Pregled posta

Anđeli u našem gradu

Na ulazu u dvoranu Sheier, gdje se održavalo dvostruko slavlje; izložba slika naše blogerice i umjetnice Kristine Toth Kaša i proslava 60. godišnjice dječjeg odjela bolnice u Čakovcu, stajao je plakat sa obaviješću što vas čeka kad uđete.

Ušavši u dvoranu supruga i ja smo pogledima potražili slikaricu. Priznajem, iako nevoljko, prva ju je prepoznala moja bolja polovica.

„Dobar dan“, rekoh pružajući buket cvijeća po izboru moje supruge, „Semper contra (dodah ime i prezime), a ovo je moja supruga“, predstavih se.
Vidim malu zbunjenost u očima pa dodah:
„Znam, obećao sam da ću imati bijelu kapu s natpisom Semper contra, ali je nisam našao“ rekoh. Kristina potvrdi da ju je to zbunilo.
Poveo se kratki razgovor i pala fotka. U tom trenutku pojavi se i ravnatelj čakovečke bolnice koja je organizirala ovu manifestaciju povodom 60. godišnjice, no o tome je pisala @luki pa neću ponavljati.

„Slikaj Kristinu s ravnateljem!“, reče supruga. Evo dvoje slavljenika.


Događanja su se odvijala na 'dvije razine'.

U prizemlju se, kako je red i običaj, nalazio stol, na njemu raznovrsne delicije za, kako se to kaže, 'malo prigristi' (probao sam, bilo je fino).

Naravno ni grlo nije ostalo suho.

Prema fotki, snimljenoj pola sata prije početka službenog dijela, bilo je dosta posjetitelja. U početku u prizemlju…

…a onda smo se polako počeli seliti na kat gdje je se treba odvijati svečani dio proslave.

Dok su nastupali gosti izvođači (volonterski)…

…međimurska pjevačica Marija Jambrović…

…muški vokalni ansambl pjevačkog društva „J.Š. Slavenski“ iz Čakovca…

…i 'mlade snage' – učenica muzičke škole izvela je vlastitu kompoziciju za saksofon uz pratnju učenika iste škole na klaviru…

…mobitel mi je javio da sam dobio SMS poruku. Poruka je bila od @luki. I ona je bila prisutna. Kad je priredba završila, došla je do nas. Pozdrav, zagrljaj, poljubac, kako se to od @luki može očekivati. Kristini je poklonila bombonijeru, meni bocu vina.

Pojavio se i naš župan (bivši učenik moje supruge). Naravno morala je pasti fotka. Zašto mene nema već je objasnila @luki pa o tome neću.

Fotke Kristininih slika možete vidjeti na @lukinom blogu. Ova moja prikazuje četiri od njih tek toliko da se vidi kako je to izgledalo ovješeno na zid.

Slika koja me se najviše dojmila.

U jednom sam trenutku vidio našeg župana kako razgovara s autoricom. Supruga mi je rekla da su razgovarali o kupnji slike za prostoriju Županije. Izložba je, naime, bila prodajna a sva sredstva koja će se dobiti prodajom slika Kristina je donirala za dječji odjel bolnice.

Kad je sve završilo @luki je imala još vremena do polaska autobusa pa smo navratili u poznatu slastičarnicu Van Doren. Žene na kavu, ja na malo crno pivo. I kako kaže @luki u svom postu: „Imala sam blagi izljev blagogalagoljivosti, preuzela me logoreja - mogu pričati do beskraja.“ Supruga je samo malo zaostajala za njom, a ja sam, kako to biva kad je muški sam sa ženama, uglavnom šutio i slušao.

Na povratku kući prošli smo pokraj dvorane. Nije bilo više panoa, vrata zaključana, u dvorani mir i tišina kao da tu još samo prije sat vremena nije bilo živo, veselo i svečano.

Na kraju ove male priče, buket neobičnog cvijeća i dva srca za našu blogericu @kristinatotkasa uz iskrenu zahvalu što je u naš grad dovela svoje Anđele.


Post je objavljen 25.03.2018. u 15:19 sati.