Iskorištavam naslov pjesme riječke grupe "Let 3", jer se video spot
uz koji sam ju čuo duhom savršeno uklapa u iskustvo ulaska u izvjestan
dućan u Krakowu. Ulazim, dakle, u taj (omanji) "Levijatan" i skoro da čujem
plop-plop od prolaska kroz vremensku opnu, ulazim u zonu sumraka, neko drugo
vrijeme, zamrznuto oko 1992. Na ulasku starija gospođa pere spužvicom koševe
za stvari, polako..."Dobar dan" i njen odgovor, davno su vremena kad se pri
ulasku u dućan to govorilo.
U dućanu izabirem što mi treba, naokolo polagano šetkaju starije gospođe
s kolicima pred sobom, opušteno, bez žurbe. Trgovkinje, koje su sve odreda
bile mlađhne 1992., grupirane s jedne strane ovećeg pulta, pričaju...ne
gledaju u mobitele, pričaju. Jedna ukazuje drugoj da čekam pored vage,
ova mi prilazi, "dobar dan", "izvolite"... plop, plop, opet čujem vremenski
mjehur kako se napinje. Mislim da su se nekim slučajem tu našle gospođe
koje ne koriste email i "pametni" telefon i stvorile neku oazu iz vremena
svoje mladosti...ili tu rade od tada?
Odlazim do kase, dvije starije gospođe polako, polako vade stvari i kasirka
isto tako polako obrađuje. Jedna od njih (polako, polako) vadi novčanice,
kovanice...broji. Onda se sjeti: "i plavi Rothmans" što me definitvno baca
u ta pradavna vremena kad sam i sam kupovao nešto sličnog imena.
Izgovaram starovjeko "do viđenja" i dobivam osobno prema meni izrečeno
"do viđenja". Izlazim, plop-plop, vremenski balon me izbacuje. U tom oblaku,
još sam stigao pomisliti kako me ne bi začudilo da iz obližnje škole začujem
"Druuuže Tito, ljubičice bijelaaa..." ili neki sličan napjev, ali ne, to ne
ovdje, tu bi sigurno čuo neki crkveni pjesmuljak iz barake pri školi
u kojoj su obično imali vjeronauk prije nego je to postao "normalni" predmet
u školi.
Idem kući, polako, polakše nego inače, još malo misleći o tome kako su se
vremena, nedvojbeno, promijenila i kako baš i nije da svi svuda moramo žuriti
i biti korporacijski ekspeditivni i efikasni. Ima života i van korporacije!
Post je objavljen 20.01.2023. u 19:19 sati.