Marketing
Balkonska vrtlarica
Danas je moja 'balkonska vrtlarica' imala drugu berbu picolo-paradajza. Pobravši ih, lijepo ih je spremila u kutijicu u kojoj nam je naš susjed šumar, zvan Apaurin, jučer donio brusnice s Bjelolasice gdje ima vikendicu (a koje smo mi zajedno s sladoledom pojeli kao desert nakon ručka). Učinio je to kako bi mu se 'vrtlarica' smilovala i dala mu čašicu - dvije dalmatinske travarice.
No, odoh ja opet na drugu temu.
'Vrtlarica' je potom kutiju s plodovima - njenih ruku djelo - stavila u hladnjak.
Došlo vrijeme da večeram. Što ću? Sir, jogurt, jeger (pseća radost) i, ah to!, male paradajziće!
Dograbih kutiju, otvorih poklopac i već zahvatih rukom da jedan dio plodova premjestim u tanjur, kad iza mojih leđa začuh ljutit glas:
„A, ne možeš ove, uzmi polovicu paradajza iz dućana koja je u hladnjaku!“
„Što ne mogu?“ pitam ja zbunjeno.
„Ove ćemo neko vrijeme čuvati kako bi im se divili i uživali u pogledu na njih!“
I kako to već ide 'čovjek snuje, Bog određuje, a žena naređuje' nije mi preostalo drugo nego poslušati njezinu zapovijed i plodove vratiti u kutiju, uzeti već načeti 'industrijski' paradajz, a kutijicu s picolo-paradajzima staviti ispred sebe kako bi im se, jedući večeru, mogao diviti.
Evo i slike, pa da se i vi možete pridružiti i uživati u ljepoti crvenih paradajzića. Pažljivim promatranjem, još pažljiviji promatrač uočiti će da će ih biti još.
Post je objavljen 28.06.2017. u 20:05 sati.