astrosailor

ponedjeljak, 28.03.2022.

Kome odzvonjava

Prije rata, ovog skoro-pa-trećeg-svjetskog, počeo sam čitati Hemingwaya "Kome zvono zvoni"
u originalu. Takvo "čitanje u originalu" je uvijek dobar izgovor za obnovu neke pozicije iz lektire,
preporučam.
Kad sam imao upola manje godina, Hemingway mi je bio drag kao pisac, zbog svog stila, naravno.
Zadnje što sam čitao njegovog je bilo nešto od afričkog opusa, ali najviše mi je ostalo u pamćenju
"A moveable feast" koje sam našao u mojoj omiljenoj knjižari u Parizu, "Shakespeare"-prigodno za
moje pariške dane, jer je pisao o svojim ne najslavnijim danima tamo. Mogao sam si puštati
Đonijevo "Pavel" i dodati Orwella "Up and down in Paris and London" i osjećati se nekim tko (u)poznaje
Grad.

Neću reći ništa novog o "Zvonu", nisam ja od toga, jedino mogu reći da sam ga dočitao u ratno vrijeme, na
vlaku sa Šljonska prema sjeveru i mogao sam samo lamentirati kako nismo mnogo naučili: i dalje jači
kvači, "kulturniji" se boje za svoje guzice i kekse u 5 poslije podne, medvjedi ubijaju tuđu djecu u pregrštima
raketama sa 500 km udaljenosti zaslanjajući se "razlozima" a banda propalica, kao i obično, dobro zarađuje.

Ništa nova! Što ne znači da relativiziram, svakog tko se potpisuje pod Vladimirove "razloge" upućujem na
odlazak na odmor do K(r)ima i ne mora se niti vraćati. Hemingway i Orwell me uvijek podsjete na tragediju
Španjolskog "građanskog" rata, ur-sramotnu epizodu Euuuurope.

Ah. Uštekajte nešto originalnijeg, molim, kao bivanje dobri jedni prema drugima, za razliku od uobičajenog!
gf


U svakom slučaju, preporučam, iako me mučilo, nisam ga poletno čitao, očito sam izgubio nešto od sposobnosti
apstrakcije teksta od moje trenutne okoline i previše je tu bilo refleksija, misli i polumisli. A vijesti iz okolne
besvijesti isto nisu pomagale, stvarnost se previše miješala s fikcijom.


- 20:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 25.03.2022.

Tračak nade

Svijet je ovih dana ludnica, pa ne škodi vidjeti neki tračak nade:
gf



- 12:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.03.2022.

Kulturna linija

Sve dok je samo apstraktni pojam, lako se smijat Euuuropi i smatrat Schengen djetinjarijom, ali kad
sjednete malo na bicikl i sjetite se da ste zaboravili osobnu (ili putovnicu) a na putanji vam je granica,
e, onda to postaje manje vrtićko pitanje.

Ova linija, označena malim stupićem s desne strane, je današnja poljsko-češka granica. U Šljonsku, za
koji se ginulo stoljećima s obje strane te linije, svedena je danas na tablicu i stupić.
gf

Selo iza polja je u Poljskoj. Prešao sam granicu poljskim putem, ni pas nije zalajao. A za tu granicu, Šljonsku,
izginulo je podosta ljudi u povijesti.

U neke dijelove Evrope civilizacija je očito došla. U nekima, još se treba boriti puškama, zubima, noktima da ti dozvole
živjeti na svome u miru, bez obzira koji gedžo sjedi na tronu ili trenutnoj vrsti sjedalice.

- 17:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.03.2022.

Webb prva prava

Svemirski teleskop Webb je i dalje u fazi kalibracije i pripreme za puni rad, koja će trajati
do ljeta, ali jučer smo mogli dobiti ideju što nas čeka s njega:
gf

Kao ništa posebnog, slika zvijezde...ali ono pored su galaksije! Oštre i svijetle kao nikad
do sada na ovakvoj vrsti fotografije...ipak je to više nego dvostruko veće ogledalo od Hubble-a
i tehnika je XXI-stoljetna a ne XX-stoljetna. Usklađivanje slika iz 18 segmenata u jedan fokus je
izvedeno do granice koju fizika omugućuje, što je postignuto preciznim radom servo mehanizama
koji orijentiraju svako od ogledala. Također, Hubble uz vidljivi radi više prema ultraljubičastom dijelu spektra i
nešto malo prema infracrvenom, a Webb je izgrađen za infracrveni dio-jer to zračenje bolje
prolazi kroz svemirsku prašinu i ostali materijal na koji može naići na putu prema nama.

Djeluje da će Webb nadmašiti očekivanja-što je zapravo očekivano, jer bi nam morao pokazati
stvari koje ne možemo ni sanjati, kao što nam je Hubble pokazao.

- 10:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 16.03.2022.

Vremeplov 2

Prethodni post sam pisao u petak, kad je broj izbjeglica iz Ukrajine bio pola miliona ljudi manji.
Varšava je jučer dosegla 17% "stanovnika" više zbog dolaska izbjeglica. Vrijeme da idu dalje.

Dio od tih novih pola miliona sam sreo u srijedu na povratnoj putanji iz Varšave prema Pragu i, za neke,
dalje na Zapad. Kako sam već pisao, uglavnom žene i djeca:
gf

i na drugoj stanici:
gf

Bježe od ovakvih ptičica koje im Car želi poslati:
gf

Upućivao sam koliko sam mogao, na svim jezicima koje znam, govorni poljski jest sličan ukrajinskom, ali sa
natpisima gdje je sve puno szcz i tzsiacićcz se i ukrajinci zbune.

Vlakovi ovdje obično kasne, ali ne baš ovoliko, bit će da je tih par miliona ljudi više unijelo neke poremećaje:
gf

Želim im sretan put i neke sretnije dane.

- 20:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.03.2022.

Vremeplov

U petak 11. ožujka 2022 oko 17 sati sam ušao u vremeplov. Vlak na liniji Beč-Varšava, koji je obično prazan na dijelu od češke
granice do Katowica u Poljskoj, je na ulasku, u Ostravi, bio pun ko šipak koštica. Izbjeglica. Iz Ukrajine.

Uglavnom žene, djeca i "hrabri" tinejdžeri koji su se trudili pokazati odraslo neprestrašenima. Kako je
moj brat Ivica ispravno primijetio, zanimljivo kako su iz sirijske krize "migranti" koji su dolazili do nas
uglavnom bili muškarci u najboljim godinama s najnovijim Iphoneima i zlatnim kopijama Rolexa, a ovdje
žene s djecom. Ovo je nakon što se malo raščistilo, prije sam stajao na jednoj nozi i nisam mogao
izvaditi telefon, a i ne bih snimao žene kako stoje s djecom u prolazu dok se ljudi guraju s omotima
i velikim torbama:
gf

Bacilo me odmah u 1992 i Zg napunjen izbjeglicama iz Slavonije a uskoro i Bosne. Flash, flash. Da, mi svi
imamo PTSD, čak i ako nismo gledali smrti u oči, previše smo toga vidjeli u očima onih koji jesu.

Odstajao sam pola od tog 5-satnog putovanja, jer je na mom rezerviranom mjestu sjedila žena s djetetom.
Ostali su isto stajali. U Katowicama su Poljaci dodali vagon pa sam tamo našao mjesto. Nevažno, i tako
sam bio u osrednje kontroliranom šoku-u Češkoj se ništa nije vidjelo na ulicama ni stanicama, tamo nije
tokom zadnjih godina doselilo toliko Ukrajinaca kao u Poljsku, više je bilo Rusa na sveučilištu, a ovo je bio
prvi val izbjeglica, onih koji idu k rodbini i prijateljima na sigurno. Još ne oni "pravi" izbjeglice s krvavim
potplatima cipela. Takve Ruski generali tek stvaraju u tvornici moći.

Vidik ljudi koji su spakirali ono što se da ponijeti i otišli, bez da znaju hoće li se imati gdje vratiti, podsjetio me,
opet, koliko smo krhki, koliko nam je svakodnevica nježna i koliko je luksuz kad se Plenki i Zoki mogu svađati
ko klinci u pješčaniku-dok ne padne koji komad metala s neba, naravno.

Potrebno je samo malo ludila i puf, eto ti rata na vratima!

U Varšavi sam nakon par tjedana izbivanja naišao na izmijenjen grad: na željezničkoj stanici nakon 22h obično
je prazno, sada sve puno izbjeglica i volontera koji im pokušavaju pomoći, dijele hranu i deke-vani je oko nula
stupnjeva:
gf

Grad je obojen u ukrajinske boje:
gf

i pun dobrih poteza i namjera-nevjerojatno kako su se dobro organizirali-i to ne vlada, nego dobrovoljci: vodeći ljudi
Poljske kao kriptopremijerpredsjednik katotaliban Kacyznski su pro-putinovski i nisu ni zucnuli otkad je počeo rat, do
te mjere da se već pojavljuju memo u medijima "a gdje je Kaczka?" (Patka)-do sada se samo nagađalo da ih Putin
drži u šahu podacima iz prošlosti, a sad se to vidi, sakrili se u pačju rupu!

Crkva isto šuti, rekao neki katotalibanski biskup: "primat ćemo samo djecu od-do godina i samo katolike", valjda mislio
kako će sad popuniti harem novim plavokosim dječacima...ali je dobio srednji prst i ljudi organizirali sami stvarnu pomoć.

Javni promet u Varšavi je besplatan za sve s UA putovnicom-to je prva stranica na svim mjestima za kupovanje karata,
čak su i bicikli dočekali izbjeglice s riječima podrške:
gf

Naravno, to sve radi tako dok su Poljaci u luksuznoj situaciji mira, ali i ovdje se u selima uz granicu polako osjeća dim i
čuju bombe preko granice, nije uopće daleko. Gradski javni uredi su izvjesili ukrajinske zastave u znak solidarnosti!
gf

Prva vijest koju sam vidio danas ujutro je da su Rusi raketirali ukrajinsku vojnu bazu na 30km od Poljske granice i
zaprijetili da će uništiti sve što Zapad šalje Ukrajincima. Postaje "zanimljivo".

- 10:31 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 11.03.2022.

Normala

Ovo umjetničko shvaćanje u Opavi je pogodilo u sridu trenutno stanje svijeta:
gf

"Sve je kao ...normalno..."
gf

- 09:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.03.2022.

Čelik, znoj i krv

Ratna su vremena, i asocijacija je čelik. Na Šljonsku sam, dakle da pogledamo kako
se kalio čelik.
gf

Ostravu sam prvi puta vidio pred tridesetak godina (!), na silasku s Karpata, kad sam
poveo grupicu dobrih prijatelja preko Tatri na pivo do Praga (!!), obrnuvši putanju od
stoljeća sedmog. Ostravu smo vidjeli samo noću pri prolazu vlakom, kao ulaz u pakao:
sve se dimilo i gorilo, samo je On, Zli, falio.
gf

Ono što se dimilo bile su visoke peći, Ostrava je bila mjesto gdje se, definitivno, lijevalo
željezo i kalio čelik!
gf

Za ovaj toranj je arhitekt dobio neku nagradu, kao uostalom i za cijeli projekt revitalizacije
industrijskog kompleksa. Uspio je 100%, sad su tu različiti sadržaji i grad zarađuje više nego
da je neki Tjatji...ovaj, Pašaaaa di's Paša?..., ufff, ok, Žu...žu, žu... zaradio na betonu i farbi
za građenje nekih stanova na privatiziranom (pošteno, ja tebi ti meni, samo se prvo učlani u
partiju...pazi, ne SDP, ne, ovaj puta kra-de-ze, pamtiš?) Dakle....arhitekt, sjedi, pet!

Koji me pratite, znate da nisam baš poetski raspoložen prema današnjim arhitektima i obično ih
spominjem u spoju s banderom nasuprot njihovog ne-djela. Ovom bi i pivu platio-konobar,
daj gospodinu arhitektu...meni "Bernard", da, veliki, vruće mi od samog pogleda na ta crijeva pakla!
gf

Odmah pored željezare je bio ugljenokop, tako da je energija bila nadomak trake!
gf


Dakle, sjećamo se da je Šljonsk upravo zbog ovih postrojenja bio zanimljiv svima i otuda oni
bunkeri naokolo i koješta...ali vidi ga danas:
gf

Tako se to radi! Graditi, a ne rušiti.

- 22:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 02.03.2022.

Stanovnik budućnosti

Na današnji dan pred 40 godina je umro Philip K. Dick, u 53-oj godini života.

Pisac je, zbog ovih ili onih razloga imao psihičkih problema-bila to shizofrenija ili nešto drugo, moglo
je biti uzrokovano eksperimentiranjem s halucinogenim drogama, koje je za njegovu generaciju
bilo manje-više normalna stvar.

Ja se ovih dana osjećam kao da netko eksperimentira s realnošću svijeta oko mene, pa nije čudo da
me podsjećanje na ovu Dickovu godišnjicu u članku na BBC Culture natjeralo da se opet poklonim
tom piscu. Valjda imam PTSD ili kaj takvog od Stvarnosti same, kad vidim kako kolone vojnih vozila idu
na gradove. A gazda im je prolupal ili se najel ludih gljiva ili kaj god, nije me briga, samo nek ga neko
konačno skine s pozornice! Čak i ova crkva u Opavi, u Češkoj, daje jasno do znanja s kim su!
gf

Baš me zanima je li gradski muzej izložbu "Civilizacija i barbari" koja je počela jučer planirao prije
gf

ili su poslušali vijesti iz nesvijesti i zaključili da očito ljudima treba više i još više podsjećanja da nemamo ovo
što imamo, u civilizacijskom smislu, slučajno, nego smo teškom mukom došli do toga. I da barbari mogu
dolaziti i prolaziti, ali kultura nađe načina da opstane.

Dickova prva priča je nastala kad je imao 22 godine, o psu koji misli da su smećari, koji dolaze redovno
isprazniti kante, lopovi koji dolaze krasti dragocjenu hranu koju njegovi vlasnici pažljivo spremaju u limene
kutije. Nakon toga je napisao nebrojeno kratkih priča i knjiga.

Pisao sam već o njemu i VALIS, nimalo pozitivno, ali kad gledam vijesti danas, nisam baš siguran koliko sam
bio u pravu. Car Putin i ostali događaji koji prijete da našu svakodnevicu pretvore u nešto mnogo luđeg od
Dickovog virtualnog svijeta, koji je zapravo tamnica iz vremena Starog Rima (da, Matrix je vjerojatno isto
povukao podosta inspiracije od Dicka) govore da možda nisam.

Da se razumijemo, nisam pisao negativno o njegovom spisateljskom umijeću, nego o stanju njegovog uma.
Kao pisac, uspješniji je od onih kojima ni kamioni narkotika ne bi pomogli da napišu makar 1/100 onog što je
on pisao.

Predvidio je u svojim djelima sve što danas vidite oko sebe i na ulici, a umro je 1982! Slično kao što je Ithiel
de Sola Pool opisao s znanstveno-tehničke strane što se MORA dogoditi ako će razvoj tehnike teći neometano,
Dick je, opremljen samo vlastitim poprilično izvrnutim umom, osjetio. Valjda neko treće oko, i nije čudo da je
skrenuo!

Nadajmo se, moram reći, da je skrenuo, jer ako je imao i 1% stvarnog uvida, nekom čudnom geštalt petljom s
valnom funkcijom budućnosti, nagrabusili smo i bolje nam je svima učit, ako već ne latinski, onda ruski i klingonski! Aaaaaaa!

- 14:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org