astrosailor

nedjelja, 27.02.2022.

Car Putin Rasputin

Car je gol, car je gol...
gf

"Ja sam ruski..."

"Ruski bilo kaj, j... se!"

Upravo to je ono kaj je Adolf Putin upravo postigel, da ih se može omalovažavati, kao
brutalne idiote.

Rusi su čak i sa jaaako lošim vođama ipak uspjevali napraviti dobre stvari, vidi Staljin,
bez njega bi teeeško skinuli onog pravog Adolfa. Sad, to što je to dodatnih par desetaka
milijona Rusa i nimalo dobrovoljnih Sovjeta koštalo života, to je, što bi izvjesni medvjedić
rekel "njihov unutrašnji problem" (kao i Maovih par desetaka miljona leševa, jelda Mr. Xi?)
i nema bre niko da se u to meša! Neće niko da vas bije! I da se iz vas smije! Bre!

I nije se niko smijo, osim tipova ko Benny Hill. A onda dođe Vladimir i zasere ga smrdljivije
i od Jasera koji već fata are u vječnim arohvatištima! Sad se može svaka bena govnom
nabacit na svakog Rusa i nema mu vajde reći "nisam ja", kad je, naravno da je! Stvarno
maloumno, Vladimire, loše, loše...

- 01:41 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.02.2022.

(R)evolucija

Svijet se očito nije baš previše promijenio u zadnjih 100 godina. "Sile mraka" su tu, življe nego
ikad, od Zapada do Istoka. Tri Osi moći, SAD, Rusija i Kina su mračnije nego ikad (SAD u kojima
je 50% polumozgova palo na Trumpov ego, Rusija gdje Car nikog ne pita ništa i može mu se, i
Kina gdje On Sve Zna i Može a ostali su On), a njihov sateliti se vrte naokolo i nikud nikam.

Nijemci i Englezi i njihovi prirepci na tome zarađuju, kao i obično, a ostali maltretiraju svoje
domaće životinje (u koje kod većine tih "ostalih" spadaju i žene im i kćeri). Ostali...osim Francuza,
nisu bitni. A ni Francuzi više nisu neka fora, ni Francuskinje, otkad manje kradu Afriku.

Opet neki čudni oblaci nad Evropom, sa Istoka:
gf

Sve najbolje želje Ukrajincima, da ovo sranje pređe preko njih sa što manje žrtava, sve ostalo
je manje bitno, to bar mi sa terena rahmetli naj ovo i ono države dobro znamo.

Došao sam negdje gdje su živi dokaz da se da, čak i s Rusima i Nijemcima za vratom, doći do
nečeg, ali treba vremena. Evo me opet na terenu gdje su se dugo borili raznorazni iz raznoraznih
razloga, Šljonsk, linija bunkera oko rijeke Odre polako se kruni u prašinu polja:
gf

Česi su imali invaziju očeva i djedova ovih današnjih Rusa pred pedesetak godina, pa su nekako
pregrmili i evo ih danas, sasvim dobro im ide, bolje nego napadačima, koji još uvijek žive uglavnom
bijedno, ne brojeći, kao i obično, par sretnijih i trenutnog NajJebača, nategnute face, za sad još žive,
ali ziher sanja Vječnost u mauzoleju, ostala mu trauma od vremena kad je išo gledat one mumije na
Crvenom trgu kao dijete, što ćete...šokovi su to. Neka mu je, svakom njegovo...razmem da se mogel
naljutit kad su mu smještali kajle pod nokte stalno ovi nemuški tipovi sa Zapada, a njega su takvi
uznemirivali uvijek, noćne polucije mu izazivali...pa je teško ostat hladnokrvan. Samo me čude oni oko
njega, mislim, pa kak buju sad šetali pod stare dane Parizom i Londonom kupujući mlađahnim pratiljama
robne kuće? A nije im ostalo više baš toliko vremena, kao ni njemu...Car je, ipak, isto potrošna roba. Ali
jadnu je evoluciju prošao od revolucionara do ... tipičnog analnog tipa. Stvarno jadnu. Sjedi Vladimire,
jedan! Očekivali smo više, bolje od tebe! Zaboravio si, učiti, učiti i samo učiti! Ne mjeriš se prema svojim
protivnicima (očito jadnim, jadna su vremena s ovom bagrom političarskom na Zapadu pa je lako izgubiti
kompas, znamo) nego prema Povijesti, a tu si upravo pao na ispitu, potpuno, stvarno potpuno prešavši na
Zlu stranu moći!

Na mene je postojano čekala moja omiljena Čehinja, možda je se sjećate, politički korektna je pa je crna:
gf

Došao sam joj taman pred proljeće, najbolje vrijeme za rad na visokoenergetskim objektima
i crnim rupama:
gf

- 21:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.02.2022.

Bezoblična raja

U zadnje vrijeme (pre)često čitam i spominjem Krležu, ali što čovjek može kad se ne da čitati
novine-koje kao da uređuje nepismena, pijana marva koju kupiš za špricer, kakvom se, obično ispravno,
smatra novinarčiće raznih masti, pa mi jedino preostaje čitati Mirekove "vijesti" od pred sto godina.

I tako su njegovi tekstovi često istinitiji i bolje opisuju stvarnost od onog što nam serviraju razni wannabe
Murdochi i njihovi Stiria izdanci. Dovršio sam upravo "Banket u Blitvi" i treća knjiga je vrlo lijepo išla uz trenutnu
Ukrajinsku "krizu"-al se netko dobro smije baš, i čini mi se da taj netko nije u Americi. Kad vam dosade
opisi što radi Huljićka danas (mislim, stvarno?-vidi prvu rečenicu o potkupljivoj novinarskoj marvi, puno je tu
špricera palo, pazite da se ne utopite!), onda preporučam, uvijek i opet, Krležu. Ma, ako je o tome, onda je i
Zagor bolji, a Alan Ford svakako mnogo, mnogo preporučljiviji!

Krleža me proganja i jer me svako malo preko lika Kerempuha podsjeti na to koliko smo, nakon kraće pauze
kad su nas prebacili iz kmetova u "vlasnike" (da, o samoupravljanju je riječ, mlađa publika nek si pogleda u
Wikipediju), opet samo u vlasništvu nekog Franje (linija Tahi-Franz Joseph-Tuđman&Valentić&Kuharić
trijumvirat-...) i to još dobrovoljno (a tko nas pita i tko nas je ikada pitao?). Naravno, kako su neki ispravno
primijetili prilikom filozofološke diskusije nekih lokalnih nebitnih filozofologeka, Novi Feudalizam nije naša budućnost,
nego tužna sadašnjost.

Veli Mirek: "Mase raznih negativnih pojava, sve komponente socijalne i nacionalne zbrke u okviru zaostalih
evropskih seljačkih naroda trebat će još dugo, dugo..."

Smrt, Franje i Porezi su, dakle naša (s)udba. Mnogi ste kliknuli prošlih dana na ePoreznu, gdje ste možda
uočili slijedeći prikaz pomoći koju će vam pružiti ako ćete imati problem da im platite namete (drvarinu,
grobarinu,...krvarinu, presvetli, velemožni, dozvolite Presvetli da vam dam...) i vidjeli kako vide sebe kad nam
pomažu:
gf

Bez učiju, uši pod možda, usta i nos ništa, prste očito ne trebaju... kao one japanske nesretne duše koje lutaju
bez lica...Ne bih htio znati kako tek NAS vide!

A ja sam se u Kini zgražao koliko su depersonalizirali sve i sva. Onaj tko je dobio novac za ovaj web-projekt- vidim
da su sredstva za tu stranicu došla iz euuuropskih fondova-očito je zanat učio od dobrih šegrta Bestije Briselske!
Veli Krleža pred skoro 100 let: "onaj mali briseljski blesavko, koji ...velevažno misli da je neobično mudar...", je, taj
je te kalfe učio, ispravno, da je raja tu da čkomi i plaća i kuš! Pišite vi i plačite, a prije svega plaćajte, a mi bumo vam...
ni figu, jer nemamo ni to čime!

ps. desetak milijardi dolara iz raznoraznih poreza je upravo snimilo prvu sliku: Webb svemirski teleskop je napravil
"prvo svjetlo" na svom radnom položaju. Nakon postavljanja svih 18 ogledala u polazne položaje, snimili su jednu
svijetlu zvijezdu, da vide koliko će trebati pomicati ogledala da svih 18 slika padne u istu točku. Pokazuje se da ne
previše, dakle sve djeluje u redu, optika je ok nakon pakiranja, lansiranja, puta i raspakiravanja. Nastavak slijedi.

- 21:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 05.02.2022.

Daleka obala

Pri šetnjama otokom Pagom, moguće je, iako rijetko, vidjeti sve do Italije. Sa najvišeg vrha otoka, 350m Sv.Vida-
božjeg dida, kako su ga naši stari zvali ("Sveti Vide, božji dide / mi k tebi na goriku / ti k nama na doliku ...")-viđao
sam pred dvadesetak godina, kad nije bilo oblačka nad Jadranom a kontrast je bio dobar, Gran Sasso-sa vrhovima
od gotovo 3000m, taj 280km udaljen masiv je vidljiv u izmaglici, ništa posebnog, ali gušt je vidjeti tako nešto!
Za fotografiju je dosta teško uhvatljivo, ako nemate stvarno dobru kameru.

Sjećam se da sam tada otprilike na karti odmjerio i zaključio "mora da je Gran Sasso". Pred par dana, kada sam
pri savršenom kontrastu zalaska sunca
gf

vidio cijelu liniju brda uzduž talijanske obale, i usporedio položaje s kartom, pokazalo se da sam pred 20 godina,
čini se, stvarno bio brzoplet: ovo
gf

nije i ne može biti Gran Sasso, nego brdo Monte Conero (oko 600mnm) uz obalu 10km jugoistočno od Ancone
gf

to je svega 150km zračne udaljenosti od Sv.Vida, svega pola udaljenosti do Gran Sasso!

Udesno od vrška Silbe sam vidio jedno još istaknutije brdo s druge strane Jadrana, moja telefonska kamera ga
nije uhvatila- i po konzultaciji karte zaključio da je riječ o Monte Titano (oko 700mnm) iznad San Marina.
gf

Gran Sasso sam vidio tamo gdje mu je mjestu: mnogo južnije, zajedno sa mnogim vrhuncima bliže obali. Ipak
je bio premali kontrast da bi ga uhvatio ne predobrom kamerom telefona. Neki drugi put!

Jadran, Mare Nostrum, je stvarno, ili bi trebao biti, više poveznica nego razdvajajući element, ali lako to misliti
nama danas, kad nam ne dahću Mongoli, Avari, Huni i slični za vratom pa kad se popnemo na visoko brdo
ugledamo vodu i prokunemo dan kad smo se rodili krenemo plivati prema prvom otoku-ZATO su Slaveni prvo
došli na Pag, djeluje mi najlogičnije, koliko god ilirski romantičarski slikari kao Oton Iveković (ili njegova publika)
mislili drugačije:
gf

Koliko istine ima u takvim slikarijama pokazuje primjer da sam pri traženju "dolazak hrvata na jadran" dobio ovo,
na stranici benediktinskog samostana Sv.Margarite u Pagu, kao "Dolazak Hrvata na Jadran":
gf

što je u stvari (kopija?) slikarije belgijanca Josepha Liesa na temu scene iz lova sokolima! "Znakovito", rekao
bi izvjesni Dr. povijesti da Lies = Laži , kao što Povijest često biva, koliko god bi morala biti Magistra Vitae. Malo morgen,
Hrvati ipak, očito čak i "najsvetiji", i dalje lutaju bespućima, i to ne samo povijesne, nego i itekako današnje, zbilje.

- 13:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 01.02.2022.

Fuzija, stoljetna igra

Otkad znam za sebe kao fizičara, fuzija je bila "tu, iza ugla". Samo što se taj ugao pokazao
biti astronomski razvučen.

Krajem 1980-tih nas je Prof. Paar (Vladimir, sinovi su na Fiziku došli kasnije) učio, na predmetu Energetika,
da su vodikove ćelije zapravo već stvarnost i da samo iznalaženje efikasnog načina skladištenja
stoji između nas i njihove upotrebe, a fuzijski reaktori su isto u konačnoj fazi razvoja, i morali bismo
uskoro imati upotrebljive varijante.

Ispravno je naznačio da će razvoj upotrebljivih vodikovih ćelija biti namjerno usporen naftnim lobijem,
a fuzije vojnim tajnovitostima i problemima sa stabilnostima.

Sovjeti su se igrali tokamakom, torusom u kojem se vrlo vruća plazma vrti držana jakim magnetskim
poljima, odmah nakon Drugog svjetskog rata-prvi su napravili pod kraj 1950-tih! Nije im uspjelo postići
dovoljnu temperaturu za fuziju zbog nestabilnosti magnetizirane plazme-nove i nove su otkrivane kako su
podizane temperature i jakost polja. Zapad nije vjerovao u tvrdnje sovjetskih znanstvenika, ali su ih ovi
jednostavno pozvali u posjetu i dali im da sami izmjere postignute temperature, pa je 1969. skepticizam
konačno nestao, i počeo je boom razvoja tokamaka i na Zapadu. Tokom 1970-tih, bilo je mnogo tokamaka
po svijetu u kojim je stabilno dolazilo do fuzije, ali postizanje proizvodnje energije fuzijom (dakle, da tokamak
postane reaktor za proizvodnju više energije nego je uloženo u njegov rad) nije još uspijevalo. Pojedini
eksperimenti su postajali sve skuplji, pa je 1985 Reagan s Gorbačovom dogovorio suradnju, koja je, zajedno
sa ostalim partnerima dovela do gradnje ITER u Francuskoj, najozbiljnijeg pokušaja dovršenja koncepta
tokamaka. I najskupljeg, ne želite znati koliko to košta, moji kolege koji rade u fuziji su rekli da je taj projekt
crna rupa za eure.

Osim torusnog tokamaka, razvijani su sferični, od strane manjih timova, i tamo isto ima zanimljivih pomaka
u zadnje vrijeme, sa stabilnijim tokovima na mnogo višim energijama nego prethodno.

Osim tokamaka, razvijan je i koncept pulsnog fuzijskog reaktora: usmjerite par stotinjaka jakih lasera na
sferu s plazmom i grijete ju dok ne dođe do fuzije. U nekom momentu moralo bi doći do samoodržive fuzije.
U novinama ovih dana možete čitati da je postignuta iduća stepenica u tom načinu, energija viša nego
prethodno. Mnogo je novaca u igri i pojedini istraživački timovi se utrkuju tko će biti prvi! Zamislite koliko
se može zaraditi na narudžbama za prve fuzijske reaktore!

Nadam se da će se to sve, usprkos uspješnih borbi naftnog lobija za usporenje, dogoditi do stogodišnjice prvog
tokamaka T-1 (1958)...koja je sve bliže!

Malo prizemnije: tko s vragom tikve sadi...ima crne janjčiće!
gf

Ovo kod nas zovu pašnjak. Naše ovce su alpinisti po rođenju.
gf

Ali, kako sam već pisao, sir je dobar valjda jer imaju lijepe poglede sa tih pašnjaka:
gf

- 14:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org