Drugačiji svijet

subota, 28.03.2020.

Živimo u svijetu koji se nepovratno mijenja pred našim očima. Sad, možemo tu promjenu doživjeti samo kao promatrači, statisti u cijeloj priči, ili se možemo aktivno uključiti u tu promjenu koja se događa i dati svoj mali obol u stvaranju jednog novog svijeta. Tu promjenu ne možemo zaustaviti. Ne možemo je izbjeći, a kad je već ne možemo izbjeći, barem aktivno sudjelujmo u toj promjeni. Čovjek, čovječanstvo, uvijek se mijenjalo dramatičnim događajima. Novi svijet se stvarao raspadom Rimskog carstva, recimo. Novi svijet je stvoren nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj naš. Koji upravo sada se mijenja pred našim očima. Ne, nije samo ovaj virus glavni razlog, ali jedan je od njih više razloga. Proces promjene traje i neće se još uvijek zaustaviti.


Davne 2005. godine započeo sam pisati ovaj blog. Moj drugi napisani post bio je naslova – Je li moguće osloboditi svijet siromaštva i bijede? – Danas, još uvijek u svijetu ima siromaštva, bijede. Ljudi umiru od gladi i s njom povezanim bolestima. Djecu su pritom najugroženija, kao i najstariji među nama. Pišući taj davni post, u glavi mi je sinula jedna ideja bazirana na solidarnosti, na duhovnoj podlozi koja se može sažeti u rečenicu – „Činite drugima ono, što želite da drugi čine vama“. Solidarnost koja bi imala krilaticu – dajem, da bih dobio.


Dakle, bit ideje je otvoriti zajednički žiro-račun na nacionalnoj razini u koji bi svaki/ka punoljetni/na građanin/ka ove zemlje uplatila svaki mjesec 1 kunu. Da to učini recimo 2,5 milijuna građanki i građana ove zemlje, to bi bilo 2,5 milijuna kuna u tom mjesecu. Ti novci bi bili namijenjeni borbi protiv siromaštva, bijede, poboljšanja standarda najugroženijih skupina društva. Ja sam tada navodio za primjer: poboljšanje uvjeta u pučkim kuhinjama, njihovo otvaranje tamo gdje je potreba za njima, osiguranje dnevnih obroka za siromašne i beskućnike te novac iskoristiti za gradnju domova za zbrinjavanje onih koji su prepušteni životu na ulici. Naravno, ta ideja je bila vezana za ono vrijeme, ali je aktualna i danas.


No, zašto sam se sjetio ovog posta. Jer smo danas suočeni sa situacijom da nam je zbog ovog novog virusa ugrožena državna ekonomija. U privatnom sektoru ljudi dobivaju otkaze, poduzetnici zatvaraju tvrtke ili su suočeni s teškoćama koji ih mogu dovesti u situaciju da će morati staviti ključ u bravu. Turizam nam trpi ogromne gubitke. S druge strane, treba pod svaku cijenu održati zdravstveni sustav koji je prva crta obrane od novog virusa.


Mnogi naši poznati, od sportaša, glazbenika, kulturnjaka, doniraju novac za zdravstveni sustav, za kupnju respiratora, maski i sl. A sad zamislite da se otvori žiro-račun na koji će svaki građanin ove zemlje, bilo da živi ovdje ili živi vani poslom, uplatiti 1 kunu, 10 kuna, 100 kuna, a mnogi i više, ne svaki mjesec, već svaki tjedan. Uzmimo samo da 2,5 milijuna građana ove zemlje uplati tjedno 1 kunu na žiro-račun. To je 2,5 milijuna kuna tjedno. Sad pomnožimo s četiri tjedna. Dobivamo iznos od 10 milijuna kuna u tom mjesecu. Dakle, tim računom bi upravljalo neovisno tijelo sastavljeno od akademika, stručnjaka, kulturnjaka, predstavnika poslodavaca i sindikata – bio bi obuhvaćen svaki segment društva), a pod ingerencijom Vlade RH. Novac bi se strateški usmjerio na tri stvari:


1. pomoć ekonomiji
2. pomoć zdravstvenom sustavu
3. pomoć najsiromašnijima ( ovaj segment bi uključio i sve građane kojima su stanovi i kuće pogođeni nedavnim potresom u Zagrebu).


U ovom trenutku prve dvije stavke su najvažnije. Na udaru su stupovi društva, ekonomija i zdravstvo. Dakle, dvije trećine novca iz, nazovimo ga Fondom solidarnosti, išao bi upravo tim stupovima. U cilju pomoći poslodavcima da prebrode ovu krizu, uključujući i sve ostale mjere koje će poduzimati država, a u zdravstvu na kupnju respiratora, maski, zaštitne odjeće za doktore, medicinske sestre i ostalo osoblje koje je sada „na prvoj crti“ borbe protiv novog virusa, a u budućnosti i na nabavku cjepiva koje će biti pronađeno.


Možda zvuči bedasto (možda i je), ali nekad se rješenja kriju u jednostavnosti.


Nakon što prođe ova kriza, Fond solidarnosti bi trebao počivati na četiri stupa:

1. Obrazovanje
2. Zdravstvo
3. Ekonomija
4. Borba protiv siromaštva (osnaživanje Socijalne države)


Fond solidarnosti bi bio način ulaganja društva u sebe. Davanje sebe društvu, odnosno zajednici, a to je ujedno ulaganje i u sebe.


Te 2005. Godine, gledao sam i šire, odnosno globalno. Fond solidarnosti bi bio globalni fond. Takav žiro-račun bi bio pod upravljanjem Ujedinjenih naroda i također bi bio usmjeren na četiri stupa:

1. Obrazovanje,
2. Zdravstvo
3. Ekonomija
4. Borba protiv siromaštva (osnaživanje Socijalne države)


Cilj će biti pomoć najsiromašnijim i siromašnim državama u svijetu kako bi dobile priliku da se dignu na vlastite noge i približe se onim razvijenim i najrazvijenijim državama u svijetu. No, koliko je ta podjela krhka, govori nam ova situacija s novim virusom. Virus nam je pokazao koliko smo svi ranjivi, bili bogati, srednje bogati, siromašni ili bili bez ičega.


Završit ću ovaj post rečenicom iz davnog posta – pitanje je želimo li mi promijeniti ovaj svijet oko nas te od tužnog i mračnog mjesta napraviti prekrasan vrt?


Mir i Božji blagoslov neka bude nad svima!

Ujedinjeni u molitvi

petak, 27.03.2020.

Sat vremena uz papu, zajedno u tišini i molitvi s njime i sa svim vjernicima, ali i svima koji su se pridružili biti zajedno u tih sat vremena. Odvojiti sat vremena za tišinu i molitvu, je li to teško? Ima li smisla, mnogi su se zapitali prije toga. Dojmila me se ta tišina. Supruga i ja smo joj se prepustili, kao i molitvi u tišini.

Oče u skrovitosti, dovoljna je samo jedna Tvoja riječ i ozdravit će tijelo i duh svih onih koji su sada bolesni, ali i zdravih jer će svjedočiti Tvojem čudu. Što je ljudima nemoguće, Tebi je moguće Oče u skrovitosti. Ali, ostavio si nam riječ nadahnuća:

''Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!'', Matej, 5,48

<< Arhiva >>