astrosailor

četvrtak, 29.10.2020.

Bennu, za sada gotovo

Nastavak vijesti sa sonde Osiris REx iz blizine asteroida Bennu, 330 miliona km od nas: znanstvenici su spremili uzeti uzorak u kapsulu za povratak.

Taj dio procesa nije bio automatski, nego je za svaki korak komplicirane procedure slana komanda i čekalo se 18 i pol minuta da signal dođe do sonde i potvrda natrag. Svi koraci osiguranja uzorka su uspješno provedeni, i sonda je spremna za povratak.

Time je ova faza misije završena-slijedi povratak na Zemlju. Koji će početi tek u ožujku iduće godine, kad će položaj sonde u odnosu na Zemlju biti povoljan za potrebne manevre.

Sonda bi trebala sletjeti na Zemlju 24.09.2023. Sretan put!

- 23:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2020.

Svemirski haustor

Nisam želio upotrijebiti originalnu englesku riječ projekta, "Gateway", jer imamo i previše engleskog umiješano u svakodnevicu, ali opet sam završio na posuđenici. A smijali smo se nemaštovitosti naših pradjedova koji su koristili latinski, francuski, njemački ili mađarski u službenoj ili "kulturnijoj" komunikaciji! Najdomaćiji bi bio termin "prolaz" koji mi se činio nekako dosadan, a pasao bi i turcizam "kapija", ali to zvuči malo preistočno za kajkavski dio mog uma, više bi pasalo na teritoriju Hercegovine, koji su u Rimu svojevremeno nazivali "Dalmatia Turca".

Krajem listopada NASA i ESA, vladari Svemira (kad Kinezi na kolenima glediju vu kipec svemogočega Xi) su formalizirali dogovor o zajedničkom projektu "Gateway". Riječ je o postavljanju manje verzije, oko 1/6, svemirske stanice tipa ISS koja kruži oko Zemlje, na orbitu oko Mjeseca. Slično Asimovljevim ili Clarkeovim konstrukcijama, koje znamo iz znanstvene fantastike, taj Prolaz bi nas morao voditi prema svemirskom prostranstvu van orbite oko naše matične planete.

Ušli smo u drugo stoljeće AF, kako je A. Huxley ispravno datirao početak moderne civilizacije (mjereno od godine proizvodnje prvog automobila proizvedenog na proizvodnoj traci) Forda T, i postavljanje ovakvog Prolaza trebalo bi postati stvarnost tokom idućih 3 godine, ne za 100 godina.

Tehnologija je razvijena, know-how je tu, NASA je uspostavila suradnju sa linijom proizvođača koji su su stanju zadovoljiti zahtjeve svemirske tehnologije, dakle, vrijeme je, 3-2-1 start!

NASA planira spuštanje na Mjesec 2024, i Gateway je osnova toga, ključni sastojak projekta Artemis, povratak čovjeka na Mjesec, koji oni vide kao ključni korak u pripremi za spuštanje ljudi na Mars. Naime, projekt Apollo iz I stoljeća AF (Alan Ford?) ere je bio veliki tehnološki uspjeh, ali nije bio baš ekonomičan. Cijena je bila ogromna, više je to bila stvar hladnoratovskog prestiža. NASA sada želi postići isto, ali korištanjem modernih tehnologija i za mnogo razumniju cijenu.

Djeluje mi da je to ispravna strategija, povratna sprega utjecaja na razvoj tehnologije na Zemlji će tako biti najveća, jer će privatne kompanije učestvovati u razvoju najnovijih tehnologija, umjesto da "strogo povjerljivo" klauzulom budu isključene. Kapitalizam ponekad ima smisla, ali Vladari se moraju složiti dati zaraditi i drugima.

Na stranici Gateway je opis modula i uloge NASA i ESA i mjesta za dodatne partnere, želio sam samo obratiti vam pažnju na nešto što će definirati svemirsko istraživanje za generaciju naše djece, unuka i praunuka.

Naravno, mnogi će se pitati, buljeći u svoj mobilni telefon, čitajući o tome na Internetu dok ih auto sam vozi nešto zemaljskijim krajolikom, čemu sva ta visoka tehnologija za fiziku i letovi u svemir i ne znam što... Zanimljivo je vidjeti kako je naš svakodnevni život povezaniji sa Svemirom nego što mislimo: svakodnevno koristimo tehnologiju razvijenu za svemirska istraživanja. Zapravo si, htjeli ili ne, bez nje ne bismo mogli više ni zamisliti našu svakodnevicu, osim možda one koju uživamo tokom godišnjeg odmora, ako smo te sreće da možemo ostaviti pametni telefon kod kuće kad idemo na plažu!
gf

Bojim se da će ta heretička mogućnost uskoro postati znanstvena fantastika, jer ćemo "dobrovoljno" ići naokolo sa SIM (Supervising Implant Monitor) karticom ubačenom tokom prve godine života negdje ispod kože, kao što danas idu naši psi. Ako želite vidjeti budućnost, čitajte P.K. Dick-a, "Ubik" i slične priče, u svojim psihodeličnim lutanjima on je, čini se, našao neki prolaz u blisku budućnost i onda to opisao. Svaki otpor je uzaludan!

- 11:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 24.10.2020.

Bennu, nastavak

Nakon par dana od uspješnog manevra parkiranja sonde i pobiranja materijala sa površine asteroida Bennu-vidi dva posta unatrag-NASA je objavila da je automatska sonda uspješno pobrala više od 60 gr materijala.

Sekvenca fotografija sa sonde NASA pokazuje približavanje površini asteroida i udaljavanje od nje. Samo pobiranje uzorka je trajalo 6 sekundi.

Na slikama se vidi nimalo glatka površina asteroida. Neki od kamenčića je očito zapeo i poklopcu uređaja za uzimanje uzoraka, jer se na slikama NASA-2 vidi izlijetanje priklupljenog materijala. NASA sada mora brzo odlučiti da li žele uskladištiti pokupljeno i poslati sondu prema Zemlji, ili žele ponovni pokušaj prikupljanja materijala.

Rizik ponovnog pokušaja bi bio prevelik, i vjerojatno nepotreban, tako da mislim da će uzeti što imaju i sonda će krenuti prema parkirnoj poziciji sa koje će u ožujku krenuti prema Zemlji. Za tri godine, ako bude sreće, ćemo gledati spuštanje sonde na Zemlju i do 2025 bismo morali znati više o materijalu sa površine Bennu. Znanost je spora...ali dostižna.

- 19:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2020.

Sretno nesretni ljudi

Šetnja (rubnim) ulicama evropskog grada (Varšava, Zagreb, birajte) nakon
povratka s Otoka (jadranskog, da ne bude zabune, ne mislim na UK)
postaje studija psihološkog profila homo urbanicusa.
gf

Oko 17h, kad počinje gužva (zapravo mi na pamet pada samo engleski
termin "rush hour", dakle ne mislim da bi tamo naišao na previše
stvarno sretnih ljudi) vidim, hodajući sa psom, masu sretno nesretnih ljudi.

Zašto sretno nesretnih? Imaju aute, dakle u većini imaju posao, dom,
ženu, muža, djecu, psa, mačke, punice,..., lica su uglavnom umjereno
napeta, tu i tamo koje psihotično ili depresivno manijakalno, ali
uglavnom homo sapiens normaliensis.

S moje pso-šetačke perspektive ne djeluju mi baš presretni-ali to valjda jer
je dobro vrijeme pa me ne zalijevaju vodom ispod kotača svojih limenih
kutija. Moja "šetačka perspektiva" je još pod dubokim utjecajem otočnih
šetnji, koje su uglavnom pozitivno lijepe, pa se dio te ljepote razlijeva i
tamo gdje joj baš nije mjesto, na velegradsku ulicu.

Djeluje mi da ovdje još voze glavom, rukom i nogom, a ne kao kineski vozači koji
uglavnim bulje u telefon ili ekran monitora u autu pa je čovjek sretan da je
tehnika napredovala i auti voze umjesto njih.

Šetnje Otokom, s pogledima na nebo, more
gf

brda
gf

polja i pašnjake
gf

sa ovcama
gf

su me činile uistinu sretnim.

Dakle, još ima šanse za mene, nisam potpuno zagađen gradskim ispušnim i
zapušnim plinovima, mozak mi nije napušen vlastitom i tuđom veličinom. Možda
je to jer sam preko godinu dana uglavnom isključen iz događanja, ne pratim "Novosti"
osim onih koje je Krleža napisao pred stotinjak godina. Praćenje kineskih vijesti je
bilo bajkovito, to se ne može smatrati stvarnim "Vijestima" jer su toliko preparirane
da je sokol na zidu lovca živoleteća ptica u usporedbi s njima.

Ovdje kod nas, ne razumijem, nekako mi je ostalo potpuno strano, kako se ljudi mogu
faširati time što radi ili ne radi neki celebritić, makar i ona/onaj "pravi" a ne samozvani.
Baš me boli briga što radi propala Sranjgelina ili neki sličan (ne)par ili koliko je narasla
guzica neke Xim ili pačji kljun neke Južnerine.

Ali to valjda progovara iz mene pastirski primitivni um, nisam ja u stanju
shvatiti te finese, što ćeš, nije svakome dano. E!

Lijepa vam bila jesen, ja ću se potruditi da i moja ne bude presiva.

- 23:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 20.10.2020.

Osiris REx @Bennu

NASA je pred par godina poslala sondu prema Bennu, bliskom nam asteroidu, sa zadaćom
da dotakne površinu ovog 500m velikog objekta, pokupi bar 60 grama prašine i kamenja s njegove
površine i donese ih natrag na Zemlju da ih proučimo u laboratoriju. Djeuje da je najkritičniji
dio ovog stvarno ambicioznog projekta, prikupljanje materijala, izvršen u prvom pokušaju. Za
sada znamo da je sonda dotakla Bennu, izvršila manevar prikupljanja, i udaljila se na sigurnu
udaljenost.

Zašto nas zanima što je na površini tog asteroida?

Kao prvo, Bennu je objekt koji se giba oko Sunca po orbiti sličnoj onoj po kojoj se giba Zemlja i
jedan je od objekata koji bi mogli udariti o Zemlju tokom idućih 200 godina. Dobro je znati s
kakvim objektom imamo posla.

Kao drugo, taj asteroid je vrsta objekta od kojeg je nastala Zemlja, dakle naučit ćemo nešto o
nastanku naše vlastite planete. I ostalih, jer i dalje ne znamo baš precizno kako je to sve nastalo.
Pretpostavka je da se iz oblaka međuzvjezdanog materijala koji se vrtio, formirao disk. U njegovom
centru se, uz pomoć gravitacije, nakupilo dovoljno materijala da se zapali nuklearni reaktor, naše
Sunce. Ostatak diska je ispario kad ga je obasjala zvijezda, ali prije toga su se, ne znamo još kako,
formirale planete.

Naravno, teorija je mnogo, ali znanost najbolje radi kad ima uzorke za proučiti i iz njih zaključiti koja
od teorija je, ako ikoja, točna, ili smisliti bolju.

Ovo pišem desetak minuta nakon što je približavanje Bennu uspjelo, procedura prikupljanja materijala
je završena, ali se još ne zna koliko materijala je prikupljeno. Sonda će se sada udaljiti na sigurnu udaljenost,
ohladiti i raširiti solarne panele koje je tokom približavanja stisnula uz sebe da ne bi zakačili o nešto,
Nakon toga će zarotirati oko vlastite osi sa kutijom sa prikupljenim materijalom ispruženom ispred sebe,
da izmjeri razliku u kutnoj količini gibanja u odnosu na onu prije manevra-iz toga će se zaključiti kolika
je masa prikupljenog materijala.

Cilj je bilo prikupiti 60 do 2000 grama materijala. Sistem za prikupljanje je baziran na boci s plinom pod
pritiskom, koja se prazni pri prikupljanju materijala, i ima tri takve boce. Misija autonomnog približavanja
(Bennu je predaleko da bi mogli direktno upravljati sondom, jer signal putuje 15 minuta u jednom smjeru,
toliko treba elektromagnetskom signalu da prijeđe tu udaljenost) je vrlo rizična, pogotovo jer se Bennu
pokazao stjenovitijim nego se očekivalo.

Ako je pri prvom pokušaju prikupljeno dovoljno materijala, sonda će krenuti na povratni put prema Zemlji,
koji će joj uzeti 3 godine. Kad dođe u orbitu oko Zemlje, ispalit će kutiju sa padobranom koja će donijeti
uskladištenim materijal na Zemlju, gdje će ga znanstvenici proučiti u laboratoriju.

Japanske misije Hayabusa 1 i 2 su tokom prošlog desetljeća izvršile sličan zadatak, ali Hayabusa 1 je donijela
svega nekoliko miligrama materijala, jer se poklopac kutije za prikupljanje nije otvorio. Ta misija je prošla
najtrnovitiji put za bilo koju "uspješnu" misiju, sve što je moglo poći po zlu je pošlo, i bilo je čudo da su uopće
nešto donijeli za Zemlju...iako spaljeno i razbijeno, jer se ni padobran pri spuštanju kutije na Zemlju
nije aktivirao, Bilo je dosta ljudi koji nakon toga nisu imali više budućnosti u JAXA. Na kraju su imali za mjeriti
jedino mikroskopsku česticu prašine sa asteroida koja se slučajno našla u kutiji, usprkos neotvorenom poklopcu.
Hayabusa 2 je bila uspješnija, sa uspješno izvršenim zadacima; njen uzorak još putuje prema Zemlji.

Osim znanstveno, ovakvi događaji su povijesni za tehnologiju istraživanje Svemira, jer su na rubu naših
mogućnosti i pripremaju nas za iduće, još kompliciranije korake. Čovječanstvo uči polaganim koracima,
pitanje je hoće li to biti dovoljno brzo da nam osigura mogućnost preživljavanja kao vrste neovisno o Zemlji,
ako ju uništimo kao našu glavnu i sigurnu bazu. Jer, čini mi se, to je glavni cilj ovakvih napora, da izbjegnemo
sudbinu naše planete u slučaju manje ili više prirodne katastrofe ili, vjerojatnije, naše vlastite gluposti.

- 23:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.10.2020.

Zrak i voda

Sa svih strana svijeta,
njihovog svijeta,
pokušavaju nas uvjeriti
da su zrak koji dišemo
i voda koju pijemo

skupi
i još skuplji,

da imaju, oni, baš oni
još bolju marku
made in America
made in Switzerland
Made in Luxembourg
Made in X

i da im mi, baš mi, moramo
platiti, platiti, platiti da

dišemo,
pijemo
živimo.

Nosite se, jadnici, moji

zrak
i
voda

su tamo gdje
ih vi, baš vi,

ne možete
niti sanjati.

gf

- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.10.2020.

Patagonija

Prošle godine sam čitao Darwinove zapise s putovanja brodom "Beagle"-mnogo
zanimljivije štivo od glavnog mu "Postanak vrsta", a također relevantno
u znanstvenom smislu, ne samo opis egzotičnih južno-američkih obalnih i priobalnih
područja. Ta lektira je, među ostalim, bila priprema za nešto noviji izvještaj
iz tih područja iz pera Brucea Chatwina, kog sam vam već predstavio uz čitanje
knjige Pjevane staze, gdje opisuje svoje australsko putovanje 1980-tih.

"U Patagoniji" je bila Chatwinova prva knjiga, koju se često smatra djelom koje
je noveliziralo putopis u engleskoj literaturi. Iako je smatran reporterom,
Chatwin se radije vidio kao pisac. To je ostavilo traga u njegovim putopisima,
koji su često kritizirani od strane protagonista s kojima je dolazio u dodir
tokom putovanja, kao previše začinjemi maštom. Kao i svi putopisci od Marca
Pola na dalje, Chatwin je češće dodavao nego oduzimao-danas je još teže nego
nekad privući pažnju razmaženog čitaoca.

Chatwin putopisu daje osobni ton slijedeći put komada kože "mylodona" iz
porodične ostavštine-pri kraju knjige čak dolazi do spilje iz koje je koža
izvađena i nalazi komadić koji zadovoljno nosi sa sobom, zatvarajući neki
svoj osobni krug.

Ovakvo čitanje, nakon Darwina, daje zanimljiv kontrast brzine i lakoće
današnjih putovanja. Gdje je Darwin mjesecima dijelio kajutu sa kapetanom
i svakodnevicu sa posadom na omalenom Beagle-u, Chatwin sjeda u avion, vlak
ili autobus, ili pak, s lakoćom profesionalnog autostopera, uskače u kamionet
ili automobil lokalnih informatora ili dobronamjernika. Patagonija više nije
zemlja bestijalno okrutnih domorodaca koji su odirali došljake na živo i
pripremali od njih kanibalske gozbe. Ti dani su prošli, iako se tu
i tamo može naići na pojedince za koje se može sumnjati da su pojeli svoje
neprijatelje ili žrtve.

Chatwin je vrlo zanimljivo proslijedio Butch Cassidy & Sundance Kid story,
prikazujući u cijelosti njihovu putanju do Patagonije, gdje su, kako kaže,
vjerojatno izbjegli pravdi.

Najsličniji Darwinowom opisu je dio knjige pred kraj, gdje daje odlomke iz
još neobjavljene knjige moreplovca koji je u 19-om stoljeću plovio južnim
morima-njegovi potomci su kasnije to objavili u cjelini. Taj dio se čita
kao nešto Conradovog ili "Sharks" Bjorneboe.

Meni se Chatwinovo pisanje nije činilo toliko novatorskim, na momente
me je mučilo njegovo ulaženje u porodične detalje protagonista. Umjetnički
dojam "Songlines" mi se činio kompletnijim, možda zato jer sam australijski
outback vidio vlastitim očima, a Patagonija još čeka na mene. Kad ju posjetim,
ova knjiga će, uz Darwina, ipak imati svoje mjesto, jer Chatwin je dao dobar
suvremeni opis, uz ponešto sitnica nužnih za razumjeti zašto se neke stvari
i ljude shvaća ozbiljno, a neke ne. Preporučam.

- 22:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2020.

Drugačiji od drugih

Kina je drugačija. Sve je drugačije; po mome, Han kinezi su doletjeli
svemirskim brodom, spustili se i počeli osvajati okolicu. Na par tisuća
godina su se zatvorili na teren kojim se dalo ovladati pješaštvom; konjicu
su usvojili tek kad su ih pokorili Mongoli, a i to samo za vojne prilike,
privatni Kinez nikad nije bio jahač, vlast mu to nije dozvoljavala. Kako
i bi, ženama nisu dozvoljavali ni hodati, nego su ih sakatili da mogu
njima lakše vladati, pa kako bi onda muške ostavili da se mogu slobodno
gibati?

Danas, kad svijetom vlada uravnilovka, sve više toga je iz "Amerike"
profiltrirano kroz arapski svijet i Kinu i dolazi k nama u obliku splačina.

Kad dolazim u novu kulturu, volim od početka zapisivati što je drugačije, jer
smo toliko prilagodljive životinje da nam se sve novo ubrzo stapa u staro i
više niti ne primjećujemo novost. Isto sam postupio u Kini, pa evo moje liste
post festum izlaska iz Kine, Anno Domini 2020:

-WC školjke imaju drugačiji sistem ispiranja i očito nisu predviđene za naša
evropska g... Kad smo prešli na kinesku prehranu, nikakvih problema, ni jednom
nam se nisu začepile, ako smo pazili na to da ne ubacujemo previše papira, nego
da ga bacamo u koš koji je u javnim WC-ima obično uz WC školjku.
Doduše, čini se da neki lokalci i dalje imaju probleme s tim, sudeći po
izboru odčepljivača u običnom lokalnom dućanu:
gf

-policajci, ili često volonteri ili neka vrsta redara, se deru na svakog
i poučavaju ljude redu u prometu. Ima ih svuda, nije rijetko za vidjeti
po 6-8 na beznačajnijim raskršćima. Volontere ljudi obično otvoreno ignoriraju,
ali policajaca se boje. S pravom, nisu ugodni ako se za nekog zakače, vidjeli
smo poprilično neugodne situacije, na rubu nasilja, s obje strane događanja.

-nivo engleskog je i dalje slabašan, znanstveni i onaj na ulici. Čak i u
gradu kao Šangaj i u institucijama kao Akademija znanosti, a neću si ni
pokušati predstaviti kako je na "provinciji". Prodavači u dućanima se
često niti ne trude razumjeti, nego jednostavno uključe automatsko
prevođenje na telefonu i pokušavaju tako riješiti problem...obično samo
prividno, zapravo ih uopće nije briga-s takvima obično nije vrijedno truda
ni pokušavati, običan gubitak vremena.

-ulice su jako čiste u odnosu na stanje pred 10 godina, i to na svim javnim
prostorima, metrou, stanicama,...

-pasa je malo, gotovo ništa velikih, uglavnom manji

-više mopeda (električnih, benzinski su zabranjeni u gradu), manje bicikala,
a i ti su uglavnom oni na iznajmljivanje, ima ih posvuda.

-sve im treba korak po korak reći, pitati, od čistačice do PhD studenta ili
profesora. Kako sam već ne jednom konstatirao na ovom blogu, razmišljanje
je skupo, jako skupo!

-vole se objašnjavati, poučavati, na svim nivoima, od stražara pred zgradom,
portira, do čistačice ili smećarice (koja stoji za kantama za smeće i uglavnom
se dere na sve i svakoga, da ne razvrstava ispravno otpad).

-vožnja bilo bicikla, mopeda, auta ili aviona im je kao muhe bez glave, ne
gledaju, izlijeću na ulicu. Visoko rizično!, njima stvarno treba high-tech
da se ne poubijaju!

-ne daju mjesto u metrou ili autobusu, ako se pomakneš, to shvate kao da
si im napravio mjesto da se pomaknu, zato obično svi stoje kao ukopani.

-djeca se igraju, na ulicama u zatvorenim blokovima zgrada, replikama naoružanja
onako kako smo na to bili naviknuti u Yu 1970-tih i 80-tih.

-vodovodna i općenito infrastruktura u zgradama je šlampavo napravljena, po
principu "koga briga kako izgleda ako radi?".

-javna rasvjeta unutar naselja je slaba, ne X-zrake kako to radimo na Zapadu,
nego taman koliko treba da se vidi. Pametno, ne rade dan od noći.

-madraci kreveta su tvrdi!, jedva malo mekši od daske prekrivene dekom. Privikavaju
ljude na uvjete u logorima za (dobrovoljni, naravno!) preodgoj?

-u javnom životu, službeno stajalište je često prenošeno glasinama, ne
službenim oglasima. Čak i kad je riječ o policijskim proglasima, lokalci
često idu na blog ili drugi mass medij, a ne traže službenu obavijest, jer
je najčešće niti nema.

-mnogo toga je samo "reda radi", npr. mjerenje temperature tokom COVID-19 je
često bilo termometrima bez baterija ili nitko nije obraćao pažnju na rezultat,
odvajanje otpada je često bez reda i zapravo samo predstava za javnost.

-slanje novca u inozemstvo je skupo i sporo. Mijenjanje CNY u druge valute
je ograničeno na 500 USD/dan. Lako i rado primaju novac izvana, teško ga daju
van Kine, kontroliraju porijeklo novca i da li je plaćen porez.

Lista bi, naravno, mogla biti mnogo dulja, ali ovo je uz minimalno prepravljanje
ono što sam zapisao tokom gotovo godinu dana u Kini.

- 20:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org