Marketing
Povratak u prošlost (2)
Priča o škarama
Bio sam sasvim, sasvim mali kad sam prvi put vidio škare na slici. Oni koji se razumiju u škare odmah će prepoznati oblik pravih starih krojačkih škara. Bile su one u to vrijeme sastavni dio pribora za krojenje i šivanje koji je koristila majka, u vremena kad su i profesorice krojile i šivale jednostavne odjevne predmete za svoju djecu. Te su škare iskrojile mnoge tkanine i platna iz kojih nam je majka šivala hlače i košulje.
Vremena su prolazila, majka je sve manje šivala a sve je više bila angažirana u svom poslu, pogotovo kada je postala direktorice Učiteljske škole u Čakovcu. Škare su u mraku ladice šivaće mašine provodile sve više i više vremena. Unatoč tome one su i dalje bile namijenjene samo za uporabu rezanja tekstila i platna. S njima se nije smjelo rezati papir i karton. Ne bi se smjela ni plastika da je tada postojala.
Prolazile su godine… Sagradio sam vikendicu. U njezinom podrumu, umjesto spremišta za vino, napravih radionicu – moj Raj. Opremih je svakakvim alatom i ručnim električnim strojevima, a neke takve uređaje i sam sastavih koristeći kao pogonski stroj motore perilica rublja.
Majka je jednog dana, prije petnaestak godina, otišla na put bez povratka a škare su se iz 'mraka' ladice šivaće mašine preselile u ladicu kredenca u podrumu vikendice. U mom Raju imao sad sada vrhunske škare.
Mnogo sam ih puta koristio ne obazirajući se više na nekadašnju zabranu da se s njima može rezati samo tekstil. Rezao sam s njima ja i tanke izdanke trsova na mojim brajdama. I nisam ih nikada trebao oštriti.
A onda su škare nestale. Uz sva moja nastojanja nisam ih mogao naći i na kraju sam se pomirio da ih više nema.
Jednog sam dana, ne znam koliko je vremena prošlo kako su nestale, kosilicom kosio travu u blizini brajdi, i kad je kosilica pokosila visoke vlati trave ugledah škare kako leže na zemlji, već pomalo utonule u nju. Prvo sam se iznenadio, a onda razveselio, pogotovo kad sam ustanovio da su još uvijek funkcionalne.
Vikendice i radionice više nema. Nema više ni brajdi pokraj kojih sam našao škare. Samo škare i dalje služe svojoj svrsi. Nalaze se u stanu u Samoboru. Kad tamo povremeno boravim pa ih uzmem u ruke da nešto izrežem, u mislima se svaki put odvrti ova priča koju, eto, podijelih s vama.
Post je objavljen 16.03.2018. u 17:08 sati.