Pregled posta

Kadulja i desni

(dugi naglasak na 'e')

Već sam nekoliko puta pisao kako proizvođači ubacuju proizvode u ambalažu čija veličina premašuje veličinu sadržaja barem za četvrtinu. Ljutio sam se; s jedne strane što na taj način proizvode više smeća nego što je potrebno, a druge jer sam do sada smatrao da je to obmana, prevara kupaca. No iz priče koja slijede vidjet će te da neki to rade zbog velike brige za nas potrošače.

Dok sam bio mlad imao sam dosta problema sa zubima. Neću detaljno o tome, za temu nije važno, već ću samo reći da sam često sebi znao u bradu govoriti: „Jedva čekam da povadim sve te kljove, stavim gebis i da se riješim muke“, a ponekad dodao: „tada ću barem moći, dok perem zube, zviždati!“

Godine su prolazile i meni se ostvarila želja. Ostao mi je samo jedan jedini zub, umnjak. Mogao sam, doduše, dati izvaditi i njega ali, mislio sam, u tom ću slučaju ostati bez trunka pameti (čitaj uma) pa sam ga poštedio. I danas služi svrsi i često zamjenjuje donji gebis (a ostalo mi je i nešto pameti, zar ne?)

Taman sam odahnuo glede a u svezi posjeta zubaru, kad su uskoro počele nove muke. Stvar se svodi, uglavnom, na upalu desni. A za liječenje toga, kaže naš narod, najbolje je ispiranje desni čajem od kadulje (upravo uzeh jedan srk). I tako sam postao stalan kupac i korisnik spomenutog narodnog lijeka.

Kako sam po prirodi lijen koristiti čajeve u rinfuzi – mnogi tvrde da su oni efikasniji od onih u vrećicama; vjerujem im – priklonio sam se korištenju čajeva u filter vrećicama.

Kupujem tako novu kutiju…

…otvorim je i naravno…
…svaki puta je dobra četvrtina kutije prazna. Pogled na tu prazninu u meni izaziva bijes, bujicu izraza tipa: kreteni, prevaranti, uništavači prirode i još po koji izraz koji, međutim, nije za javni prostor. To se događalo prilikom svakog otvaranja nove kutije, sve do jučer.

Kupih, dakle jučer, novu kutiju (vidi prvu sliku), u staroj je ostalo tek nekoliko vrećica. Kako u ormariću ima sijaset čajeva za suprugu i mene, gotovo da nije bilo mjesta za još jednu kutiju, i…upali mi se žaruljica!!!

Otvorim kutiju i u njezin prazan dio prebacim onih nekoliko vrećica iz stare kutije! Zar nije genijalno!!!
Odmah se u mislima ispričah proizvođaču i njegovoj navici da vrećice pakuje u veće kutije nego što je potrebno. Shvatih da to ne čini da bi me obmanuo kod kupnje, već da mi omogući da nekoliko vrećica iz stare prebacim u novu kutiju i tako oslobodim prostor u ormariću. Tim genijalnim izumom učinio me neizmjerno zadovoljnim, bez obzira što time opterećuje eko sustav Planeta više nego što bi to bilo nužno.

Što mislite, bili mu trebao poslati pismo Zahvale?


Post je objavljen 05.07.2018. u 20:35 sati.