Na današnji dan pred 40 godina je umro Philip K. Dick, u 53-oj godini života.
Pisac je, zbog ovih ili onih razloga imao psihičkih problema-bila to shizofrenija ili nešto drugo, moglo
je biti uzrokovano eksperimentiranjem s halucinogenim drogama, koje je za njegovu generaciju
bilo manje-više normalna stvar.
Ja se ovih dana osjećam kao da netko eksperimentira s realnošću svijeta oko mene, pa nije čudo da
me podsjećanje na ovu Dickovu godišnjicu u članku na BBC Culture natjeralo da se opet poklonim
tom piscu. Valjda imam PTSD ili kaj takvog od Stvarnosti same, kad vidim kako kolone vojnih vozila idu
na gradove. A gazda im je prolupal ili se najel ludih gljiva ili kaj god, nije me briga, samo nek ga neko
konačno skine s pozornice! Čak i ova crkva u Opavi, u Češkoj, daje jasno do znanja s kim su!
Baš me zanima je li gradski muzej izložbu "Civilizacija i barbari" koja je počela jučer planirao prije
ili su poslušali vijesti iz nesvijesti i zaključili da očito ljudima treba više i još više podsjećanja da nemamo ovo
što imamo, u civilizacijskom smislu, slučajno, nego smo teškom mukom došli do toga. I da barbari mogu
dolaziti i prolaziti, ali kultura nađe načina da opstane.
Dickova prva priča je nastala kad je imao 22 godine, o psu koji misli da su smećari, koji dolaze redovno
isprazniti kante, lopovi koji dolaze krasti dragocjenu hranu koju njegovi vlasnici pažljivo spremaju u limene
kutije. Nakon toga je napisao nebrojeno kratkih priča i knjiga.
Pisao sam već o njemu i VALIS, nimalo pozitivno, ali kad gledam vijesti danas, nisam baš siguran koliko sam
bio u pravu. Car Putin i ostali događaji koji prijete da našu svakodnevicu pretvore u nešto mnogo luđeg od
Dickovog virtualnog svijeta, koji je zapravo tamnica iz vremena Starog Rima (da, Matrix je vjerojatno isto
povukao podosta inspiracije od Dicka) govore da možda nisam.
Da se razumijemo, nisam pisao negativno o njegovom spisateljskom umijeću, nego o stanju njegovog uma.
Kao pisac, uspješniji je od onih kojima ni kamioni narkotika ne bi pomogli da napišu makar 1/100 onog što je
on pisao.
Predvidio je u svojim djelima sve što danas vidite oko sebe i na ulici, a umro je 1982! Slično kao što je Ithiel
de Sola Pool opisao s znanstveno-tehničke strane što se MORA dogoditi ako će razvoj tehnike teći neometano,
Dick je, opremljen samo vlastitim poprilično izvrnutim umom, osjetio. Valjda neko treće oko, i nije čudo da je
skrenuo!
Nadajmo se, moram reći, da je skrenuo, jer ako je imao i 1% stvarnog uvida, nekom čudnom geštalt petljom s
valnom funkcijom budućnosti, nagrabusili smo i bolje nam je svima učit, ako već ne latinski, onda ruski i klingonski! Aaaaaaa!