astrosailor

četvrtak, 26.03.2020.

Globalni virus

U svojim znanstveno fantastičnim razmišljanjima mislio sam da će se svijet možda uozbiljiti npr. kad astronomi naiđu na Druge i postane nam jasno da smo svi, žuti i crni i bijeli i plavi, ipak samo ljudi, ista vrsta, koja bi se pred vanjskom opasnosti morala zajednički braniti. Oda Nekajnaga, dođi se boriti za nas!
gf

Već odavno predviđam da ćemo sad, još malo, naići na neki znak "drugih". Nešto ne nailazimo. Ali nailazimo drugačije globalne izazove. Uzmimo npr. klimatski, vidjeli smo kako neslavno smo se tu pokazali-dovoljan je bio jedan trumpasti narcisoidni pajac da sve padne u vodu-sve u ime "demokracije".

Sad nas je našao virus-kako se tu ponašamo? Ne baš slavno, i opet neki pajaci lupetaju, a ljudi umiru. Kinezi su tokom zadnjih dvadeset godina propustili riješiti poznati im problem zauvijek-mislim, juha od šišmiša, stvarno?!-pa sad svi plaćamo danak, ali političke svađe tu neće ništa donijeti, treba djelovati. Današnja situacija će biti predmet analiza u desetljećima koja dolaze, ali ovo što vidimo na svjetskoj razini nije baš nešto. U biti svaka zemja vodi svoj mali rat, samo da sada sa svojim vlastitim stanovništvom.

Lijepo veli jedan naš davni pjesnik:
"ko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje."

Globalizacija nam je dala to da je prošlo svega par tjedana do toga da zamijenimo položaje: prije ste vi čitali u kakvoj sam gabuli tamo na Dalekom Istoku, a sad ja čitam u kakvoj ste vi, tamo na Dalekom Zapadu. Tu nam ne pomaže ni lokalni sapun-miris mu je kao i boja, ostat će mi zauvijek zakodiran uz Šangaj, stvarno jao i zao:
gf

Što reče izvjesni korporacijski partner, "prekujmo ovaj neuspjeh u uspjeh", dakle, nađimo nešto pozitivnog u tome: ja sam za sada živi dokaz da se korona virus da preživjeti i blizu izvora, dakle, vi imate još veće šanse. Samo oprezno.

Dakle, što vam slijedi? U Šangaju su nas izolirali oko 23. siječnja, a prošli tjedan, 17. ožujka su dozvolili povratak na posao, dakle, oko dva mjeseca (stvarno) rigoroznih mjera kretanja je bilo dovoljno da obuzda zarazu čak i u Šangaju, gdje je oko 14 miliona ljudi radnih migranata (sve skupa oko 27 miliona ljudi živi u gradu).

Provezli smo se tokom tog vremena par puta metrom kroz cijeli grad i još smo tu. Kupovali smo u supermarketima i dućanima-oprezno, i sa naše strane i dućana, bez gužve i sa puno mjerenja temperature i dezinficiranja i, naravno, sve zamaskirano-evo jedne slikice sa neta o kupovini u Estoniji-vjerojatno šala jer sa samog početka priče tamo, ali vidio sam ljude i stvarno gotovo tako obučene u podzemnoj ovdje:
gf

Pojeli smo 14kg riže u zadnja dva mjeseca:
gf

i brdo zeleniša i sosa od soje i čilija i ostriga i koječega što inače ne bi ni taknuli. Konzerve s grahom, graškom, rajčicama i koječim miješali smo sa rižom, špagetima, kineskim raznoraznim čudima od rezanaca od hajdine, riže, soje, albumina, graha,..., dodali smo proso i raznorazne gljive na jelovnik, slatke kekse s lukom (ble!) i ne znam čime, tofu... Ne sumnjam da ćete i sami otkriti ljepote kuhinje u izolaciji.

Usput, dućani su bili opskrbljeni-nadam se da će i kod vas biti tako. Blago onima koji imaju vrt uz kuću, višestruka korist i zadovoljstvo-iskoristite priliku!

Za specijalne prilike isprobali smo i lokalnu ponudu pića: pivo Tsingtao nam se sviđa uz jelo, jer je svega 3.1% alkohola, taman za okus a ne za glavu, u boci ali i draft u limenci je sasvim ok:
gf

Probali smo i lokalna vina, ovo je za 30 kuna (kineska valuta RMB je gotovo istovrijedna našim Kunama prema EUR, pa se lako orijentirati što se tiče cijena):
gf

u prošlom postu sam pokazao jedno malo skuplje. Oba su sasvim dobra, negdje oko Babića, pa ne treba plaćati
dvostruku ili trostruku cijenu za uvozna. Lokalni brandy, jedan od jeftinijih, nije lošiji od ičeg Badelovog, evo ga ovdje uz dvije također isprobane boce piva (oba niskoalkoholna, Suntory je kao pivni šampanjac):
gf

Jedna nelokalna stvar je bio koreanski Soju: čista verzija je nepitka, kao loša rakija komovica, ali sa sokom od grejpa ili naranče postaje pitko ili bar "zanimljivo":
gf

Uspjeli smo i trčati da održimo kondiciju tokom izolacije. Trčali smo noću,
kad praktički nikoga nije bilo na ulici. Nisam siguran koliko je to bilo u
skladu sa lokalnim pravilima igre, ali policija, koje je bilo poprilično, nas
nije dirala. Otrčao sam tokom tog vremena par polu-maratona pločnicima oko
šangajskog stadiona, i poprilično puta oko Xujiahui parka usred Francuske
četvrti. Dakle, ako je dozvoljeno, ili ako imate polja ili šumu u blizini,
bez ljudi, iskoristite priliku.

Naravno, život u izolaciji je i prilika za pročitati sve one debele i tanke
knjige koje su dugo čekale na policama. Nađite dobro mjesto u kući, sa
dobrim svjetlom, i priuštite si taj gušt redovno. Ja sam dovršio stvarno
dobro napisan "Bolji život" Fulvia Tomizze, gdje prati Istru od vremena
Prvog Svjetskog rata do 1970-tih očima sakristana manje seoske župe.

Televizor, ako ga još imate kao namještaj, prepuručaam upotrijebiti za
sušenje krpa ili lakše odjeće-nećete u njemu naći puno dobrog. Po mome, u
ovakvim situacijama bolje je crpiti snagu iz svoje unutrašnjosti nego ju
tražiti izvana.

Poanta: virusi će proći, uložite napor da ostanete i mentalno zdravi, ne
samo fizički.

- 14:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 21.03.2020.

Virusno proljeće

Da vam malo skrenem misli od virusa i samo-izolacije: počelo je
proljeće-20.03 u 4h50min ujutro-najranije od 1896. Do kraja stoljeća će,
u prijestupne godine, počinjati i ranije.

Uzrok je činjenica da je u pravilima Gregorijanskog kalendara
jedno koje nas "kači" za ova proljeća koja su nama dana: stoljetne godine
nisu prijestupne, osim onih koje su djeljive sa 400. Dakle, dodani dan
2000-te nam sada pomiče proljeće za dva, a ne jedan dan, u prijestupnim godinama.

Čitajući o tome, primijetio sam da ne znam koji astronom ili matematičar je
odgovoran za pravila našeg kalendara-znao sam a je oko 1600 te papa Grgur
(13-ti) naredio primjenu tog kalendara. Ali po čijem modelu?

Danas je lakše nego ikad informirati se, makar bili iza Velikog Informatičkog
Zida, nije da su Očale jedini pametni, ima i drugih: Luigi Lilo (Aloisius Lilius) je
autor našeg današnjeg kalendara. Čovjek je bio iz grada Ciro u Kalabriji, gdje
ga se i danas slavi kao važnog sugrađanina. Umro je par godina prije nego što
je papa odlučio iskoristiti njegov prijedlog kalendara kao uzor za crkveni, koji
danas svijet koristi kao referentni.

Čini se da 2020-ta ima neke svoje planove, neovisne o nama mravima na plavkasto-
zelenom zrnu prašine koje zuji svemirom oko male žućkaste zvijezde negdje na
nebitnom rubu oveće galaksije iz jedne od manjih lokalnih grupa galaksija.
Nas to, ipak, ne mora previše zanimati i pametnije nam je probati iskoristit
ono što nam je dano, a to je, trenutno, konačno proljeće! Malo čudnjikavo, ali
ipak...ovdje sam ga uhvatio kako se prikrada u noći, osvaja drveće na parkiralištu:
gf

Nad kanalima Songjiana zelenilo polako zamjenjuje grafiku:
gf

Hiperaktivna vjeverica skače sve u 16:
gf

U Hrvatskoj imate ono što drugdje treba ići tražiti: mnogo nenametljive
a zdrave, stvarne prirode, bez oh i ah raznih društvenih priljepaka,
insta-kraljica i FB šupljih glavica. Zrak je čist, ljudi malo...uživajte!
Samo se držite podalje od ljudi par tjedana, gledajte svoja posla ili
besposlicu, i sve će biti u redu. Opremite hladnjak...nakon mjesec-dva
u kući možda dođete do našeg nivoa potrebe za raznovrsnosti:
gf

U Šangaju, gdje ovo pišem, virusi polako idu u prošlo svršeno vrijeme,
iako su mjere opreza i dalje na snazi: mjerenje temperature svakome tko
ulazi u prostor gdje je više ljudi kao dućani, galerije, poslovne zgrade,
banke, ograđena stambena naselja... Kinezima je uspjelo, ne malim naporom
(i cijenom!) spasiti živote velikog broja ljudi. Činilo se kao neizvodivo,
posebno zbog timinga, na kraju kineske nove godine!, ali uz velike žrtve su
zaustavili zemlju na dva puna mjeseca. Da nisu, brojka bi imala jednu ili
dvije nule više.

U Evropi je mnogo teže izvesti slično zaustavljanje, ali vidim da su u nekim
zemljama konačno shvatili da je to jedini način za smanjiti broj žrtava na
minimum. U nekim zemljama su prihvatili filozofiju da ih boli briga za broj
žrtava, da su privreda i zarada banaka važniji. Ne shvaćam baš kako to
mogu prihvatiti liječnici, ali valjda ih nitko ne pita za mišljenje.

Jasno mi je da su u tim zemljama prihvatili jedan od mogućih scenarija-
nije da nam je ovo prva epidemija-ali imam problem sa shvaćanjem kako
će to utjecati na nas ostale. Naime, lijepo je da će ono što ostane od
Britanaca nakon par mjeseci biti otporno na corona virus, ali što će biti
sa nama ostalima kad dođemo u kontakt s njima? Ne bi li trebalo te zemlje
ograditi visokim zidom i zabraniti im izlaz sa svoga teritorija na neko
vrijeme, recimo desetak godina ili i više? Ili Britanci planiraju postati
Izabrana rasa i riješiti se ostalih poučeni posljedicama dolaska
Konkvistadora u Meksiku: "Bog s vama, mi smo vam došli. Donosimo vam
(utišaj te topove, idiote, ne čuju me!) mir, križ i hostiju. Hej, Jorge,
zašto ovi padaju? Pa nismo ih još ... koji im je... hej, zašto umirete,
heeej! Tko će nam kopati zlato?"

- 06:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.03.2020.

Hudi i zastava

Nisam fan numerologije, ali za zabavu onima koji jesu:
gf

Primijetite na reklami pored kako Alibaba brzo hvata poslovnu priliku...
nisu uzalud jedna od bogatijih firmi na svijetu.

Da mi se Hudi nasmije u lice, par minuta kasnije sam kopirao broj simulacije
za ponoviti, i bio je, naravno, 15.666. Toliko o numerologiji. Naravno da je
čista slučajnost, ali nije nimalo slučajno da smo se do tuda doveli. Sve se
zna i znalo se: Kinezi da imaju bombu koja radi tika-taka što se virusnog
izvora tiče, mi da imamo Kineze s bombom u ruci...

Ovdje su dobili prvo oni po glavi, pa će sada riješiti problem koliko
mogu-zabranili su već juhicu od šišmiša, a i koječega sličnog, a znate Kineze,
kad zabrane onda nisu tetice koje mašu prstom "ne ne!" nego onima koji
krše zakon slijedi kratki postupak, štrik ili strijeljanje. "Tetice" iz
udruga za ljudska prava mogu ići raditi svoje trajne frizure, a stričeki
na špricer ili whiskey.

Ili vino. Kinesko. Prvo probano ovdje, od jeftinijih, 50RMB, tj. isto
toliko kuna. Sasvim dobro, negdje oko Plavca za istu cijenu. Kalifornijska
su minimalno duplo skuplja, preporučam domaća.
gf

A tko će nam riješiti problem s klimom, koji sami proizvodimo? Koga tu
treba obijesiti ili streljati? Trumpa? On je potrošna roba, idući koji
će doći će pogaziti njegove gluposti kako je on Obamine pametne stvari,
i ostat će nakon njega samo loš okus u ustima, da su si Ameri dozvolili
idiota za predsjednika. Valjda da dokažu da stvarno svatko može postati
predsjednik, čak i glupo primitivan bijelac, bully prototip, sa sumnjivim
poslovima s Rusima. Dakle, preostaje nam shvatiti da problem nije
u Trumpu, nego u nama.

Cijeli svijet je svojedobno kupio američku glupost da je željeznica
nepotrebna, preživjela. Evropa je neko vrijeme još pokušavala, ali
onda su avio-kompanije, na krilima državne pomoći, postale jeftinije
od privatiziranih ili neprivatiziranih željeznica. Nedavno sam pročitao-
ispravite me ako sam pogrešno shvatio-da avio prijevoznici u međunarodnom
prometu ne plaćaju porez na gorivo. Nije se onda za čuditi da mogu biti
jeftiniji od željeznice. Koja mafija im je to isposlovala?

Nijemci su nedavno konačno napravili ispravan korak i ukinuli PDV
na karte za vlak. Odmah su imali milion putnika u vlakovima više. I
isto toliko manje putnika u avionima, koji mnogo, mnogo više zagađuju.
Nastavit će sa tom politikom, a nadam se da će ih ostali slijediti-
brzi vlak je puno ekološkija verzija prijevoza, ne shvaćam kako je
moguće da nam to tako teško ide u glavu. Hauptbahnhof u Berlinu je,
sa svojom spektakularnom staklenom krovnom konstrukcijom, napravljen
ne za metro i uobičajene vlakove, nego je tamo trebao biti i priključak
za Maglev do Pariza i Londona. Nisu imali novaca za to, možda ga uskoro
nađu. Brzinom od 500 km na sat se u Evropi da stići svuda u mnogo kraćem
vremenu nego to može postići avionski promet, ako se uračuna vrijeme
dolaska do zračne luke i ostale peripetije.

Ne bi škodilo ni obnoviti stare kanale i riječni promet-vidim u Kini
kako promet na rijeci Yangtze i dalje lijepo napreduje, nije zastario.
Njezina pritoka, rijeka Hauangpu, koja prolazi kroz Šangaj, dolazi iz pravca
jezera kojima je kanalima kao ovaj u Songjiangu
gf

povezana sa Suzhou. Tamo je proizvodnja svega i svačega, pa je rijeka puna
brodica i vijuga među naseljima:
gf

Mi sve vozimo kamionima, koji mnogo više zagađuju po toni tereta. Da se i drugačije.

Ima još vremena za nas, ali malo, i mjesta za popravak, ali treba djelovati sada, a ne
čekati na Hudoga da nam da znakove da bu nam ...hudo. Bumo mu postali lovina:
gf

Ili ovakvim gazdama:
gf

Zastava sve veli. Vexilla Regis Prodeunt Inferni.

- 19:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.03.2020.

Shanghai Baby revisited

Čitao sam "Shanghai baby" tada mlađahne Wei Hui Zhou, u svom pretprošlom
životu, mojoj tajvanskoj inkarnaciji pred desetak godina. Sjećam se da mi
se knjižica svidjela, usprkos "qipaoizmu" autorice, ili upravo zbog njega.
Bila je autentična. Verifikacija pročitanog sa živim sudionicima
transformacije kineskog društva iz srednjovječnog feudalizma u moderni
feudalni kapitalizam potvrdila je opservacije autorice.

Sad sam se i sam našao u Šangaju, akretiran istom silom kojom i mnogi
tokom prošlih stotinjak godina, čistom, nepatvorenom ljubavlju prema
zna... ovaj novcu. Dobro, dobro, znam, slabo bi se prodal ko materijalist,
dakle mislim ne baš na ljubav nego potrebu. To nam je naša borba dala
da astrosailor mora i dalje biti vječni žid i ploviti markopolovskim
morima-usput, sad živim u gradiću koji je svega oko 150 km udaljen
od Hangzhou, gdje je dotični uplovio pred oko tisuću godina. Napredan
čovjek taj Korčulanac. Bio sam u njegovom gradu pred par mjeseci i da,
prešao je popriličan put od ove luke:
gf

Naslagao se u međuvremnu palimpsest na okolne gradiće:
gf

Dakle, na lokalnom terenu došlo je vrijeme pogledati opet, nakon
desetak godina, kako Wei Hui rezonira sa stvarnosti.

Nisam krenuo ophoditi klubove i noveau i ne tako noveau riche mjesta, ne
samo zbog korona virusa koji je harao dok sam ja čitao, nego i jer mi
takva usporedba ne bi mnogo dala-nisam takva mjesta često posjećivao ni
prilikom prethodnog čitanja, u Taipeiju. Neću ni spominjati da moja
znanstvenička plaćica ne bi bila dovoljna da se tamo pojavim. Dakle,
više je stvar u mojoj percepciji stvarnosti, nego u nekoj "objektivnosti"
koju bi moja malenkost mogla tu pružiti. Dodao sam jedino zvuk ulice
i bliži kontakt sa np. Francuskom četvrti. Za dodati stvarne ljude u tu sliku,
morao bih ovdje provesti mnogo dulje vrijeme. Što, uz tragičnu kvalitetu
zraka i moja jadna pluća ne bi baš bio predugačak interval, pa ću se
potruditi da bude što kraći, po principu "napravi posao i briši na zdravije
mjesto!".

Ulice koje spominje Wei Hui sam prošetao i još ću prošetati, ali naravno ne
i upoznao. Uostalom, to uvelike i nisu više te ulice koje ona spominje. Knjigu
je pisala krajem prošlog tisućljeća, a Šangaj se, kao i cijela Kina, strelovito
mijenja. Cijeli kvartovi bivaju obnavljani (temeljito, tako da ni žohari ne ostaju)
sa sretnim i zadovoljnim stanovnicima dobrovoljno seleći iz centra grada u neku
pripiz..., jer će tamo umjesto svoje potleušice dobiti stan na X-tom katu u novoj,
prelijepoj zgradi. Imat će čak i WC, a vjerojatno i frižider s pretincima za maslac
i jaja! ("...a što je to maslac? A što je to jaja?"):
Zbogom kahlicama
Negdje sam ovako nešto već vidio, mislim da je izvjesni Nicolae C. imao
prste duboko u tome, seleći uboge seljake iz njihovih potleušica u
moderne betonske zgrade. Za što su ga, nezahvalnici jedni, ubili kao psa.

Nevjerojatno je kako su režimi slabo inventivni. Moja tinejdžerica krenula čitat
"Životinjsku farmu" Orwella i da, dobro mjesto za tu literarnu poslasticu!

Ljudi na ulicama su i dalje raznih boja i odjeća i obuća, ali nisam, kao pred
desetak godina, naišao na seljake koji vode jaka za rogove. Sad su valjda došli
iz svojih Imotskih nekom lokalnom inačicom belog bre Merđa ili crnog brenakvadrat
Bemweja. Vozni park Kine je futuristika. Tesla radi dobar posao, podosta njegovih
autića je naokolo, sigurno pomaže i činjenica da su upravo otvorili tvornicu
ovdje. Zar i on, sin Brut?... da, "how yes nou", sigurno, "I tata bi, sine!". Meni je bolje
da šutim, evo, došao sam i ja iz svoje bodulske pipiz...!, doduše bez janjca ili pršuta
na ramenu.

Ono što primjećujem u gradu je da nema aktivnih taoističkih ili budističkih hramova
koji bi bili otvoreni i živi makar koliko u Japanu. Ono na što nailazim je turistička atrakcija, gluma,
kazalište, treba platiti ulaz. Na Tajvanu to nije bio slučaj, tamo je to čak i u Taipeiju bilo dio
normalnog života, živa vjera ili makar običaj. Očito ovdje to nije preživjelo Kulturnu revoluciju...
dakle, bila je uspješna. Mao 1 : kultura 0.

Kina stari-tek su se sad otrijeznili i shvatili da će za par godina imati više 50 nego
20-godišnjaka, a to, kako dobro vidimo u Evropi, nije zdravo. Ni po ekonomiju, a
bogmeš ni psihu naroda. Promijenili su kao politiku, pa se sad mogu razmnožavati, ali
tko bi se razmnožavao kad se tek počelo dobro živjeti! A škola košta, nije to SSSR ili
Jugoslavija pa da škola bude besplatna, ovdje je to "socijalizam s kineskim karakteristikama",
a u Kini je školovanje i u najcrvenija vremena išlo ruku pod nogu s novcem, puno novaca, i porodičnim
statusom. Welcome to China!

Ako idete u Šangaj kao zavodnik/ca, ne zavidim vam...pročitajte ovu knjižicu i budite spremni na
palimpsest sličan onom iz dalmatinske ulice u lokalnim ljepoticama. Preporučam također knjižicu
"Svila" Alessandro Baricco, a ni ponešto Gao Xingjiana neće škoditi.

- 18:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org