju sevdalinki na dobrotvornom koncertu koji je prenosila HRT1, a koje je otpjevala božanstvena pjevačica sevdaha, Amira Medunjanin.


Ovaj put mi se to dogodilo kad sam slušao gosta emisije kako recitira svoje pjesme i pjesme drugih pjesnika. Tolika uživljenost, tolika produhovljenost u svakoj riječi, u izrazu lica da sam slušajući ga prvo ostajao bez teksta, a onda su se pojavili mjehurići.

U tom sam trenutku shvatio dvije stvari: da bi se poezija razumjela i proživjela, uz ljubav za poeziju treba poeziju znati i čitati, još točnije govoriti. Uz to, postalo mi je jasno zašto me se poezija Arsena Dedićeva, kad sam je čitao, nije ni upola dojmila kao kad sam tu istu pjesmu slušao u njegovoj izvedbi uz pratnju glazbe. On je znao svoje pjesme, kao i pjesme drugih pjesnika koje je uglazbio, donijeti na način koji je u meni uvijek izazivao duboke emocije i tjerao me na razmišljanje. Ja njegove pjesme nisam ZNAO ČITATI!

Da bi shvatio i potpuno uživao u poeziji treba proći školu u kojoj 'predaju' vrsni interpretatori, koji pjesmu razumiju i što je najvažnije ZNAJU prenijeti je slušateljstvu. A u tome je, zaključujem nakon ove emisije, Enes jedan od ponajboljih profesora.

Bez takve škole, poezija se ne može u potpunosti doživjeti kao što se ne može ni ozbiljna glazba bez poznavanja barem osnovnog kako ona nastaje i kako je treba slušati. To sam shvatio, zahvaljujući gospodinu Branimiru Pofuku tek nedavno, i sad pokušavam svojim skromnim mogućnostima ući u tajne te glazbe.

Tome me uči i serija „Ovo je opera“ u kojoj vrsni poznavatelj opere - bariton i pijanist Ramón Gener - na originalan način prepričava radnju pojedine opere, koliko je opera odraz osobnosti i života samog autora i kako je treba slušati.

Fantastična serija za koju naša TV puna političkog i pucačkog 'žutila' ne daje 'foršpane' u tolikoj mjeri koliko za umotvorine naših vrlih političara ili pucačke filmove, ispunjenih glupošću i nasiljem a ne ljepotom ljudskog stvaranja.

Nakon Enesa Kiševića dobio sam želju da jednakim putem pokušam ući i u tajne poezije.


Post je objavljen 29.12.2017. u 17:07 sati.