|
astrosailor
srijeda, 25.01.2023.
Amerika protiv Amerike
Opet poprilično vremena provodim u simtamanjima vlakom po granicama bivšeg
nam carstva, pa imam više vremena za čitanje. Bar nešto dobrog u tome!
"America against America" (Amerika protiv Amerike) je zanimljiva knjižica,
autorstva današnjeg ideologa Kine, Wang Huninga. Činjenjica da je u
promjenjivom intelektualnom krajobrazu moderne Kine preživio sve vladare, i
to kao politički savjetnik, ukazuje da se radi ili o vrlo savitljivom,
ili izuzetno sposobnom čovjeku. Ovo su njegove mladenačke uspomene iz
studijskog putovanja po Americi, kad je posjetio niz gradova i sveučilišta
u njima i gledao, učio. Došao je u Ameriku otvoren i gleda oko sebe, pišući
tekst koji mislim da dobro ocrtava i dobar dio njegovog pogleda na stvarnost,
koji je, koliko se to dalo u real-politici velike Kine, utjelovljen u
postupanju Kine prema vanjskom svijetu posljednjih desetljeća.
Wang Huning je sve vladare Kine pratio-i aktivno savjetovao-na svim putovanjima
van granica, a vjerojatno je bio osobno prisutan i pri većini njihovih susreta
sa vanjskim svijetom. Teško je i zamisliti koliku moć globalnog dosega taj
čovjek skuplja u sebi, a da je, stvarno, "samo činovnik".
U jednom od poglavlja piše o Amana komuni koju je posjetio. To je jedna od
povijsnih komuna Amerike, u ideji i razlozima postojanja slična Amišima, koje
je isto posjetio.
Vrlo je zanimljivo kako, tada mlad, Wang Huning gleda na činjenicu da je Amana,
za razliku od Amiša, koji su i dalje živa sila, postala više povijest:
"Činjenica da je Amana sada Nacionalno zaštićeno povijesno područje je ono što
ga čini najznačajnijim. Uči nas da u takvom okruženju (kao napredne,
kapitalističke SAD, koje su postale dominantne u odnosu na komunalni način života
koji je Amana promovirala), bilo kakav drugi izbor sustava vrijednosti postaje
povijest. Kada će dominantne američke vrijednosti postati povijest, ovisi o tome
da li postoji jača alternativa."
Zvuči zlokobno, ali je...realno. Naši ljudi bi rekli "tko jači, taj kvači", i
uz svu političku magiju i hohštapleraj, na dulje staze to pravilo drži. Kako
je netko pametno rekao, možeš neke ljude varati neko vrijeme, ali ne možeš
sve ljude sve vrijeme, negdje ćeš se poskliznuti i zatrest će se konop na
(stvarnim ili imaginarnim) vješalima, pa-pa. Što važi za pojedince, važi i za
cijele sisteme.
|
petak, 20.01.2023.
Dijete u vremenu
Iskorištavam naslov pjesme riječke grupe "Let 3", jer se video spot
uz koji sam ju čuo duhom savršeno uklapa u iskustvo ulaska u izvjestan
dućan u Krakowu. Ulazim, dakle, u taj (omanji) "Levijatan" i skoro da čujem
plop-plop od prolaska kroz vremensku opnu, ulazim u zonu sumraka, neko drugo
vrijeme, zamrznuto oko 1992. Na ulasku starija gospođa pere spužvicom koševe
za stvari, polako..."Dobar dan" i njen odgovor, davno su vremena kad se pri
ulasku u dućan to govorilo.
U dućanu izabirem što mi treba, naokolo polagano šetkaju starije gospođe
s kolicima pred sobom, opušteno, bez žurbe. Trgovkinje, koje su sve odreda
bile mlađhne 1992., grupirane s jedne strane ovećeg pulta, pričaju...ne
gledaju u mobitele, pričaju. Jedna ukazuje drugoj da čekam pored vage,
ova mi prilazi, "dobar dan", "izvolite"... plop, plop, opet čujem vremenski
mjehur kako se napinje. Mislim da su se nekim slučajem tu našle gospođe
koje ne koriste email i "pametni" telefon i stvorile neku oazu iz vremena
svoje mladosti...ili tu rade od tada?
Odlazim do kase, dvije starije gospođe polako, polako vade stvari i kasirka
isto tako polako obrađuje. Jedna od njih (polako, polako) vadi novčanice,
kovanice...broji. Onda se sjeti: "i plavi Rothmans" što me definitvno baca
u ta pradavna vremena kad sam i sam kupovao nešto sličnog imena.
Izgovaram starovjeko "do viđenja" i dobivam osobno prema meni izrečeno
"do viđenja". Izlazim, plop-plop, vremenski balon me izbacuje. U tom oblaku,
još sam stigao pomisliti kako me ne bi začudilo da iz obližnje škole začujem
"Druuuže Tito, ljubičice bijelaaa..." ili neki sličan napjev, ali ne, to ne
ovdje, tu bi sigurno čuo neki crkveni pjesmuljak iz barake pri školi
u kojoj su obično imali vjeronauk prije nego je to postao "normalni" predmet
u školi.
Idem kući, polako, polakše nego inače, još malo misleći o tome kako su se
vremena, nedvojbeno, promijenila i kako baš i nije da svi svuda moramo žuriti
i biti korporacijski ekspeditivni i efikasni. Ima života i van korporacije!
|
četvrtak, 12.01.2023.
Webb i planeti
Među ostalim, Webb svemirski teleskop je namijenjen traženju egzoplaneta, onih van Sunčeva sustava. Pošto je njegovo 6.5 metarsko ogledalo najveće koje smo postavili van zemaljske atmosfere, jasno je da očekujemo vidjeti bolje i više nego dosad.
Ovih dana tim koji je koristio Webb za provjeravanje pretpostavljenog planeta oko male zvijezde, crvenog patuljka LHS 475, je objavio rezultate. Preciznost manjih teleskopa nije bila dovoljna za potvrdu, a Webb je u samo dvije orbite planeta uspio ne samo pokazati da je planet, LHS 475 b, nesumnjivo tamo, nego je njegov spektrometar NIRSpec izmjerio i kemijski sastav njegove atmosfere. Ili bolje reći, nije izmjerio-tj. pokazao je da su eventualni plinovi ispod mjerljivog.
Kako mjerimo nešto tako sitnog kao planet ne veći od Zemlje koji kruži blizu svoje malene zvjezdice? Jednostavno, ako imate dovoljno precizan teleskop da izmjerite promjenu sjaja zvijezde kad planet zakrije mali dijelić njene površine. Upravo to je metoda kojom je Webb potvrdio postojanje LHS 475 b:
Krivulja sjaja jasno pokazuje smanjenje sjaja zvijezde, i to se periodično ponavlja, dakle, lako je izračunati orbitalne parametre. Ispada da planet kruži oko zvijezde mnogo bliže nego ikoji u našem sustavu, u svega dva dana obiđe zvijezdu, dakle godina tamo traje dva dana!
Tako blizu zvijezde...to navodi na nešto kao Merkur, gdje je sva atmosfera spaljena...ali ovdje je zvijezda manja i površinska temperatura joj je svega polovina sunčeve, dakle moguće je da planet još ima atmosferu. Ako ima, ona je ili jako rijetka ili manja od mjerljive za Webba-da je tamo npr. atmosfera tipa satelita Saturna, Titana, debeli sloj metana, Webb bi ga izmjerio. Dakle, znamo da nije takva. Moguća je tanka ugljično-dioksidna atmosfera kao na Veneri, to bi bilo pretanko za Webba da uhvati.
U astronomiji i ne-mjerenje ponekad daje mnogo podataka.
Slike su sa stranice.
|
ponedjeljak, 09.01.2023.
Grašak i galaksije
Mali zeleni, a sada i malo zeleno: Webb teleskop je među (jako) udaljenim galaksijama naišao na tip galaksija koji je prethodno pronađen mnogo bliže našoj Galaksiji: graškaste galaksije.
Naime, tokom programa digitalnog snimanja neba Sloan (u kojem je, usput, naše gore list Željko Ivezić imao ključnu ulogu), uključena je bila i šira javnost, gdje su dobrovoljci pročešljavali mnoštvo digitalnih snimaka i klasificirali galaksije na njima. Tako su 2009. uočene male zelene galaksije okruglastog oblika, kao zeleni grašak (green pea galaxies). To su male galaksije, promjera svega oko 5 000 svjetlosnih godina, što je oko 5% promjera Mliječne Staze, i sjajnije, ne zbog sjajnijih zvijezda, nego plina među njima-plin svijetli na određenim valnim duljinama, za razliku od zvijezda, koje svijetle u svim bojama. U tim galaksijama rađanje zvijezda je mnogo češće nego u ostalim galaksijama.
U prvim snimkama svemirskog teleskopa Webb sada su uočene iste takve male zelene galaksije, ali vrlo, vrlo daleko-dakle i vrlo rano u životu Svemira, gotovo na samom njegovom početku, pred 13.1 milijardi godina. Takve opservacije su moguće samo zbog efekta gravitacijske leće, kada nakupina mase između nas i dalekog objekta djeluje kao leća, zakrivljujući prostor-vrijeme. Istovremeno je uvećan i intenzitet dalekih pozadinskih objekata. Takva uvećanja mogu biti deseterostruka, značajno doprinoseći našem proučavanju ranog svemira.
Webb je napravljen upravo za ovakva istraživanja, i svoju snagu je pokazao već prvom snimkom: iza jata galaksija SMACS 0723 koje je od nas udaljeno oko 4 milijardi svjetlosnih godina, uočeno je, zbog efekta gravitacijske leće, mnogo slabih objekata. Tri od njih su identificirane kao vrlo slične zelenim graškastim galaksijama.
Ta sličnost nije potvrđena samo izgledom-za tako daleke i slabe objekte to bi bio slabašan argument-nego i spektrom, koji je snimljen Webbovim NIRSpec spektrografom:
Slike su preuzete sa stranice.
Usporedimo li linije tri udaljene galaksije (crvene linije u donjem dijelu crteža) sa linijama tipičnih zelenih graškastih galaksija (zelene linije u gornjem dijelu crteža), vidimo da su vrlo slične.
Ovim mjerenjima je po prvi puta određen i postotak kisika u tim udaljenim galaksijama, što je bitno, jer u galaksijama stvarane zvijezde i umiru, obično eksplozijom, pa u međuzvjezdanom plinu ima sve više težih elemenata, stvorenih fuzijom od vodika i helija u zvijezdama.
Dvije od ovih dalekih galaksija imaju oko 20% , a jedna svega 2% kisika u usporedbi sa Mliječnom Stazom, što znači da su, što se stvaranja zvijezda tiče, mnogo mlađe.
Prava zvjezdana kuhinja, alkemija, otvoriš kutiju zelenog graška pomoću zlatnih šesterokuta Webba i puffff, evo ti Svemira!
Sretna vam Nova! Neka nam bude bolja od prethodne.
|
|
|