Pregled posta

Super tužna istinita ljubavna priča

Nekad sam bio ljubitelj SF-a, "Sirius", časopis posvećen znanstvenoj
fantastici, mi je bio jedan od početaka susreta sa svemirom. Kasnije
sam klizio sve više prema "znanstvena" a manje prema "fantastika".

Ono što cijenim kod pisaca kao Asimov i Clarke je kad pokažu dobar nos
za idući korak, recimo 50 godina unaprijed. Neke pisce sam počeo čitati
u njihovom "SF" dijelu opusa, npr. Voneguta ili Murakamija. Među takve
će možda spadati-ako krenem čitati njegova druga djela-Gary Shteyngart,
jer njegovo "Super Sad True Love Story" (Supertužna istinita ljubavna priča)
mi se jako svidjela. Istina, to bi bila SF da ju je napisao 1960 a ne 2010,
ali ima tamo dijelova kojih se "Sirius" ne bi postidio. Ne u tehničkom
dijelu priče, nego, kako i pristoji nekom njegovog profila, političkom.

Svrstali su ga među satiričare, meni djeluje više kao ekonomski osviješteni
njujorški Židov-znam, tautologija, ali želim reći da u svom pisanju nije, nimalo,
apstrahirao svoje zaleđe, već ga dosljedno iskorištava. Piše stvarno dobro,
što nije čudno jer je majstor kreativnog pisanja, koje uostalom i predaje na
Columbia University. U političkom smislu ima i formalno obrazovanje, jer je
završio koledž političkih znanosti-gotovo logično za nekog tko se rodio u
Lenjingradu (1972), ako nije išao u prirodne znanosti ili formalnu ekonomiju.

U "Super sad..." ekstrapolira sadašnjicu-koju sad živimo već više od deset
godina-sa diktatom društvenih medija. Ljudi "ne postoje" ako ne pročitaju
svoj rejting na nekoj od mreža, gdje se ocjenjuje njihov ekonomski, društveni
i seksualni status ("fuckability", haha!). Na ulicama su postavljeni čitači
"apparata" koji svi nose, koji daju te podatke o svakom tko prolazi...u biti svi
imamo takav uređaj, u našem pametnom telefonu (bez navodnika, jer mnogima
je sva pamet u tom telefonu, bez njega su kao goli pred lavovima).

U Kini sam čitao u lokalnim novinama da gradovi počinju pripremati "ekrane
srama" na križanjima, na kojima će se pojaviti podaci o prijestupnicima: prijeđe
netko na crvenom preko ulice, na ekranu se pojavi njegova slika s podacima. Naravno,
isto ide policiji, a njoj/njemu kazna doma, automatski, kao kad vozite auto i prebrzo
vozite ili provezete kroz crveno. Trenutno instaliraju dodatne kamere na raskršćima
(uz onih par desetaka koje su već prisutne na svakom!) za kamere za prepoznavanje
lica. Čovjek samo čeka kad će na ulazu u dućan biti crvena lampica i rampa se
zatvara pred nekim "vaš kreditni ranking nije dovoljan za ovaj dućan!"...

U "Super tužnoj ljubavnoj priči" djeca u vrtićima gledaju tešku pornografiju
(ekstrapolacija skidanja se pop i ne samo zvijezda?) i nije ništa neuobičajeno
da netko šalje u mrežu tokom susreta s prijateljima-koji je, jasno, prenošen
uživo-i sliku svog uratka kako ga netko sado-mazo guzi-nešto kao oni filmići
kad su zvjezdice ili wannabe zvjezdice podizale svoj rejting "curenjem"
pušenja k... , gdje ćeš bolje-i jeftinije-reklame! Ako se uradak sviđa,
podiže "fuckability" glavnog lika, bar na kratko! Ljudi taj pokazatelj provjeravaju
čak i kad ulaze u autobus ili metro!, uspoređujući se sa ostalima u okolini.

Dakle, SF dio mu u društvenom smislu nije visok, nije smislio ništa novog,
kao ni u političkom smislu, ali je isto lijepo ekstrapolirao: "tvrda" valuta
je kineski yuan (i dalje sa Maom), sjeverni Euro (Norveška je svjetska sila)
isto drži vrijednost. Nakon kratkog rata u kome Venezuelanske snage pobjeđuju i
zajedno sa kineskim razaračima plove uz rijeku Potomac, USA bivaju rascjepkane
na dijelove upravljane od strane vjerovnika: Kina, Norveška i Saudijska Arabija.

Priča je kao ova čaša, čudno pukla:

New York je raseljen u pravljenju turističke meke za bogate. Ne-bijelo
stanovništvo je ili izbačeno ili se pokušavaju "vratiti" odakle su došli, i
gdje je sada mnogo bolji standard, kao npr. Koreja. Bijelci rade za kineske
gazde za 5 jiao po satu, i fizički su ugroženi, kao filipinske i indonezijske
"amah" danas svuda po svijetu.

To sve ide uz stvarnu ljubavnu priču, gdje je iskoristio vlastita iskustva
(žena mu je iz koreanske dijasapore) pa je opis autentičan.

Suma sumarum: dobro osmišljena i uvjerljivo napisana priča, preporučam!

Ak vas ćopi depra, da još dodam, zakej bi bilo samo loše kad more još gore:
nekad smo se zgražali nad "ljepotama" soc-realističke
betonske gradnje...a danas, iz živog blata na terenima bivše tvornice Ursus (vidi prethodna
dva posta) raste Ursus Centar:

Zapravo je već izrastao, neki sretnici tu već žive:

Sretno im bilo!

Ulica 7 miraza iz prethodnih postova će biti jedna od osi tog "centra":

Post je objavljen 28.02.2021. u 11:48 sati.