Prošle godine sam čitao Darwinove zapise s putovanja brodom "Beagle"-mnogo
zanimljivije štivo od glavnog mu "Postanak vrsta", a također relevantno
u znanstvenom smislu, ne samo opis egzotičnih južno-američkih obalnih i priobalnih
područja. Ta lektira je, među ostalim, bila priprema za nešto noviji izvještaj
iz tih područja iz pera Brucea Chatwina, kog sam vam već predstavio uz čitanje
knjige Pjevane staze, gdje opisuje svoje australsko putovanje 1980-tih.
"U Patagoniji" je bila Chatwinova prva knjiga, koju se često smatra djelom koje
je noveliziralo putopis u engleskoj literaturi. Iako je smatran reporterom,
Chatwin se radije vidio kao pisac. To je ostavilo traga u njegovim putopisima,
koji su često kritizirani od strane protagonista s kojima je dolazio u dodir
tokom putovanja, kao previše začinjemi maštom. Kao i svi putopisci od Marca
Pola na dalje, Chatwin je češće dodavao nego oduzimao-danas je još teže nego
nekad privući pažnju razmaženog čitaoca.
Chatwin putopisu daje osobni ton slijedeći put komada kože "mylodona" iz
porodične ostavštine-pri kraju knjige čak dolazi do spilje iz koje je koža
izvađena i nalazi komadić koji zadovoljno nosi sa sobom, zatvarajući neki
svoj osobni krug.
Ovakvo čitanje, nakon Darwina, daje zanimljiv kontrast brzine i lakoće
današnjih putovanja. Gdje je Darwin mjesecima dijelio kajutu sa kapetanom
i svakodnevicu sa posadom na omalenom Beagle-u, Chatwin sjeda u avion, vlak
ili autobus, ili pak, s lakoćom profesionalnog autostopera, uskače u kamionet
ili automobil lokalnih informatora ili dobronamjernika. Patagonija više nije
zemlja bestijalno okrutnih domorodaca koji su odirali došljake na živo i
pripremali od njih kanibalske gozbe. Ti dani su prošli, iako se tu
i tamo može naići na pojedince za koje se može sumnjati da su pojeli svoje
neprijatelje ili žrtve.
Chatwin je vrlo zanimljivo proslijedio Butch Cassidy & Sundance Kid story,
prikazujući u cijelosti njihovu putanju do Patagonije, gdje su, kako kaže,
vjerojatno izbjegli pravdi.
Najsličniji Darwinowom opisu je dio knjige pred kraj, gdje daje odlomke iz
još neobjavljene knjige moreplovca koji je u 19-om stoljeću plovio južnim
morima-njegovi potomci su kasnije to objavili u cjelini. Taj dio se čita
kao nešto Conradovog ili "Sharks" Bjorneboe.
Meni se Chatwinovo pisanje nije činilo toliko novatorskim, na momente
me je mučilo njegovo ulaženje u porodične detalje protagonista. Umjetnički
dojam "Songlines" mi se činio kompletnijim, možda zato jer sam australijski
outback vidio vlastitim očima, a Patagonija još čeka na mene. Kad ju posjetim,
ova knjiga će, uz Darwina, ipak imati svoje mjesto, jer Chatwin je dao dobar
suvremeni opis, uz ponešto sitnica nužnih za razumjeti zašto se neke stvari
i ljude shvaća ozbiljno, a neke ne. Preporučam.
Post je objavljen 09.10.2020. u 22:10 sati.