Pregled posta

Drugačiji od drugih

Kina je drugačija. Sve je drugačije; po mome, Han kinezi su doletjeli
svemirskim brodom, spustili se i počeli osvajati okolicu. Na par tisuća
godina su se zatvorili na teren kojim se dalo ovladati pješaštvom; konjicu
su usvojili tek kad su ih pokorili Mongoli, a i to samo za vojne prilike,
privatni Kinez nikad nije bio jahač, vlast mu to nije dozvoljavala. Kako
i bi, ženama nisu dozvoljavali ni hodati, nego su ih sakatili da mogu
njima lakše vladati, pa kako bi onda muške ostavili da se mogu slobodno
gibati?

Danas, kad svijetom vlada uravnilovka, sve više toga je iz "Amerike"
profiltrirano kroz arapski svijet i Kinu i dolazi k nama u obliku splačina.

Kad dolazim u novu kulturu, volim od početka zapisivati što je drugačije, jer
smo toliko prilagodljive životinje da nam se sve novo ubrzo stapa u staro i
više niti ne primjećujemo novost. Isto sam postupio u Kini, pa evo moje liste
post festum izlaska iz Kine, Anno Domini 2020:

-WC školjke imaju drugačiji sistem ispiranja i očito nisu predviđene za naša
evropska g... Kad smo prešli na kinesku prehranu, nikakvih problema, ni jednom
nam se nisu začepile, ako smo pazili na to da ne ubacujemo previše papira, nego
da ga bacamo u koš koji je u javnim WC-ima obično uz WC školjku.
Doduše, čini se da neki lokalci i dalje imaju probleme s tim, sudeći po
izboru odčepljivača u običnom lokalnom dućanu:

-policajci, ili često volonteri ili neka vrsta redara, se deru na svakog
i poučavaju ljude redu u prometu. Ima ih svuda, nije rijetko za vidjeti
po 6-8 na beznačajnijim raskršćima. Volontere ljudi obično otvoreno ignoriraju,
ali policajaca se boje. S pravom, nisu ugodni ako se za nekog zakače, vidjeli
smo poprilično neugodne situacije, na rubu nasilja, s obje strane događanja.

-nivo engleskog je i dalje slabašan, znanstveni i onaj na ulici. Čak i u
gradu kao Šangaj i u institucijama kao Akademija znanosti, a neću si ni
pokušati predstaviti kako je na "provinciji". Prodavači u dućanima se
često niti ne trude razumjeti, nego jednostavno uključe automatsko
prevođenje na telefonu i pokušavaju tako riješiti problem...obično samo
prividno, zapravo ih uopće nije briga-s takvima obično nije vrijedno truda
ni pokušavati, običan gubitak vremena.

-ulice su jako čiste u odnosu na stanje pred 10 godina, i to na svim javnim
prostorima, metrou, stanicama,...

-pasa je malo, gotovo ništa velikih, uglavnom manji

-više mopeda (električnih, benzinski su zabranjeni u gradu), manje bicikala,
a i ti su uglavnom oni na iznajmljivanje, ima ih posvuda.

-sve im treba korak po korak reći, pitati, od čistačice do PhD studenta ili
profesora. Kako sam već ne jednom konstatirao na ovom blogu, razmišljanje
je skupo, jako skupo!

-vole se objašnjavati, poučavati, na svim nivoima, od stražara pred zgradom,
portira, do čistačice ili smećarice (koja stoji za kantama za smeće i uglavnom
se dere na sve i svakoga, da ne razvrstava ispravno otpad).

-vožnja bilo bicikla, mopeda, auta ili aviona im je kao muhe bez glave, ne
gledaju, izlijeću na ulicu. Visoko rizično!, njima stvarno treba high-tech
da se ne poubijaju!

-ne daju mjesto u metrou ili autobusu, ako se pomakneš, to shvate kao da
si im napravio mjesto da se pomaknu, zato obično svi stoje kao ukopani.

-djeca se igraju, na ulicama u zatvorenim blokovima zgrada, replikama naoružanja
onako kako smo na to bili naviknuti u Yu 1970-tih i 80-tih.

-vodovodna i općenito infrastruktura u zgradama je šlampavo napravljena, po
principu "koga briga kako izgleda ako radi?".

-javna rasvjeta unutar naselja je slaba, ne X-zrake kako to radimo na Zapadu,
nego taman koliko treba da se vidi. Pametno, ne rade dan od noći.

-madraci kreveta su tvrdi!, jedva malo mekši od daske prekrivene dekom. Privikavaju
ljude na uvjete u logorima za (dobrovoljni, naravno!) preodgoj?

-u javnom životu, službeno stajalište je često prenošeno glasinama, ne
službenim oglasima. Čak i kad je riječ o policijskim proglasima, lokalci
često idu na blog ili drugi mass medij, a ne traže službenu obavijest, jer
je najčešće niti nema.

-mnogo toga je samo "reda radi", npr. mjerenje temperature tokom COVID-19 je
često bilo termometrima bez baterija ili nitko nije obraćao pažnju na rezultat,
odvajanje otpada je često bez reda i zapravo samo predstava za javnost.

-slanje novca u inozemstvo je skupo i sporo. Mijenjanje CNY u druge valute
je ograničeno na 500 USD/dan. Lako i rado primaju novac izvana, teško ga daju
van Kine, kontroliraju porijeklo novca i da li je plaćen porez.

Lista bi, naravno, mogla biti mnogo dulja, ali ovo je uz minimalno prepravljanje
ono što sam zapisao tokom gotovo godinu dana u Kini.

Post je objavljen 06.10.2020. u 20:07 sati.