Znam da je čovjek čovjeku vuk, ali danas me iznenadio ovaj prizor:
Ćovjek drvetu ...medvjed? Slon? Ali ovo baš i ne liči na baobab:
Gledao sam u nevjerici u to divljaštvo i odbijao prihvatiti da je netko rođen
od dvonožne majke to napravio.
Možda neka velika mačka šeta naokolo? Teško, leopardi i tigrovi su malo istočnije.
Ne razumijem i ne razumijem. Prošle godine je neki bolesnik iz bliže okolice polio
korijenje drveća-ne ovako malog, nego tužnih vrba velikih kao kuća-nečim
što je dovelo do sušenja nekoliko primjeraka.
Novi nivo bestijalstva, ni drveće više nije sigurno pred takvima!
|
Kasna jesen a Varšava još nije vidjela mraza, ne, nismo zeznuli klimu,
nimalo! Čeka na nas ovakav anđeo ako se ne opametimo!
Gužva na ulici, svaki vozika svoj napumpani SUV (pumpaju sve ovih dana,
od usta, sisa, guzica, k...ca a prije svega ega, sve se da kupiti, makar bilo
od silikona, ali izgleda ko pravo...izdaleka) i klimatizirani prostor među ušima
je doveden do bolne tišine u sveopćem bučnom kaosu.
Apokalipsa danas, stvarno. Jedino je magare depresivnog proroka nešto sporo,
ili se ugušilo u ispušnim plinovima uz autocestu.
Najezda, došli su, ... i otišli. Kao Avari nekad, a sjećanje će ostati
nekima samo kao blijeda slika, a nekima kao jarko obojen sudar svjetova
Od svega će ostati...kocka leda u Sahari.
|