astrosailor

nedjelja, 28.02.2021.

Super tužna istinita ljubavna priča

Nekad sam bio ljubitelj SF-a, "Sirius", časopis posvećen znanstvenoj
fantastici, mi je bio jedan od početaka susreta sa svemirom. Kasnije
sam klizio sve više prema "znanstvena" a manje prema "fantastika".

Ono što cijenim kod pisaca kao Asimov i Clarke je kad pokažu dobar nos
za idući korak, recimo 50 godina unaprijed. Neke pisce sam počeo čitati
u njihovom "SF" dijelu opusa, npr. Voneguta ili Murakamija. Među takve
će možda spadati-ako krenem čitati njegova druga djela-Gary Shteyngart,
jer njegovo "Super Sad True Love Story" (Supertužna istinita ljubavna priča)
mi se jako svidjela. Istina, to bi bila SF da ju je napisao 1960 a ne 2010,
ali ima tamo dijelova kojih se "Sirius" ne bi postidio. Ne u tehničkom
dijelu priče, nego, kako i pristoji nekom njegovog profila, političkom.

Svrstali su ga među satiričare, meni djeluje više kao ekonomski osviješteni
njujorški Židov-znam, tautologija, ali želim reći da u svom pisanju nije, nimalo,
apstrahirao svoje zaleđe, već ga dosljedno iskorištava. Piše stvarno dobro,
što nije čudno jer je majstor kreativnog pisanja, koje uostalom i predaje na
Columbia University. U političkom smislu ima i formalno obrazovanje, jer je
završio koledž političkih znanosti-gotovo logično za nekog tko se rodio u
Lenjingradu (1972), ako nije išao u prirodne znanosti ili formalnu ekonomiju.

U "Super sad..." ekstrapolira sadašnjicu-koju sad živimo već više od deset
godina-sa diktatom društvenih medija. Ljudi "ne postoje" ako ne pročitaju
svoj rejting na nekoj od mreža, gdje se ocjenjuje njihov ekonomski, društveni
i seksualni status ("fuckability", haha!). Na ulicama su postavljeni čitači
"apparata" koji svi nose, koji daju te podatke o svakom tko prolazi...u biti svi
imamo takav uređaj, u našem pametnom telefonu (bez navodnika, jer mnogima
je sva pamet u tom telefonu, bez njega su kao goli pred lavovima).

U Kini sam čitao u lokalnim novinama da gradovi počinju pripremati "ekrane
srama" na križanjima, na kojima će se pojaviti podaci o prijestupnicima: prijeđe
netko na crvenom preko ulice, na ekranu se pojavi njegova slika s podacima. Naravno,
isto ide policiji, a njoj/njemu kazna doma, automatski, kao kad vozite auto i prebrzo
vozite ili provezete kroz crveno. Trenutno instaliraju dodatne kamere na raskršćima
(uz onih par desetaka koje su već prisutne na svakom!) za kamere za prepoznavanje
lica. Čovjek samo čeka kad će na ulazu u dućan biti crvena lampica i rampa se
zatvara pred nekim "vaš kreditni ranking nije dovoljan za ovaj dućan!"...

U "Super tužnoj ljubavnoj priči" djeca u vrtićima gledaju tešku pornografiju
(ekstrapolacija skidanja se pop i ne samo zvijezda?) i nije ništa neuobičajeno
da netko šalje u mrežu tokom susreta s prijateljima-koji je, jasno, prenošen
uživo-i sliku svog uratka kako ga netko sado-mazo guzi-nešto kao oni filmići
kad su zvjezdice ili wannabe zvjezdice podizale svoj rejting "curenjem"
pušenja k... , gdje ćeš bolje-i jeftinije-reklame! Ako se uradak sviđa,
podiže "fuckability" glavnog lika, bar na kratko! Ljudi taj pokazatelj provjeravaju
čak i kad ulaze u autobus ili metro!, uspoređujući se sa ostalima u okolini.

Dakle, SF dio mu u društvenom smislu nije visok, nije smislio ništa novog,
kao ni u političkom smislu, ali je isto lijepo ekstrapolirao: "tvrda" valuta
je kineski yuan (i dalje sa Maom), sjeverni Euro (Norveška je svjetska sila)
isto drži vrijednost. Nakon kratkog rata u kome Venezuelanske snage pobjeđuju i
zajedno sa kineskim razaračima plove uz rijeku Potomac, USA bivaju rascjepkane
na dijelove upravljane od strane vjerovnika: Kina, Norveška i Saudijska Arabija.

Priča je kao ova čaša, čudno pukla:

New York je raseljen u pravljenju turističke meke za bogate. Ne-bijelo
stanovništvo je ili izbačeno ili se pokušavaju "vratiti" odakle su došli, i
gdje je sada mnogo bolji standard, kao npr. Koreja. Bijelci rade za kineske
gazde za 5 jiao po satu, i fizički su ugroženi, kao filipinske i indonezijske
"amah" danas svuda po svijetu.

To sve ide uz stvarnu ljubavnu priču, gdje je iskoristio vlastita iskustva
(žena mu je iz koreanske dijasapore) pa je opis autentičan.

Suma sumarum: dobro osmišljena i uvjerljivo napisana priča, preporučam!

Ak vas ćopi depra, da još dodam, zakej bi bilo samo loše kad more još gore:
nekad smo se zgražali nad "ljepotama" soc-realističke
betonske gradnje...a danas, iz živog blata na terenima bivše tvornice Ursus (vidi prethodna
dva posta) raste Ursus Centar:

Zapravo je već izrastao, neki sretnici tu već žive:

Sretno im bilo!

Ulica 7 miraza iz prethodnih postova će biti jedna od osi tog "centra":

- 11:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.02.2021.

Ursus

"Ursus" uglavnom znamo kao tvornicu traktora iz Poljske koje se sretalo
na našim poljima u davnija vremena, a ima ih i danas. Trenutno živim u
dijelu grada gdje su bila nekadašnja postrojenja, cijeli veliki tvornički
krug, pa nailazim na ostatke tog nekadašnjeg industrijskog titana. Za
gradnju tvornice su 1970-tih gotovo čaušeskuovski iselili selo Golabki koje
se nalazilo na tom terenu-dali su ljudima stanove u betonskim zgradama,
umjesto njihovih bijednih potleušica-nešto u stilu onog što sam pred par mjeseci
pokazao iz Kine.
Danas je Ursus cijeli dio grada na zapadnom dijelu Varšave,
sa oko 60 tisuća stanovnika. Evo lokalnog općinskog ureda sa
spomenikom političkih događanja 1976 (nakon kojih je, za kaznu zbog
političkih nereda, Ursus postao samo predgrađe, izgubio je status neovisne
samoupravne jedinice):

Tvornica je započela 1893. tako da su se tri prijatelja inžinjera udružila sa
četvoricom poduzetnika, uloživši ušteđevinu za miraz svojih 7 kćeri - otuda
P7P na njihovim prvim proizvodima, od "Posag 7 Panien"="miraz 7 djevojaka",
a ta činjenica mi je objasnila i zagonetan naziv jedne od ulica, u kojoj je ovaj novi
vrtić:

u tvornicu armatura za tvornice (šećerane i općenito prehrambene i alkoholne industrije),
protivpožarnih hidranata, centralnog grijanja i vodovoda (to prepisujem
s njihove današnje web stranice o povijesti firme). Od 1902 su proizvodili i
motore za mašine. Dio proizvodnog asortimana je oslikan na grafitima na
zidovima današnjeg lokalnog Ureda za kulturu:

Početkom XX stoljeća nazvali su se "Ursus" po liku snagatora iz tada
popularnog romana "Quo Vadis" Henryka Sienkiewicza (dobio je Nobela), danas
je ostalo samo ime ulice:

i ime dijela grada sa stanicama kao Sjev. Ursus, na koje su se nekada
slijevale rijeke radnika, a danas su uglavnom prazne:

Bili su glavni proizvođač motora sa unutrašnjim sagorijevanjem u Poljskoj i
jedini dostavljač za Carsku Rusiju i mašina za proizvodnju municije. Nakon
1. Svjetskog rata (1915 su im Rusi, po svom običaju, pobrali cijelu tvornicu
u Rusiju) su se brzo oporavili i krenuli u proizvodnju sve jačih motora, vojne
mašinerije i sličnog. Među proizvodima bili su i traktori, bazirani na
američkom modelu "Titan" firme International Harvester Company, kojih su
do 1927 proizveli stotinjak.

Kasnije su razvili svoje modele, bazirane na njemačkim Lanz Buldog (1947, model
C-45), a kasnije, 1957, su razvili svoj legendarni C-325, koji je od 1960.
bio u serijskoj proizvodnji i postao je prototip mnogih lakih traktora. Proizvodili
su, u suradnji sa češkim proizvođačem, i traktore "Zetor".

Političkim odlukama, 1971. je prestao razvoj i proizvodnja poljske linije,
međunarodnom investicijom (pariški i londonski krug) postali su proizvođač
linije Massey Ferguson. Očito se netko previše naobećavao i nakrao, jer
su se sve više zaduživali. Proizvodne linije MF i MFP(erkins) su proizvodile
na desetke tisuća vozila godišnje, 1983 je to bilo 50 000 godišnje, sa izvozom
po cijelom svijetu.

Na nedalekom terenu susjednog kvarta je nogometni klub "Budućnost"
gdje su vjerojatno igrali radnici te firme-godina osnivanja 1928!

I danas firma djeluje kao uspješan koncern, ali razasuta po lokacijama diljem
cijele Poljske. Na terenima stare tvornice, čije zgrade polako ali sigurno,
odlaze u povijest

narasla su, a kako vidimo još i danas nastaju cijela naselja:

Čitanje imena vlasnika i inžinjera objasnilo mi je imena ulica po kojima
svakodnevno hodam, lijep običaj nazivanja po ljudima koji su nešto
korisnog napravili, a ne samo debeloguzim i beskorisnim političarima.

Naravno, "Ursus" je, zbog protesta 1976, iz kojih se rodila "Solidarnošć"
ušao i u političku povijest:

Bili su aktivni:

Malo ironično zvuči, "kad smo htjeli biti slobodni".

Bilo bi dobro da se danas, kad Kinezi počinju lagano .ebuckat sve i sva naokolo
svojom političkom silom (vidi što rade od Hong Konga ovih dana!), prisjetimo da
smo mi na Zapadu izmislili poprilično dobre tehnike i znali ju prvi proizvesti kako
treba. Razvoj je i dalje u našim rukama, oni samo neumješno kopiraju, ili razviju
ako mogu naći zapadne stručnjake. Nisu uzalud revno crveni psi napali vlasnika
Alibabe prošle godine kad im je tu istinu izrekao u oči, kad se malo zaboravio.
Istina boli!

- 15:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.02.2021.

L'Arrache-coeur

ilitiga "Srcoder" je naslov knjige koju je napisao majstor slova i zvuka Boris Vian, a ilustracija mi je pala
na pamet, prigodno, uz Valentinovo:

Ako niste čitali, preporučam Viana, posebno "Pjena dana", muzički intoniranu multi-umjetničku
love story, u kojoj umjesto ljubavi umire prostor oko nje, ispunjen cvijećem i Duke Ellingtonom.

- 10:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 12.02.2021.

Satovi

Na obližnjoj nedavno obnovljenoj-zapravo nanovo izgrađenoj-lokalnoj
željezničkoj stanici na rubu Varšave sam uživao rijetku igru boja u zimsko jutro:

Tada sam uočio:

Ovdje još znaju, i proizvode satove?! Ne uvoze ih iz Švicarske ili Kine?
Mission impossible!

Firma je "Kolejowe zakłady łacznosciowe" (Željezničke komunikacije) i
postoji 150 godina-Bydgoszcz je tada bila u Prusiji.

Nije rijetkost da su Nijemci osnovali neku elektro-mehaničku firmu-
ova je sredinom 1800-tih preseljena iz Berlina u Bromberg, danas Bydgoszcz,
da služi potrebama telegrafa na liniji Berlin-Koenigsberg... Ali je dosta
rijetko da je nešto što je prožvakano kroz socijalistička vremena i danas
prisutno i to sa novim proizvodima! Svaka čast. Na svakoj stanici u Poljskoj možete
vidjeti ove satove, a čitam da rade i cijele komunikacijske sisteme, oglasne ploče
i slično. U Poljskoj ima puno željezničkih stanica.

Iako, čitam na njihovim aktualnim stranicama da neće dugo, novi direktor je očito
došao sa zadatkom brze privatizacije...slijedi skidanje vrijednosti firme...navodno je
dobar, prethodnu firmu je uništio!

Ljudi, kad ćemo naučiti cijeniti ono što imamo, kad već imamo?

- 23:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages