astrosailor

nedjelja, 30.01.2022.

Gravitacijski valovi sa supermasivnih crnih rupa

Onima koji ne prate moje zapise je prva asocijacija uz naslov mogla biti proračun Zagreba ili cijele Lijepe
Njihove. Ili dubina crnih torbi koje su kolale među kradeze eminencijama našeg Sabora u vremenu koje je
tako daleko da se nikada nije ni dogodilo, a oni koji su bili tamo su tada bili mala djeca i nisu ništa primjećivali.

Ja ću ipak ostati nešto manje prizeman, zapravo najmanje prizeman što je moguće: slijedi priča o gravitacijskim
valovima. Ta tema je napravila veliki povratak na astrofizičku scenu tokom prošlih par godina. "Povratak", jer oni
koji su čitali udžbenike ili znanstveno-popularnu literaturu iz 1970-tih se sjećaju slike
gf

na kojoj je Joseph Weber sa jednim od svojih mjernih aparata, aluminijskim cilindrom duljine oko 2m i promjera
1m, kojeg promjene vibracija je mjerio. Potrebna preciznost mjerenja koja je izvodio 1969 i godinu kasnije je,
ipak, bila prevelika (manje od promjera protona) i kasnije se pokazalo da su šumovi ipak bili preveliki za njegovo
znanje obrade podataka (Weber je bio inženjer elektrotehnike koji se počeo baviti fizikom) i takvim
uređajem nije mogao konzistentno izmjeriti prolaz gravitacijskog signala. Drugima nije uspjelo ponoviti njegova
mjerenja i ostalo je zabilježeno da je prvi ozbiljnije pokušao, ali nije uspio. Njegov napor ipak nije bio uzaludan,
jer je pokrenuta linija razvoja mjernih uređaja koja nas je pred par godina konačno dovela do potvrđenog (našli
smo, bar u nekim slučajevima, objekte koji su se sudarili, u elektromagnetskom dijelu spektra, gdje ih možemo
bolje proučavati), opetovanog mjerenja gravitacijskih signala koje odašilju sudarajuće se crne rupe i neutronske
zvijezde.

Mjernim instrumentima koje imamo mogli smo pronaći objekte zvjezdanih masa, dakle oko mase Sunca ili par
desetaka masa Sunca. Ligo-Virgo detektori, koji su zapravo postali gravitacijski teleskopi, rade u jednom
području gravitacijskog spektra-zamislite si to kao radio prijemnik koji hvata signal na jednom dijelu skale,
ali za drugi dio vam treba drugačija antena i elektronika. Dakle, oni ne mogu izmjeriti gravitacijske valove
koje odašilju supermasivne crne rupe, kad se sudare dvije galaksije. Te crne rupe su masa miliona do
milijardi sunaca, pravi behemoti!

Jedna od ranijih ideja za mjerenje gravitacijskih valova je bila pomoću pulsara-to su neutronske zvijezde
koje su u paru s drugom, većom zvijezdom, s koje "kradu" masu i pri tome, zbog djelovanja magnetskog polja (koje
također skupljaju iz okolnog prostora) izbacuju usmjerene strumene materije s obje strane, oko svog "sjevernog" i
"južnog" pola. Kad se nađemo, kao promatrači, u tom strumenu, onda mjerimo puls energije u nekom dijelu
elektomagnetskog spektra-zato takve objekte nazivamo "pulsari".

Promatrajući pulsare zapravo kao da gledamo svemirske svjetionike, od kojih svaki ima, kao i naši na Zemlji,
svoj karakteristični interval signala. Kad gravitacijski val od sudara dvije supermasivne crne rupe u centrima
sudarajućih se galaksija prođe preko tih "svjetionika", izmijeni im pulseve. Ako točno znamo međusobne
položaje, možemo iskoristiti promjene u pulsevima kao mjerni uređaj.

Problem je dakle sveden na točno određivanje položaja i pulseva. Kao prvo, položaj centra masa Sunčevog
sustava moramo znati do točnosti od 100 metara! Zahvaljujući napretku mjerenja, danas dolazimo do
potrebnih točnosti, i uskoro bi opisani način mjerenja morao postati stvarnost. Dobit ćemo gravitacijski
teleskop "besplatno" na poklon od Svemira-zapravo će jedini trošak biti onaj na kompjutere-računi koje treba
sprovesti i masa podataka je vrlo velika.

Dakle, Svemir sam nam pomaže da rješavamo njegove zagonetke...samo moramo napregnuti moždane vijuge!
Tome pomaže odgovarajuća inspiracija, koju nađemo šetnjom po nekoj obližnjoj planeti...ili u nedostatku iste,
odemo iza mirnog sela na mirnom otoku i pogledamo oko sebe:
gf

A ako to nije dovoljno, popnemo se na Božjeg Dida i potražimo inspiraciju u sebi:
gf

- 23:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.01.2022.

Dugotrajni periodični signal

Jučer su svjetske vijesti pronijele glas o pronalasku čudnog, dugotrajnog radio periodičnog signala
iz zakutka Galaksije udaljenog oko 4000 svjetlosne godine od nas (dakle, oko 4000 godina svjetlo
putuje od tog objekta do nas. Usput, kad pišemo Galaksija, misli se na našu Mliječnu stazu, a
kad pišemo galaksija, malim slovom, mislimo općenito na galaksije kojih je nebrojeno milijardi i
naša je samo jedna od njih, prosječna spiralna galaksija).

Što to znači, da smo uhvatili takav signal? Naštimali smo antenu-u ovom slučaju više njih, sa
velikim tanjurom koji usmjerava radio-valove prema prijemniku-i našli signal koji se ponavlja svakih
18 minuta i 11 sekundi. I traje oko pola minute do jednu minutu. Signal je jak, kroz široki pojas
frekvencija, i jako linearno polariziran (dakle, usmjeren). Neki od signala su glatki, a neki sadrže
kraće bljeskove trajanja od oko pola sekunde. Signali se mijenjaju na intervalima duljine sata.

Po vlastitom gibanju na nebu bilo je jasno da se radi o objektu van Sunčeva sustava, a iz gušenja
radio signala, koje je poznato za galaktičke objekte, izračunato je da se nalazi na gore spomenutoj
udaljenosti od nas, kao i da ima vrlo jako magnetsko polje. Dakle, nije neki pokvareni frižider u blizini
opservatorije ili na svemirskoj stanici koji iskri svako malo pa ga "čujemo".

Kao prvo se nameće pitanje je li to nešto novog, neki novi objekt, ili je stalno bio tu ali ga nismo vidjeli.
Promatranja u kojima je nađen su arhivalna, iz 2018. godine. Nije nađen prije, jer ga nitko nije tražio:
podataka je nepregledno mnogo, i pošto vrlo energetski objekti u svemiru, koje je dani instrument imao
za cilj registrirati, uglavnom pokazuju brže promjene (rijetko što može dugo blještati velikom snagom),
automatski pregled neba traži signale kraćih perioda. Ovaj objekt je nađen kad je student dobio zadatak
probati sa signalima duljeg trajanja, isprobavajući novu metodu obrade podataka.

Što bi to moglo biti? Po snazi to je treći izvor na nebu u tom dijelu spektra, i ocijenjeno je da bi ih, ako
postoji takva klasa objekata, trebali pri daljem pročešljavanju arhiva pronaći, u prvom prolazu
kroz istu količinu podataka, bar desetak.

Prvo padaju na pamet magnetari, neutronske zvijezde sa još jačim magnetskim poljem nego se obično
pripisuje npr. pulsarima (govorimo o poljima reda veličina tisuću milijardi Gaussa), jer kad imate promjene
na skali sekundi, znači da se radi o malim objektima-neutronske zvijezde su radijusa desetak kilometara,
kao grad, ali mase Sunca, radi se o vrlo gustim objektima, koji se obično jako brzo vrte (jer su tokom
prikupljanja materije na sebe preuzeli i njenu kutnu količinu gibanja, koja je za astronomske objekte
ogromna-zamislite si klizačicu koja ima jaaako duge ruke i onda ih skupi uz tijelo tokom piruete, zavrtit
će se jaaaako brzo!).

Naravno, sad će krenuti potraga i drugim sredstvima, da se pokuša naći ishodište tih signala, očito je da
smo naišli na nešto zanimljivog! Naravno, krenut će i serija bombastičnih naslova u časopisima. Zato ovo
pišem, da imate donekle ideju u čemu se radi i ne nasjedate opsjenarima raznih masti. Slušamo Svemir,
i ono što čujemo, istražujemo. Još mi nitko nije iz šalice kave izgatao da ako naštimam u svojim numeričkim
simulacijama ovo i ono, riješit ću problem X, a možda i Y! Niti mi je horoskop to predvidio, a ipak sam...riješio!
Uzdaj se u se i u svoje kljuse, neće nam zvijezde samo tako odati svoje tajne.

Kao bonus, evo slikice sa današnje šetnje, mirna starina, njiva sa lokvom i drvetom, što ćeš ljepšeg!:
gf

Pred neki dan sam tu naišao na stado koza, ili kako ja to volim reći, možda je Sabor na izletu, ima tu i
kapitalaca sa podužim rogovima:
gf


- 23:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.01.2022.

Webb je u L2

Webb je stigao u orbitu oko L2! U ponedjeljak 24.01.2022 navečer po našem vremenu izvršena je zadnja korekcija putanje James
Webb Svemirskog Teleskopa (JWST), kojom je postavljen u svoju eliptičnu orbitu oko točke L2 sistema Sunce-Zemlja (tzv. L2
halo orbita). To je bilo oko pet minuta nježnog potiska od svega 1.6 metara u sekundi gibanja u pravom smjeru-to je kao brzina
hoda!-koji je ubacio Webb u potrebnu putanju-lokalna brzina mu je 0.2 km/s. Idućih par godina (bar 5, a možda i 10) Webb će se
vrtiti oko Sunca u orbiti čija ravnina slijedi Zemljinu putanju tako da Webb ostane uvijek štitom okrenut prema Suncu.

Čestitke svima koji su zaslužni za ovaj uspjeh! Nije mala stvar izvršiti ovoliko kompliciranu misiju-spominjat će ju se još mnogo
godina kao vrlo rizičnu i stvarno na rubu danas mogućeg.

Slijedi 5 mjeseci polaganog hlađenja, upuštanja u rad pojedinih uređaja i kalibracije, a onda...samo nebo je granica, i to
svake sekunde sve dalja, jer Svemir se i dalje širi, i to, prema onom što sada znamo, sve brže i brže. Webb bi nam morao
pomoći da točnije izmjerimo koliko brzo i, što je još važnije, da pokušamo razumjeti zašto je tako.

U čast JWST, evo snimke Vratiju podno Velebita ovih dana:
gf


- 20:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 22.01.2022.

Razlika Hubble/Webb

Na Reuters stranici sam našao do sada najupečatljiviji prikaz razlike
onog što ćemo vidjeti Webb teleskopom, za razliku od Hubble-a:

Hubble:
gf

Webb, s tim da će on vidjeti 100-tinjak puta više nego je ovdje:
gf

Mislim da je tih 10 miljardi USD dobro utrošeno, ak ta cijela superkomplicirana igrica uspije.
Negdje sam našao dobar komentar: tu se svi zgražaju na oko 10 mld dolara na teleskop, a kad vojno
slupaju 200 miljardi na supertajne gluposti, nitko niti ne pisne. Ljudi smo stvarno čudna stvorenja, a
najčudnije je da nam ponekad čak i uspije izvesti neko ... čudo!

Gospodična Ovca se također zainteresirala:
gf

- 02:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.01.2022.

Pogled

gf

Pogleda koje Otok pruža nikada dosta...evo jednog prema sjeveru, najčudnije je da je jučerašnji, 19.01., a snijega nigdje!

ps. update o Webb teleskopu (vidi prethodne postove): nosači svih 18 heksagonalnih ogledala su postavljeni u radni
položaj. Slijedi pomicanje ogledala na nanometarskoj skali, da dođu u odgovarajući položaj za rad svih 18 elemenata
kao jedno 6.5m ogledalo. Webb je prešao 95% puta do svog odredišta (na oko jedan i pol opsega Zemlje na ekvatoru
je od odredišta, 65 tisuća km) i usporio na 0.23km/s, za 4 dana će biti postavljen u svoju konačnu orbitu.

- 14:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 18.01.2022.

Nancy Grace Roman Svemirski Teleskop

U prethodnom postu sam opisao velike svemirske opservatorije iz NASA programa koje su do sada poletile.
Kako izgleda lista želja NASA u tom pogledu? Mnogo je predloženih instrumenata, da bi tek vrlo mali broj
stvarno bio izgrađen i lansiran, pa obično u taj lansirani uguraju što god se da od projekata koji nisu izabrani.

2016 je odobrena izgradnja Nancy Grace Roman (glavna administratorica NASA krajem 1960-tih do 1970-tih)
Space Teleskopa (projektno ime je bilo WFIRST), sa 2.4m ogledalom (kao Hubble). Planirana su dva instrumenta:

-Instrument širokog polja viđenja (WFI), kojem je osnova kamera sa 300 Mpixela u bliskom infracrvenom
području, vrlo širokog polja viđenja od oko 1/3 stupnja (kao promjer Mjeseca), 100 puta većeg od onog
Hubble-a. Glavni cilj WFI je istraživanje dubokog svemira, potrebno za razumijevanje utjecaja tamne mase i
energije, i mjerenje zakrivljenosti svemira, za provjeru točnosti Opće teorije relativnosti.

-CGI je koronograf nove generacije koji koristi tehniku potiskivanja svjetlosti zvijezda, sa kamerom vrlo
malog polja viđenja i spektrometrom u vidljivom i infracrvenom dijelu spektra. Time će biti tražene planete
i diskovi oko drugih zvijezda, i galaksije oko kvazara i aktivnih jezgara galaksija (AGN).

Cijena Roman teleskopa će biti oko 4 milijarde dolara, a morao bi poletjeti ne kasnije nego 2027 i raditi bar
5 godina. To je jednostavniji-i manje rizičan-projekt od Webb-a, kao što je i većina ostalih misija-one su u biti
nosači novih generacija detektora, nikome nije potreban toliki rizik kao kod Webb-a, koji je jednostavno bio
prevelik za današnje rakete-ali je bio potreban da se pomakne granica vidljivog, koju se onda može pomicati
dalje specijaliziranim detektorima. Kad već znate da je nešto tamo i znate u kom dijelu spektra je, onda je lakše
napraviti manji instrument za proučavanje istog.

Što se Webb teleskopa tiče, polako se približava svojem odredištu i aktuatori pojedinih ogledala (18 ogledala je,
svako ima 6 takvih pokretača), koji pomiču svako ogledalo, su postepeno uključivani da postave ogledala u radni
položaj. To je dugotrajan posao, jer ogledala su hladna a pokretači se griju tokom uključivanja, pa da se izbjegne
preveliko zagrijavanje, svaki je uključivan samo na kratko vrijeme. Ti pokretači će tokom rada teleskopa pomicati ogledala
vrlo malo, par nanometara, maksimalno do milimetra, jedino sada, tokom postavljanja ogledala u početni položaj
iz osiguranog položaja tokom leta, moraju ih pomaknuti za centimetar. Korak mehanizma je isti, dakle trebat će mu
mnogo više vremena da izvrši zadatak-brzina pomaka je slična brzini rasta trave! Ljudi koji to nadgledaju moraju se
stvarno naoružati strpljenjem!

Moje vrijeme je trenutno, uz svemirske teme, još ispunjeno ljepotama nešto bliže mi okolice:
gf

Novi put? Vodi do ovakvih proplanaka s vidikom za ...ovna ubiti od ljepote:
gf


- 11:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 15.01.2022.

Spitzer i velike opservatorije

Dok pratimo udaljavanje Webb teleskopa od Zemlje prema njegovoj konačnoj orbiti (još oko pola udaljenosti Zemlja-Mjesec mu je ostalo do orbite koja je na oko 5 udaljenosti Zemlja-Mjesec; trenutno komandni centar na Zemlji pokreće redom kontrole položaja ogledala-svako od 18 ogledala ima 6 pomičnih nosača, koji ga mogu pomaknuti u koracima preciznosti 1/10 000 debljine vlasi), možda nije na odmet prisjetiti se Spitzer teleskopa, koji mu je bio prethodnica, i koji je nakon 16 godina rada umirovljen pred točno dvije godine.

Spitzer je bio jedna od NASA-inih četiri velike opservatorije u svemiru, zajedno sa Hubbleom koji radi u bliskom infracrvenom, optičkom i UV dijelu spektra, Chandra rendgenskom opservatorijom i Compton opservatorijom u još višem, gama dijelu spektra.

Spitzer je radio u infracrvenom dijelu spektra, sa 2.5m ogledalom (Hubbleovo je 2.4 m) i bio je postavljen u heliocentričnu obitu-ali ne L2 kao što će biti slučaj sa Webbom, nego u orbitu u kojoj je slijedio Zemlju na putu oko Sunca, mijenjajući udaljenost od Zemlje. Prednost takve orbite je da ne treba vršiti korekcije koje će Webb morati vršiti da ostane u eliptičnoj putanji oko L2 točke, dakle treba i manje goriva, ali mana je da je komunikacija sa teleskopom mnogo ograničenija. Spitzer je dnevno prenosio oko 1.2 GB podataka-kao što sam opisao u prethodnom postu, Webb će dnevno producirati oko 20TB podataka i neprekidna komunikacija je bitna za uspješan rad.

Možemo zamisliti da je Webb učio na primjeru Spitzer teleskopa-koji je bio sagrađen da radi do 2009 (lansiran je 2003), ali je, zahvaljujući ingenioznosti inžinjera koji su nalazili načine da iskoriste i zadnje što se da od instrumenata i nakon što je potrošeno sredstvo za hlađenje koje je Spitzer nosio sa sobom, radio još 10 i pol godina!

Sam ili u kombinaciji sa Hubble-om ili nekim od drugih teleskopa, Spitzer nam je po prvi puta preciznije pokazao Svemir u infracrvenom dijelu spektra. Svi podaci sa njega su javno dostupni i astronomi će ih zasigurno još godinama koristiti za nova otkrića, ili kao dopunu uz novija promatranja.

Vidimo koja je logika gradnje opservatorija: obuhvatiti redom cijeli elektromagnetski spektar; nakon završetka misije, poslati veću verziju. Isto kao na Zemlji, veći teleskop znači i bolje razlučivanje, dalji doseg. Ali i mnogo veći rizik i tehničku kompliciranost, jer tehniku koja radi u svemiru uz sve veću preciznost treba razvijati od samih početaka. To je i jedna od motivacija, razvoj novih, boljih instrumenata.

U astronomiji vidimo da smo stvarno dobrano zagazili u XXI stoljeće. U nekim drugim granama, npr. medicini, često nam se čini da nam i ne ide baš tako dobro kao što bi se moglo očekivati. Ali često je to zbog diktata tržišta ili zahtjeva ispitivanja nuspojava koje slijede iz, npr., uzimanja lijekova. Zvijezde ne šljive pol posto što mi o njima mislimo.

Na kraju, evo nastavka ilustracije zašto su nam potrebni veliki teleskopi: moje snimke 11.4 cm reflektorskim teleskopom i kamerom ne baš najnovijeg telefona iPhone7:


Komadić Mjeseca pri velikom povećanju (par stotina puta)

gf

i jedan od najjednostavnijih primjera dvojne zvijezde, Mizar, predzadnja u repu Velikog Medvjeda (zeta UMa), koja je ujedno i mjerilo dobrog vida: ako tamo uz dobre uvjete promatranja vidite golim okom dvije zvijezde (manja se zove Alcor i 12 lučnih minuta je udaljena od sjajnije), imate normalan vid. Sam Mizar je u teleskopu lako razlučiv u dvojnu zvijezdu (donja zvijezda na slici) razmaka 14 lučnih sekundi, dakle, u dalekozoru ili manjem teleskopu su tamo vidljive ne dvije, nego tri zvijezde! Spektroskop ih razlučuje i više, svaka komponenta Mizara je za sebe još dvostruka zvijezda, tako da je to zapravo četverostruki sistem, na oko 83 svjetlosne godine od nas:
gf

Mizar je bila prva teleskopski otkrivena dvojna zvijezda, još 1617 ju je promatrao Benedetto Castelli i zamolio je Galileia da ju isto promatra, što je ovaj i učinio i detaljno ju je opisao. Mizar A i B kruže jedno oko drugog u nekoliko tisuća god, na međusobnoj udaljenosti od 360 udaljenosti Zemlje od Sunca. Uz Alcor je nedavno (2009, astronomija je živa znanost i stalno pronalazimo nove objekte i ima ih, doslovce, za trajanje Svemira pronalaženja) također pronađen pratioc, crveni patuljak, na udaljenosti oko 1 lučnu sekundu.

- 11:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 08.01.2022.

Željko Ivezić i Rubin opservatorija

Dok nam ovih dana pražnju opravdano privlači Webb teleskop (koji se, usput rečeno, upravo do kraja rastvorio
danas, dakle, sad ga čekaju još dva tjedna puta i manje korekcije putanje i može početi polugodišnje hlađenje,
testiranje i kalibriranje uređaja), mogla nam je promaknuti zanimljiva činjenica da je naš čovjek pred nekoliko
dana, početkom ove godine, postao direktor gradnje Rubin opservatorije, jedne od značajnijih novih opservatorija
upravo dovršavanih na Zemlji.

Željko Ivezić koji je nakon zagrebačke Fizike (i Strojarstva!, probajte to sami ak ste frajeri!) nastavio karijeru na
sveučilištu Kentucky i kasnije Princetonu i Sveučilištu Washington u Seattleu, je dobro poznat astronomskoj
zajednici kao voditelj SDSS (Sloan Digital Sky Survey), jednog od najuspješnijih projekata praćenja neba,
gdje su 2.5 metarskim teleskopom na Apache Point opservatoriji u Novom Meksiku u USA snimali nebo i
bilježili spektre zvijezda. Takvi podaci su nezamjenjivi za referentnu upotrebu-naime, kad se usporede takvi
podaci u različitim vremenima, može se naći nove objekte ili promjene u starim. Također, kad se drugim
instrumentima nađe neki objekt, onda možemo pomoću takve slike provjeriti je li taj objekt već bio prisutan
prije, i kakvi su mu bili parametri. Ivezić je jedna od ključnih osoba LSST (Legacy survey of Space and Time),
projekta mapiranja svemira koji je od neprocjenjive važnosti za naše razumijevanje svemira, jer nam pruža
najbolju cjelokupnu sliku svemira viđenog suvremenom tehnikom.

Logično je čovjeka kao Ivezić, s takvim iskustvom, postaviti za direktora nečeg kao Vera C. Rubin opservatorije,
8.4m teleskopa u Čileu, kojem će namjena biti slična onoj SDSS, ali za južniji dio neba. Zadatak mu je, kao i SDSS,
dati 3D sliku svemira-čime u biti dobivamo i četvero-dimenzionalnu, tj. onu koja uključuje i vrijeme. Tako uz informacije
o pojedinim objektima dobivamo i informacije o širenju Svemira.

Da bi se moglo snimiti cijelo nebo u što kraćem vremenu ali ne gubeći na preciznosti-Rubin opservatorija će to
izvesti svake 3 noći!-potrebna su specijalna širokokutna zrcala i velike kamere. Ta opservatorija pomiče granice
daleko prema naprijed u tom smislu-ali najveći izazov zapravo predstavlja količina podataka koju će sakupiti i njihova
dostupnost-kako riješiti veze i memoriju kad imate 20 TB (terabajta, 2000 GB) podataka nakon svake noći i to mora, da
bi opservatorija imala smisla, biti stalno dostupno svima? Tu je zapravo softver jedna od važnijih komponenti, potrebna
su bila mnoga originalna rješenja.

Ivezić je bio jedan od inicijatora i od početka je uključen u taj projekt, čime će nesumnjivo ostati utkan u astronomiju XXI
stoljeća kao jedan od bitnih istraživača za ovaj korak naprijed u našem razumijevanju Svemira.

Mala ilustracija zašto nam trebaju skupe i velike opservatorije ako želimo nešto novog doznati o svemiru: moje slikice
od jučer, 11.4cm reflektor i kamera telefona iPhone7.

Prvo sam skoknuo do Mjeseca:
gf

gf

gf

Pa do Jupitera:
gf

Uočite da je u sliku upala neka agresivna zvijezdica, koja je pokušala iskoristiti priliku dok je Io Iza Jupitera! Više
se nije sigurno niti sakriti iza vlastite planete, već ti neke starlete pokušavaju ukrasti položaj!

Dalje sam skoknuo na 10 svjetlosnih godina, do Siriusa :
gf

Ovu sliku pokazujem da vidite kako povećanje za snimanje zvijezda ne znači mnogo.

Na kraju sam otišao mnogo dalje, na oko 1350 svjetlosnih godina od nas, do Orionove maglice (M42), najbližeg
nam rodilišta zvijezda:
gf

Četiri zvijezdice su Orionov Trapez, otvoreno jato zvijezda u centru maglice-tri od njih je još 1617 vidio i opisao Galilei,
ali nije uočio, ili smatrao zanimljivom, samu maglicu. Te vruće, masivne zvijezde, su smještene unutar kruga radijusa 1.5
svjetlosnih godina. Kao što vidite, ova najveća i najveličanstvenija maglica na nebu, u kojoj se rađaju zvijezde, je za
moju tehniku na nivou par desetaka eur stvarno ostala samo maglovita koprena, par milijardi dolara više bi dodalo boje i
mnogo, mnogo više detalja-i podataka.

- 11:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.01.2022.

Gdje je Webb?

Ako ste pratili lansiranje teleskopa JWST (Webb) Arianom-5, onda se možda pitate gdje je sada ta skupa igračka.
U ovom slučaju imamo točan odgovor: na oko milion kilometara od nas, došao je do oko 65% svoje konačne udaljenosti.
Koliko je to milion kilometara? Nešto manje od promjera Sunca. Dvije i pol udaljenosti do Mjeseca. Usporio je na
pola brzine nakon lansiranja i brzina mu je trenutno oko pola kilometra u sekundi.

Što Webb radi sada? To Kinder-jaje od opservatorije se, nakon uspješnog lansiranja (nije baš svaki dan da stavljate
kutiju vrijednu 10 milijardi dolara na vrh rakete i "paliiiii!" pa kom obojci kom opanci-jer lansiranje rakete je, ipak, uvijek
vrlo rizično) počelo otvarati i samo slagati u najkompliciraniji i najveći robotski uređaj ikad poslan u svemir.
Temperature su od stotinjak Celzijusa na osunčanoj, do minus 200-tinjak na sjenovitoj strani teleskopa.

Do sada, u prošlih 10 dana, se uspješno otvorio panel sa sunčanim ćelijama i nosači toplotnog štita, teleskop se
podigao u radni položaj, na 2m od nosača, otvorio se toplotni štit, 5 folija veličine teniskog igrališta, i nategnuo u
radni položaj.

Danas slijedi pozicioniranje sekundarnog zrcala iznad glavnog, nakon kojeg počinje zadnja faza, širenje sklopljenih
segmenata glavnog zrcala. Ono će u konačnici, sa 18 heksagonalnih segmenata, imati promjer 6.5m. Nakon toga,
teleskop će biti u potpunom obliku i za dva tjedna će stići do svog konačnog položaja, na oko 5 udaljenosti
Zemlja-Mjesec (nešto više od promjera Sunca-sada je vrijeme za razmisliti koliko je Sunce stvarno veeeelika lopta
plina). Nova, Webb era astronomije će moći započeti.

Ja sam na nešto prozaičnijem, ali isto bajkovitom mjestu, koje povremeno pruža ovakve vidike:
gf

Svako vam dobro u Novoj!, neka nam 2022 donese mnogo lijepih vidika i događaja.
ps. dodatak kasnije tokom dana: sekundarno ogledalo Webba je uspješno namješteno u točan položaj.
Pri vrlo niskim temperaturama i u uvjetima mikrogravitacije, nosači ukupne duljine 7 metara su morali-
u samo jednom pokušaju, bez mogućnosti popravke-postaviti sekundarno ogledalo na mjesto sa
tolerancijom +/- 1.5mm.
pps. Logično je pitanje "zašto nemamo uživo sliku sa Webba?" Odgovor: prezahtjevan zadatak a premali znanstveni
i inžinjerski dobitak. Jedna kamera ne bi bila dovoljna, a i tu bi trebalo izmisliti od početka jer nemamo kameru koja bi
mogla (dugo) raditi u temperaturnom rangu -200 do +200 Cels. Razvoj nečeg novog je skup, a Webb je i tako probio
sve financijske stropove, pa su odlučili da je inženjerski opravdanije napraviti virtualni model (uz stvarni model u laboratoriju)
i učitavati u njega podatke sa hrpe senzora na teleskopu da se dobije stanje uređaja.

- 10:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2022 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org