Pregled posta

Fuzija, stoljetna igra

Otkad znam za sebe kao fizičara, fuzija je bila "tu, iza ugla". Samo što se taj ugao pokazao
biti astronomski razvučen.

Krajem 1980-tih nas je Prof. Paar (Vladimir, sinovi su na Fiziku došli kasnije) učio, na predmetu Energetika,
da su vodikove ćelije zapravo već stvarnost i da samo iznalaženje efikasnog načina skladištenja
stoji između nas i njihove upotrebe, a fuzijski reaktori su isto u konačnoj fazi razvoja, i morali bismo
uskoro imati upotrebljive varijante.

Ispravno je naznačio da će razvoj upotrebljivih vodikovih ćelija biti namjerno usporen naftnim lobijem,
a fuzije vojnim tajnovitostima i problemima sa stabilnostima.

Sovjeti su se igrali tokamakom, torusom u kojem se vrlo vruća plazma vrti držana jakim magnetskim
poljima, odmah nakon Drugog svjetskog rata-prvi su napravili pod kraj 1950-tih! Nije im uspjelo postići
dovoljnu temperaturu za fuziju zbog nestabilnosti magnetizirane plazme-nove i nove su otkrivane kako su
podizane temperature i jakost polja. Zapad nije vjerovao u tvrdnje sovjetskih znanstvenika, ali su ih ovi
jednostavno pozvali u posjetu i dali im da sami izmjere postignute temperature, pa je 1969. skepticizam
konačno nestao, i počeo je boom razvoja tokamaka i na Zapadu. Tokom 1970-tih, bilo je mnogo tokamaka
po svijetu u kojim je stabilno dolazilo do fuzije, ali postizanje proizvodnje energije fuzijom (dakle, da tokamak
postane reaktor za proizvodnju više energije nego je uloženo u njegov rad) nije još uspijevalo. Pojedini
eksperimenti su postajali sve skuplji, pa je 1985 Reagan s Gorbačovom dogovorio suradnju, koja je, zajedno
sa ostalim partnerima dovela do gradnje ITER u Francuskoj, najozbiljnijeg pokušaja dovršenja koncepta
tokamaka. I najskupljeg, ne želite znati koliko to košta, moji kolege koji rade u fuziji su rekli da je taj projekt
crna rupa za eure.

Osim torusnog tokamaka, razvijani su sferični, od strane manjih timova, i tamo isto ima zanimljivih pomaka
u zadnje vrijeme, sa stabilnijim tokovima na mnogo višim energijama nego prethodno.

Osim tokamaka, razvijan je i koncept pulsnog fuzijskog reaktora: usmjerite par stotinjaka jakih lasera na
sferu s plazmom i grijete ju dok ne dođe do fuzije. U nekom momentu moralo bi doći do samoodržive fuzije.
U novinama ovih dana možete čitati da je postignuta iduća stepenica u tom načinu, energija viša nego
prethodno. Mnogo je novaca u igri i pojedini istraživački timovi se utrkuju tko će biti prvi! Zamislite koliko
se može zaraditi na narudžbama za prve fuzijske reaktore!

Nadam se da će se to sve, usprkos uspješnih borbi naftnog lobija za usporenje, dogoditi do stogodišnjice prvog
tokamaka T-1 (1958)...koja je sve bliže!

Malo prizemnije: tko s vragom tikve sadi...ima crne janjčiće!

Ovo kod nas zovu pašnjak. Naše ovce su alpinisti po rođenju.

Ali, kako sam već pisao, sir je dobar valjda jer imaju lijepe poglede sa tih pašnjaka:

Post je objavljen 01.02.2022. u 14:23 sati.