astrosailor

srijeda, 29.04.2020.

Gradski vidici

Songjiang, u kom trenutno živim, je mali gradić (za Kinu) of 2 miliona ljudi. Tiha skoro provincija uključena u zapadna rubna područja Šangaja, grad parkova na desecima kanala među rijekama Wusong i Suzhou. Kako to često u Kini biva, Šangaja nije bilo ni u ideji kad je Songjiang bio poznat grad, negdje pred tisuću godina. Postao je još poznatiji pred pola tisućljeća zbog izvjesne gospođe koja je u drugim područjima KIne naučila tkanje, i kad se vratila kući, nije se umirovila nego je naučila svoje sugrađanje tkati i smislila neke tehnička poboljšanja zbog kog se tkanina iz Songjianga proslavila i grad je prosperirao. U XIX stoljeću je bio jako uništen, kao obrambena linija Šangaja u Taipinškoj pobuni. Od 2000-te grad se razvija sjeverno od starog dijela, uz Sveučilišni grad (campusi desetak sveučilišta iz Šangaja, neću ni spominjati da je svaki...veeeeliki), koji su odlučili ispresijecati parkovima uz rijeke i kanale, tako da bude 25m2 zelenila na svakog od ž miljona stanovnika.

U Evropi smo se pomalo odvikli od ovako visokih stambenih zgrada, ovdje ih još i te kako grade:

Crveni su postali žuta crkva, ne plava?

Puno vode naokolo pruža puno lijepih mjesta za gradnju:

Arhitekt je dao sinu osnovnoškolcu da radi projekt, stožac, sfera, kvadri,...:

Usput, vidim da se nazivlje geometrijskih tijela u Hrvata promijenilo ili mijenja, našao sam: kupa, lopta, kvadar,.., uglata ili rogljasta (!) geometrisjka tijela. Zanimljivo, znam da je zaik promjenljiva tvar, ali nije baš zdravo da ni Euklida još ne možemo jednoznačno prevesti da se razumijemo preko dvije-tri generacije!

- 09:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 22.04.2020.

Nogama naprijed

Kako sam pisao u postu Nijemci izumiru, Gunther Grass je u knjižici "Kopfgeburten" napravio misaoni eksperiment i pokušao zamisliti kako bi svijet izgledao kad ne bi bilo milijardu Kineza, nego Nijemaca.

Zgrozio se Grass na misao što bi Svijetu donijelo 300 miliona Švaba, 200 miliona Saksonaca i tako proporcionalno dalje (brrrr!).

Gledajući oko sebe ljepote i divote posljedica 5 000 godina kineske civilizacije i tradicije (smije li se to napisati u jednoj rečenici, kad se prečesto toliko isključuje!?), uz čitanje vrlo poučne knjižice Petera Hesslera "River town" ("Grad na rijeci") o gradiću u srednjem toku Yangtze polovinom 1990-tih, pao mi je na pamet slijedeći misaoni eksperiment (jesam teorijski fizičar ili nisam?!): što bi bilo kad bi Kinezi umjeli kreativno razmišljati, a ne samo učiti na pamet ili kopirati (bez poboljšanja!)?

Jao i naopako! U obratu Grassovog naslova dao sam "Nogama naprijed", što paše i načinu kako je puno, jako puno Kineza, prošlo u toj priči.

Zamislite (držeći čašu dobrog Whiskey-a u blizini ili kineskog vina-ovaj njihov Merlot za 50kn je sasvim kulturan, Kinezima ne treba uvoziti zapadnjačkih vina)

što bi vojska kreativnih inženjera napravila od Kine, kad su i ovako, zahvaljujući kupljenim ili ukradenim rješenjima postigli toliko, bar u svojim razvijenijim područjima! Stotinjak miliona, umjesto desetak tisuća inženjera, znanstvenika, koja planeta bi to mogla izdržati! Najvidljivije je to u građevinarstvu, gdje bi im trebalo predložiti nagradni natječaj "arhitekte na bandere":

Mješavina novog i još starijeg je kod njih ponekad ludnica-mostovi im idu nešto bolje, ovdje metoda mostarski most bez Mostara:

Uvod u mogućnosti Azije pokazali su nam Japanci, koji su nakon Meiji restauracije u XIX stoljeću, i posebno nakon što su izgubili Drugi Svjetski rat, napravili veliki napredak kopirajući... Ali, za razliku od Kineza, oni su i unapređivali, poboljšavali ili bar uljepšavali uzor. Uspoređeno s Evropom, Japanci su nešto kao Talijani: nisu vodeći inžinjeri, ali znaju posao, a imaju više estetskog duha i kreativnosti od vodećih inžinjera, Nijemaca.

Kinezi su, "zahvaljujući" među ostalom i vlastitom "kulturnom revolucijom", kao cjelina na poprilično primitivnijem stupnju kulture nego Japan, ali nije sve u kulturi... bit će da je njihova uloga u globalnom smislu nešto drugačija.

Kakva? Analogije su korisne, ali ne treba ih previše natezati...

Brutalna moderna sila tipa SAD? Rusija? Engleska ili Španjolska iz kolonijalnih vremena? Ne paše mi analogija s Engleskom, iako bi
po aroganciji mogla. SAD je zapravo anti-Kina, tradicija i kultura nula bodova, to im je ostalo u Evropi.

Najviše mi paše Španjolska, posebno ako pomislim o kineskoj (faktički već dovršenoj, iako Svijet to još nije shvatio) kolonizaciji Afrike, koja bi tu bila zamjena za Južnu Ameriku.

Ali zapravo bi najbolje pasalo Osmanlijsko carstvo, kojeg ostaci se i danas smatraju narodom koji je izumio kotač (ako ste pričali s ikim iz Turske tko je završio školu u kojoj im tamo peru mozgove ajranom) iako je istina malko... drugačija.

Istina je jedino da su (Han) Kinezi tih par tisuća godina tu gdje jesu otkad su u svemirskim brodovima sletili na Zemlju i ni mic.

Valjda im bilo dosta lutanja Svemirom.

Kako vi to vidite?

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.04.2020.

K od korone

Nemate li osjećaj da sudjelujete u povećem eksperimentu? Početku
Trećeg (ili Četvrtog, ako uračunamo onaj para ratnih zločinaca Bush-Blair
protiv "terorizma") Svjetskog rata? Nisam od poklonika teorija zavjere, i
ne mislim da ovo što nam se događa od početka godine ima veze sa 5G
i Masonima ili sličnim bajnim bajkama, znam da je štos u kineskoj ljubavi
prema juhici od šišmiša i jednostavnom propustu da sprovedu zakone i
uvedu osnovne higijenske uvjete tamo gdje ih treba unijeti.

Do oko 2010 su si mogli dozvoliti ignoriranje problema, jer se populacija
nije toliko gibala van Kine, a u Kini su bezbolno mogli ugušiti probleme. Danas,
kad su postali glavna turistička masa, njihov problem istovremeno postaje i
svjetski problem.

Čitajući lokalne režimske novine-China Daily, koji vam serviraju
na letovima za Kinu, a online je neiscrpno vrelo (dez)informacija,
čovjek shvati da se vremena mijenjaju, ali ljudi ne-režim je režim,
i laže, i vara, i dela ćušpajz od mozga podanicima na iste, stare
fore. Već sam komentirao da se osjećam kao da sam se vratio u vrijeme
mladosti mojih rodutelja, oko 1950-te... pjevaju junačke pjesmice
junacima koji su se borili protiv virusa u Wuhanu, množe brojeve
sa 1, 2 i 3 kako kome paše (a trebalo bi vjerojatno sa 50 ili
100), a sve služi tome da ljudi oguglaju na ikakvu informaciju.

Red "vijesti", red laži...pa još dva reda laži i čiste, nepatvorene
propagande... ovdje (u Kini, za one koji me ne prate) nove činjenice
kao policijski sat ili naredbu da se Zemlja ima okretati u suprotnu
stranu, ne oglašava glasnogovornik Vlade ili Partije, nego čujete,
čitate to u trač rubrici lokalnog bloga na Weibo ili sličnom servisu.
Na tečnom kineskom, naravno. Tako valjda izbjegavaju odgovornost za
postupke i (podebele) greške.

Čudan prizor na ulici, oko njihovog Svih Svetih: brzo spaljivanje vreće sa
papirima (potpomognuto alkoholom, čini mi se, jer se vreća pola metra na
pola metra spalila u minutu i ostalo je sumnjivo malo smeća). Ovdje nisam vidio ni jednu peć
za spaljivanje lažnog novca na ulici-vjerojatno je isto zabranjeno zbog zagađenja. Ali
taoistička tradicija nalaže takvo spaljivanje...ljudi su, mislim, išli protiv takve naredbe, pa
su to izveli klinički čisto, u 5 minuta su spalili što si imali, pokupili smeće i zbrisali na mopedu.
Takav osjećaj potvrdilo je i to da je 5 minuta nakon njihovog odlaska prošao
policajac na motoru-prvi put u dva mjeseca sam ga vidio u našoj (slijepoj) ulici!
Čista slučajnost...(svaki komadić prostora je ovdje pod kamerama).

Na žalost-ili možda na sreću, jer bih inače preplivao do Australije
od muke-moj kineski je u povojima već 15 godina (da, znam u toliko
vremena mogao sam ga naučiti, ali imao sam i druge stvari za raditi,
za koje su me plaćali, slabo, ali ipak!) i ni izdaleka ne mogu slijediti
takve stranice i njihove manipulacije, ali tu i tamo ih naslućujem.

Npr. ovo sa QR kodom koji svatko dobije...ja ga još nisam uzeo (pojavila
se "promocija s ograničenim rokom trajanja" na WeChat, njihovoj praktički
službenoj aplikaciji za mobilni telefon, ili ga se može uzeti preko Alipay,
druge takve aplikacije, bez koje ovdje ni ne pomisle probati živjeti), jer
se za sada gibam unutar šangajske provincije, ali ne znam neće li stvarno
postati zamjena za osobnu iskaznicu. Ne znaju ni oni, niti će to ikad
biti igdje "objavljeno"-ali vas npr. neće pustiti u metro ili supermarket
ili na posao bez toga. Jednostavno preko noći pukne neka takva ideja i već
ju svi provode do bola, policija vas pouči (na tečnom kineskom) ako je se
ne držite. Ipak ovdje, pored supermodernih automobila, još voze i tricikle:

Sve se radi na taj način, poluslužbeno...selski način. "Rekli su", "napisali su",
"čuje se". Vrlo efikasna metoda. Onda si za ono što uspije onaj tko
kvači može prisvojiti zasluge, a za ono što neslavno propadne uvijek
ispadne kriv neki protivnik vizionarske ideje...jedinog autoriziranog
vizionara.

Već viđeno. Nemojte nasjedati na propagandu. Na Zapadu su se jednom
davno zaljubili u Svinjojeda-"Chairman" Mao je, poznato je, jeo samo svinjetinu, nije
prao zube i poprilično je, ovaj, khm, car je gol!- širio ne baš miris oko sebe. Skrivio
je, posredno ili neposredno, smrt između 50-80 miliona ljudi, i unesrećio
još par puta toliko svojim ne-imanjem pojma o politici i gospodarstvu, ali
majstorski-i sadistički-manipulirajući ljudskom gluposti. Stvarno debeli razlozi za
zavoljeti čovjeka...posebno ako vam je na suprotnoj strani političke bojišnice.

Ovdje pri izlazu iz metra prema gradu i dalje visi plakat za 70-godišnjicu Narodne
Republike, koja je slavljena prošlle godine. Radnici sada žive u velebnim dvorima:

Gradić mali...dva miliona stanovnika:

Usput, u Partiji nije postojao "Chairman", to su izmislili za njega, kad
je bio odstavljen s vlasti jer je pogrešnom politikom skrivio glad u cijeloj
zemlji, a Zapad ga je volio i tražio, pa ga nisu mogli jednostavno obijesiti
ili strijeljati. Umjesto toga su smislili bezfunkcionalnu funkciju i slali
novinare da se nauživaju njegovog mirisa i mudrosti. Francuski filozofčići
su to posebno voljeli, i poneki Američki novinarčić kog su valjda
inspirirali voljnim ljepojkama u hotelu da piše peane Velikom Vođi. Dobro
oni znaju što je potrošačko društvo...brzo potroše svakoga:

Evo što ja mislim o tome:

I tata bi, sine.

Ponavljam, ne nasjedajte na propagandu. Sjednite radije na bicikl:

Ovo što se vidi iza je umjetno jezero ispod kojeg je ...parking. Zgrade su dijelom u vodi...
To je supermoderni povijesno-arheološki muzej, par hektara površine na terenu obližnjeg
lokaliteta koji krije materijala za par generacija arheologa. Još jedno od kineskih čuda. Sad
će Bandinjo dobit ideju...veeeelika fontana i ispod nje još veće...bilošto.

- 13:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 11.04.2020.

Razmišljanje je skupo

Mnogo puta mi je već u oči upalo kako je razmišljanje vrlo skupa stvar.

U Aziji, gdje trenutno bivam, to je često "mission impossible", vjerojatno
potencirana njihovom tisućljetnom tradicijom učenja na pamet. Uvijek bi
trebalo otići pripaliti debelu svijeću u obližnju crkvu za sve mučenike
spaljene na lomači tokom Renesanse-koja se, na žalost, ticala samo Zapadne
civilizacije. Spasila nas je od produženja metode učenja latinskog napamet
u ostale grane Akademije koje su se kasnije razvijale.

Često sam kod studenata (i njihovih mentora), uredskog i uslužnog osoblja
u Aziji uočio kako nema mnogo smisla predstavljati cjelokupnu sliku-mnogo
svrsishodnije je razbiti ju u puzzle i slagati mukotrpno u cjelinu kroz
tekst ili tokom kratkih epizoda interakcije tipa pitanje-odgovor u razgovoru.

Nama se to čini neprikladnim, čak uvredljivim, a njima je to normalno. Možda
je stvar i u jeziku: kineska rečenica je vrlo kontekstualna-tj. značenje
je određeno kontekstom-nepotrebno i nepoželjno je stvarati zapletene
konstrukcije, i tako ih je nemoguće raspetljati bez dodatnih objašnjenja
točku po točku. Mnogo smislenije je od početka do kraja iznositi argumente
dio po dio.

Što prije čovjek to shvati i primijeni, to manje frustracija ga čeka u
svakodnevnom radu i bivanju u Aziji. Na žalost, čini mi se da strijela
razvoja (ili degradacije?) ide u suprotnom smjeru, i da sve više Zapad
apsorbira istočne metode, čak i tamo gdje su one arhaične. To je, čini,
se paradoksalno, posljedica ne samo ljudskog komoditeta, nego i sveopće
dostupnosti informacija: više ne treba biti općenito dobro obrazovan da bi
se moglo izvršiti neki komadić zadatka, dovoljno je znati koristiti alate za
to i znati naći informacije. To je ono što nam planeri obrazovanja pokušavaju
prodati na mala vrata: glupu, ali efikasnu populaciju je lakše kontrolirati.

Imam sreću da sam u kontaktu uglavnom sa dijelom populacije koja je
visoko i dobro školovana. Ne samo u smislu da su završili neku tamo školu ili
sveučilište, nego su često bili najbolji na svojim početnim školama i dalje
školovani na prestižnim ustanovama tipa Harvard, Stanford, Pekinško
Sveučilište ili Sveučilište u Kyotu ili Ecole Politechnique u Francuskoj.
U razgovoru s takvima ja sam taj koji mora pošteno napregnuti svoje ne baš
genijalne moždane vijuge. Ali njihova veća sposobnost manipuliranja podacima
ne znači, često, i jednako uspješno kreativno razmišljanje.

U Aziji ono je često potpuno ili djelomično ubijeno u korijenu načinom
obrazovanja, učenjem na pamet, pa opet prilikom diskusije treba biti na
oprezu, ako se želi polučiti rezultate a ne samo beskorisno mahati jezikom
i rukama.

Da ovaj post ne bude samo mahanje prstima, unijet ću malo slikica iz
okoline. Proljeće je došlo i ispred naše zgrade:

I iza, sad će Godzilla:

U gradu raste neko drugo "drveće", neće njih tamo neki Kyoto ili Pariz:

- 11:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 03.04.2020.

Internet kao ljudsko pravo

Epidemija je bilo, ali ne s ovoliko globalnim svjetskim praćenjem.
Uz mnoge ostale stvari koje dolaze uz to, i koje će iduće generacije
sociologa, psihologa i inih -loga proučavati, proguralo se i to da
je Internet postao de facto sveopća infrastruktura.

Ograničavaju, cenziriraju (baš gledam uživo kako kineski cenzor
ispravlja svoje vlastito glasilo jer je valjda netko pogriješio i
napisao dodatne nule na brojevima, čitali smo svi kako neki glupan u
Turkmeniji zabranjuje spominjanje virusa jer ga, kao, u "njegovoj"
prčiji nema, ispadaju glupi-primjer UK Borys i USA Trump) ali nikome
ne pada na pamet isključiti internet. Čak i iza Velikog Firewall-a se
radije trude iskoristiti mogućnosti koje pruža.

Zamislite da netko u Milanu ili recimo Parizu sada isključi vodu ili struju.
Vlada, neki zločesti Vlado ili netko sedamnajsti. Ili da isključi internet.

Ne bi bilo života, rada, ljudi bi izašli na ulice i počeli se derati
protiv tog Vlade. Dakle, ne-ne, ne diraj u to.

Tako se osiguravaju ljudska prava.

U nekim zemljama to je, mislim, ušlo i u Ustav. Kao što i treba. Gledano iz malo dugometražnije perspektive, to će vjerojatno biti najveći dodatak Ustavima iz ovih naših vremena početaka globalne infrastrukture.

- 11:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 01.04.2020.

Globalna kuhinja

Dodajem svoj doručak s globalnog stola na listu prigodnih globalnosti:

Oznake: #ostanidoma fotoizazov

- 09:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages