|
astrosailor
četvrtak, 29.09.2022.
Natrag u 50-te
Ne koristim Firefox ili Chrome (naravno, niti išta od MS Windows produkata) ako se da izbjeći, pa su mi reklame online na minumumu. Što u današnjem svijetu znači da na ekranu vidim bar komadić svog teksta, pod reklamama.
Kad sam živio u Kini, prvo sam se smijao, a onda zgražao, nad njihovim politički dirigiranim reklamama koje kao da su iskočile iz bloka nekog sovjetskog Alan Forda iz 1950-tih.
Sad mi je upravo iskočila reklama "finish" sredstva za pranje suđa za Bosch perilice. Mama i kćer, gledaju sa divljenjem kako se čaše sjaje... Slatka domaća sličica, puno boja i savršena tehnologija. Falio je samo stručnjak u pozadini, on u bijeloj laboratorijskoj kuti koji je stvorio to čudo... Welcome back, 1950-ies!
Ljuti nas počesto politička korektnost ovdje i ondje, kad liberalni demokrati (posebno oni školovani na Ivy League koledžima u SAD) inzistiraju na "ravnopravnosti" bilo koga i čega. I da, mene isto nervira da mi svaki homo gura pod nos i u guzicu da je on/ona homo, ja sam hetero i ne trčim naokolo gol glaseći tu sretnu, ekstatičnu činjenicu. Ili kad je u svaki filmski uradak ili reklamu uguran cijeli Nesvrstani crno-bijelo-žuti svijet, ko da će se sutra Titek izljubit s Indirom sa "Galebom" u pozadini i sjeverno-korejskom ili japanskom dječicom pjevajući "Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene".
Ali možda, možda, ipak još nije vrijeme za prestati ponavljati civilizirano građansko gradivo, kao što Kinezi ponavljaju misao Mr.Xi dok im ne izviri iz pozadine? Jer vidi čuda, ako se raznoraznim Trumpovima i Q-anon tipovima u SAD uvjetima, a kod nas bageristima, bivšim policajkama ili zakulisnim Mostovim poslodavcima u bijelim odorama da prst, oni odmah grabe ruku, tijelo, psa, mačku, auto, kuću... Odmah se zabranjuje pobačaje pa makar se radilo o silovanju maloljetne djevojčice, neka rodi, od Svevišnjeg (ma kojeg od tri knjige) je dano, odmah se ne smije pokazati komadić kose ispod marame jer te ubiju ko kuju na ulici (vidi Iran ovih dana), ili te neću ni pisat kaj jer mi je muka od pisanja toga, u Indiji.
Nekaj je tu jako otišlo u krivu stranu s ultra-konzervativizmom danas. Nekad se to moglo prakticirat u iranskoj, indijskoj, hercegovskoj ili zagorskoj ili štajerskoj zabiti, po nekim Twin Peaksima, pričalo se malo a onda zaboravilo i nije se znalo dalje od par sela naokolo, ali danas se to odmah raspiše po cijelom svijetu. Pa se nemre čovjek vadit na neznanje.
Vratimo se na reklamu iz trećeg pasusa. Jeste li uopće shvatili zašto me zasmetala i povukla ove refleksije poviše? Ili ste već popapali Vrli Novi Svijet sa jutarnjom (plavom, ne crvenom!) tableticom?
|
utorak, 27.09.2022.
Dimorphos i DART
NASA je danas zaigrala svemirski pikado...samo Bruce je falil za potpuni ugođaj.
DART je misija koja je za plan imala spljoštit 500kg letjelicu u čelnom sudaru sa malim asteroidekom (Dimorphos) u orbiti oko malo većeg asteroida (Didimos), sve na oko 11 miliona km od Zemlje (nešto manje od 1/10 udaljenosti Sunce-Zemlja). I upravo danas im je to uspjelo.
Evo sekvence slikica ekrana tokom sudara, koji smo mogli pratiti gotovo uživo, jer je kašnjenje signala s te udaljenosti svega oko pola minute:
7 minuta do sudara, još smo vidjeli (i autonomni sistem za ciljanje) oba asteroida izdaleka:
Cilj lociran! Zaboravi na debelog, slijedi manjeg!
Gađaj u sridu!
Jesan reka u sridu!
I zadnja prije sudara:
Misija je bila neekološka, jer da smo tamo oko mjesta udara vidjeli posudu sa cvijećem ili kozu kako se pase, ne bi mogli ništa, baš ništa, napraviti da ih spasimo. Bad luck! Od 5 minuta prije sudara, nije bilo moguće slanje nikakvih komandi prema DART.
Boom!
Iza DART udarne sonde leti mali satelit-pratioc, čija kamera ima za zadatak sa sigurne udaljenosti snimati što se dogodilo. Naime, možemo izračunati putanje itd, ali ne možemo predvidjeti interakciju sa površinom Dimorphosa pri sudaru, jer ne znamo kakva je. Sjetimo se da je pri slijetanju na kometu pred nekoliko godina veliko iznenađenje bilo otkriće da je površina vrlo tvrda, uopće ne prašinasta, kako se očekivalo. Mali satelit će snimiti oblak materijala izbačenog sa Dimorphosa i eventualni krater. Instrumenti sa Zemlje i orbite će precizno izmjeriti promjenu putanje Dimorphosa, što će nam dati mnogo informacija, a za par godina je planirana slijedeća misija, koja bi morala pogledati mjesto udara nakon izvjesnog vremena-time ćemo dobiti još bolju ideju o događanjima u međuplanetarnom prostoru.
Mnogo, mnogo toga se može naučiti iz ovakvog "eksperimenta"...to je početak ljudskog utjecaja na svemirska tijela-može se činiti skroman, ali količina znanja i tehnike da se dođe do toga je ogromna.
Neposredni cilj misije je poznat: provjeriti u praksi računalne modele ovakvih djelovanja, da bismo mogli efikasnije skrenuti neki asteroid koji bi eventualno bio opasan po nas. Didimos i Dimorphos su nam upravo poslužili kao poligon za vježbanje naših umijeća u samoodbrani od svemirskog kamenja.
|
četvrtak, 22.09.2022.
Drugi
Piše astrosailor sam sebi u zapisima od ljeta, čekajući vlak, cug naš vječni:
"Čudni neki ljudi ovdje, dosta zamusani, ali djeluju aktivni. Stvarno drugačija estetika od naše, iako smo izašli iz istih carstava. Mali gradić, kao i svi slični fini gradići, fine cure...a što rade ta dva tipa u crnom i pod punim naoružanjem na ulici takvog gradića? Čuvaju mir? Od koga? Za koga? Kakav mir? Ovih curica i mixa Azije s cigošima i koječim? Neko predgrađe Beča s njegovim mixom? Bit će neki Ubik, stvarno."
"Zašto bi uopće netko radije živio u Beču nego tu?"
"Ili tu?"
"Da se lakše sakrije? Bit će."
Usput, iz Rasinje je naš prvi putopisac, iz 16-og stoljeća, Juraj Hus Rasinjanin. Bio je, naravno kao turski zarobljenik, vojnik u Perziji pa prošao Egipat i kojekuda, da bi se vratio u domaju i umro u Požunu (Bratislava). Ne sudi čovjeka po porijeklu, gledaj što i kako radi, onda tek, možda, što i kako priča.
Odi ti u brda, da, stvarno...moraš se malo opet prisjetiti osnova bitka, jestestva, zraka i vode, stijene i drveta. Očito zaboravljaš. Nije dovoljno samo sjediti na svom arkadijskom otoku, treba mu ponekad dodati izvanjske smetnje, zapitati se što je, i gdje, bitno.
|
petak, 16.09.2022.
Astro Prag
Astronomski gledano još nije jesen, ali vrijeme u Pragu jest jesensko. Kako nema turista iz Kine, i čini se da ih još neko vrijeme neće biti, gužva je nešto manja, pa preporučam posjetu. Grad je poznato lijep.
Ja sam došao astrokonferencirati, pa se Mjesec pobrinuo za pratnju Jupitera na lokalnom večernjem nebu:
Kamere na mobitelima su stvarno sve bolje.
Soba gdje smo imali plenarne prezentacije je jednom imala čast da Majakovski pročita nešto svojeg, pa je ostala kao poprilično kičasta Sala Majakovskog:
Odvikao sam se malo od takve scenografije...ali bili smo sigurni, čuvali su nas redovi
zanimljivih anđelica, koje su valjda, kako bi to rekao prof. Feynman, svojim krilima pogonile Zemlju oko Sunca:
Konferencija je bila na temu relativističke gravitacije i crnih rupa, pa je anđeoska pomoć i te kako dobrodošla za objasniti uzroke, ako već ne posljedice.
Nevjerojatno je mnoštvo novih ideja i projekata na osnovi nedavnih mjerenja neposredne blizine crnih rupa, od onih koji se tiču pojedinih objekata do kozmoloških efekata. Novi Webb svemirski teleskop-koji, usput, sasvim lijepo i vrijedno radi-donijet će vrijedna saznanja iz tog dijela, u sprezi sa nekim novim, manje poznatim instrumentima u rentgenskom dijelu spektra kao IXPE (Imaging X-Ray Polarimetry Explorer) kojeg je NASA postavila u nisku ekvatorijalnu orbitu oko Zemlje krajem prošle godine. Koga zanima, neka si pogleda na IXPE , "jednostavan" ali efikasan instrument koji će svojim dodatkom polarimetra lijepo nadopunjavati podatke sakupljene ostalim svemirskim instrumentarijem, posebno one sa rendgenskog teleskopa Chandra.
|
utorak, 06.09.2022.
Kubus
Cijeli život gledam s plaže serpentine iznad Karlobaga i ravnu liniju na vrhu Velebita gdje Terezijana siječe nebo i spušta se prema kontinentu. Bio sam, naravno, tamo autom ne jednom (u davnija vremena, kad je išao trajekt iz Karlobaga, češće se koristilo tu cestu), ali poduže vremena si mislim da bi trebalo to proći biciklom. Što u mom prijevodu znači i gore i dole. Jučer sam upravo to napravio: 900m visine, 2290 prijeđene visinske razlike, 106km, naporne, ali prelijepe vožnje...nakon trajekta, uspon do Prizne i dalje prema Karlobagu, sa vizurama sa razglednice cijelo vrijeme tako da je glavni zadatak uz pedaliranje da čovjek pazi da se ne zagleda i razbije:
Stari majstori su povukli liniju za konjske zaprege, tako da uspon nije preveliki, pa se polako ali sigurno uspinjem, isprekidano divljenjem se pogledima
Od Karlobaga do Kubusa je 17km, autom ništa, ali konstantnim usponom biciklom i te koliko, tako da ovaj vidik vrha ceste ostaje usječen u pamćenje:
S desne strane je Kubus...moj naklon graditeljima:
Pogled na Kukove, iznad Baških Oštarija:
Junak današnje priče, vidio je on svašta, vozio me po pariškom Platou u Francuskoj, i posvuda po Otoku, ali ovo je čekalo na njega:
Pola sata spusta, bez kočnica, osim nešto sitno na serpentinama, stari meštri su znali delat ceste!,
i onda doma, na plažu uz zasluženo pivo:
Preporučam!
|
|
|