Pregled posta

Gradski vidici

Songjiang, u kom trenutno živim, je mali gradić (za Kinu) of 2 miliona ljudi. Tiha skoro provincija uključena u zapadna rubna područja Šangaja, grad parkova na desecima kanala među rijekama Wusong i Suzhou. Kako to često u Kini biva, Šangaja nije bilo ni u ideji kad je Songjiang bio poznat grad, negdje pred tisuću godina. Postao je još poznatiji pred pola tisućljeća zbog izvjesne gospođe koja je u drugim područjima KIne naučila tkanje, i kad se vratila kući, nije se umirovila nego je naučila svoje sugrađanje tkati i smislila neke tehnička poboljšanja zbog kog se tkanina iz Songjianga proslavila i grad je prosperirao. U XIX stoljeću je bio jako uništen, kao obrambena linija Šangaja u Taipinškoj pobuni. Od 2000-te grad se razvija sjeverno od starog dijela, uz Sveučilišni grad (campusi desetak sveučilišta iz Šangaja, neću ni spominjati da je svaki...veeeeliki), koji su odlučili ispresijecati parkovima uz rijeke i kanale, tako da bude 25m2 zelenila na svakog od ž miljona stanovnika.

U Evropi smo se pomalo odvikli od ovako visokih stambenih zgrada, ovdje ih još i te kako grade:

Crveni su postali žuta crkva, ne plava?

Puno vode naokolo pruža puno lijepih mjesta za gradnju:

Arhitekt je dao sinu osnovnoškolcu da radi projekt, stožac, sfera, kvadri,...:

Usput, vidim da se nazivlje geometrijskih tijela u Hrvata promijenilo ili mijenja, našao sam: kupa, lopta, kvadar,.., uglata ili rogljasta (!) geometrisjka tijela. Zanimljivo, znam da je zaik promjenljiva tvar, ali nije baš zdravo da ni Euklida još ne možemo jednoznačno prevesti da se razumijemo preko dvije-tri generacije!

Post je objavljen 29.04.2020. u 09:08 sati.