U Samoboru sam. Glavni zadatak: vožnja unuka na njihove izvan nastavne aktivnosti. Zamjenjujem snahu koja je polomila gležanj, ne može voziti, otac radi, ja glumim Uber-a.
Večeras sam srednju unuku odvezao u dvoranu na trening karatea. Dok je ona trenirala da bude 'jaka ko čelik' ja sam skoknuo do šoping centra, bivši 'Merkator' sad 'Konzum', kako bih kupio zeleni čaj s limunom kojeg nam je ponestalo.
Prošetah velikom halom 'Konzuma'. Malo kupaca, istina već je kasno, rade samo dvije blagajne. Blagajnice ozbiljna lica. Nađoh čaj, dodah vrećicu meni omiljenih 505 s crtom bombona i četiri banane.
Imam vremena pa prošetah malo po trgovini. Puno polica je prazno. Neki dan pročitah neku kolumnu u kojoj autor također spominje prazne police u 'Konzum' prodavaonicama aludirajući pri tom na 'socijalistička mračna' vremena kad su takvi šopinzi bili u 'društvenom' vlasništvu, a mi po spizu odlazili u Austriju ili Italiju. Jer 'društveni' je sektor bio nesposoban opskrbiti nas svim onim divnim stvarima koje smo nalazili u inozemnim trgovačkim lancima.
„Vidi se da su dobavljači prestali puniti 'Komzum'-ove police“, zaključih, i priznajem bi mi malo žao. Brzo se pribrah: ne volim megalomaniju bez pokrića. Bilo je lijepo dok je trajalo.
Izađoh iz 'Konzum'-a. Na vratima mi za oko zapne plakat.